Radiofrekvencijski spektar, iako fizički nevidljiv, danas je jedan od najvrjednijih infrastrukturnih resursa suvremenog društva. Riječ je o ograničenom dijelu elektromagnetskog spektra, u rasponu od približno 30 Hz do 300 GHz, koji omogućuje sve bežične komunikacije – od mobilnih mreža i satelita do radija i navigacijskih sustava. U kontekstu digitalne transformacije Europe, spektar prestaje biti samo tehničko pitanje i postaje strateško, regulatorno i geopolitičko pitanje, usporedivo s energetskom infrastrukturom ili prometnim koridorima.
Europska unija već je harmonizirala više od 4 GHz spektra za širokopojasne komunikacije, nastojeći osigurati uvjete za razvoj 5G mreža, Internet stvari (IoT) i digitalnih usluga nove generacije. Međutim, upravo ograničenost spektra – činjenica da se isti frekvencijski resurs mora dijeliti između telekomunikacija, medija, sigurnosnih sustava i industrije – čini ga ključnim “uskim grlom” digitalne ekonomije.
Rast potražnje i rast cijene
Potražnja za radiofrekvencijskim spektrom eksponencijalno raste. Telekomunikacijski operatori u Europi svake godine bilježe dvoznamenkasti rast podatkovnog prometa, što izravno povećava potrebu za dodatnim frekvencijama. Hrvatska nije iznimka. Na dražbi spektra 2023. godine operator A1 Hrvatska uložio je više od 109 milijuna eura kako bi osigurao frekvencijske resurse za razvoj mreža nove generacije.
Ovakva ulaganja ilustriraju ključnu promjenu: spektar više nije samo regulatorna kategorija, nego tržišna roba visoke vrijednosti. Njegova alokacija utječe na konkurentnost gospodarstva, dostupnost digitalnih usluga i regionalni razvoj. U ruralnim područjima, primjerice, upravo dostupnost niskofrekvencijskog spektra (700–900 MHz) određuje hoće li postojati kvalitetna mobilna mreža.
Digitalni radio kao testni slučaj
Dok je mobilni sektor relativno uspješno kapitalizirao spektar, radijski sektor pokazuje koliko je tranzicija složenija. Digitalni radio (DAB+) predstavlja tehnološki napredniji sustav distribucije koji omogućuje veću kvalitetu zvuka, veći broj programa i dodatne podatkovne usluge. U Europi je njegov razvoj neujednačen: Norveška je ugasila FM mrežu, Švicarska je gotovo dovršila tranziciju, dok mnoge zemlje, uključujući Hrvatsku, ostaju u hibridnom modelu.
U Hrvatskoj je infrastruktura formalno razvijena. Nacionalni operator Odašiljači i veze osigurava pokrivenost DAB+ signalom za čak 98,4 % stanovništva i 98 % autocesta. Istodobno, radio ostaje iznimno relevantan medij – oko 58 % građana svakodnevno ga sluša u automobilu (OIV).
No unatoč tehničkoj spremnosti, stvarna penetracija digitalnog radija ostaje ograničena. Povijesni podaci pokazuju da je još prije nekoliko godina DAB+ dosezao tek oko 40 % populacije kroz operativne mreže, a tržišni razvoj od tada nije eksplodirao kako se očekivalo.
Strukturne prepreke u Hrvatskoj
Glavni problem implementacije digitalnog radija u Hrvatskoj nije infrastruktura, nego ekosustav. FM radio i dalje dominira zbog nekoliko međusobno povezanih razloga.
Prvo, tržišna inercija. Hrvatski radijski sektor karakterizira velik broj lokalnih i regionalnih postaja koje funkcioniraju na niskim troškovima i nemaju snažan investicijski kapacitet za prelazak na DAB+. Za razliku od velikih europskih tržišta, gdje nacionalni nakladnici predvode tranziciju, hrvatsko tržište fragmentirano je i financijski ograničeno.
Drugo, nedostatak regulatornog pritiska. Europske zemlje koje su uspješno implementirale DAB+ imale su jasne rokove gašenja FM-a. U Hrvatskoj takva strategija nije definirana, što rezultira paralelnim sustavima bez jasnog ekonomskog poticaja za prijelaz.
Treće, korisnička percepcija i uređaji. Iako nova vozila u EU sve češće dolaze s ugrađenim DAB+ prijamnicima, postojeći vozni park – ključan za radio kao medij – i dalje je dominantno oslonjen na FM. To stvara tzv. “tehnološki jaz usvajanja”.
Četvrto, konkurencija digitalnih platformi. Streaming servisi i mobilni internet, koji koriste isti radiofrekvencijski spektar kroz 4G/5G mreže, izravno konkuriraju radiju kao distribucijskom kanalu. Paradoksalno, spektar koji omogućuje razvoj digitalnog radija istovremeno omogućuje i njegovu konkurenciju.
Spektar kao političko pitanje
U europskom kontekstu, upravljanje spektrom postaje pitanje javne politike. Europska komisija nastoji uskladiti nacionalne politike kako bi spriječila fragmentaciju tržišta i osigurala interoperabilnost. Međutim, države članice zadržavaju kontrolu nad dodjelom frekvencija, što stvara razlike u brzini implementacije.
Hrvatska se u tom okviru nalazi u srednjem segmentu: regulatorno usklađena, infrastrukturno relativno razvijena, ali tržišno i medijski nedovoljno transformirana. Godišnja izvješća regulatora pokazuju kontinuirani razvoj elektroničkih komunikacija, ali i naglašavaju da je spektar ključni resurs za daljnji rast digitalnih usluga.
Ograničeni resurs, neograničene ambicije
Radiofrekvencijski spektar postaje temelj digitalne Europe upravo zato što je ograničen. U njemu se prelamaju interesi telekomunikacija, medija, sigurnosti i industrije. Hrvatska, kao mala i otvorena ekonomija, ovisi o učinkovitoj alokaciji tog resursa više nego velike države, jer joj spektar omogućuje “preskakanje” infrastrukturnih ograničenja.
Slučaj digitalnog radija jasno pokazuje da tehnološka spremnost nije dovoljna. Bez koordinirane regulatorne strategije, ekonomskih poticaja i promjene korisničkih navika, ni najrazvijenija infrastruktura ne garantira uspješnu digitalnu tranziciju. Upravo zato radiofrekvencijski spektar više nije samo tehničko pitanje – on je pitanje upravljanja razvojem društva u cjelini.
....
Tekst i infografika: Vidmir Raič
Fotografija: Petar Kolovrat