Prvi put je bila objavljena 28.siječnja 1971.u najutjecajnijim dnevnim listovima u bivšoj državi Jugoslaviji, zagrebačkome VJESNIKU i beogradskoj POLITICI i BORBI, a dan kasnije i u sarajevskokome OSLOBOĐENJU, ali njezino vlastito i izvorno ime bilo je tada zabranjeno pripustiti u javni prostor.
U Hrvatskome slovu br. 980., na str. 5., 31. I. 2014., s nadnaslovom „Stožerni nadnevak“, objavljen je članak „Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku“, opremljen fotografijama svih potpisnika Deklaracije, koji u cijelosti glasi:
„Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku je bila ‘sestrinska’ Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika objavljenoj četiri godine ranije, 1967. godine.
Objavljena je u Sarajevu 28. siječnja 1971.
Inicirao ju je Mile Pešorda, a potpisala su ju sedmorica hrvatskih književnika iz BiH (Vitomir Lukić, Mile Pešorda, Nikola Martić, Veselko Koroman, Mirko Marjanović, Vladimir Pavlović, Stanko Bašić), zalažući se za hrvatsku nacionalnu i kulturnu suverenost i jednakopravnost s drugim narodima u BiH.
Javna izjava je dana u povodu političkoga napada na ‘grupu hrvatskih književnika’ na plenumu Udruženja književnika BiH koji se održao neposredno prije toga. U izjavi se upozorilo na stanovite pojave i probleme u odnosima koji vladaju u kulturnoj klimi Sarajeva, posebno među književnim stvarateljima, njihovu položaju, odnosima i sl.
Mile Pešorda je u Osvitu, br. 1-2, Mostar, 2010. Istaknuo: ‘Deklaracijom smo sedmorica nas branili pravo na neometan život i ime, u državi Jugoslaviji sustavno diskriminiranoga i zatiranoga, hrvatskoga jezika kao takvog, zauzeli se za demokratske standarde i stvarnu ravnopravnost hrvatskoga naroda i kulture s drugim narodima i nacionalnim kulturama u Bosni i Hercegovini. Deklaracijom smo izrijekom zagovarali nacionalnu i kulturnu suverenost te uzeli u obranu, netom rođenu, i kao ‘klerofašističku’ odmah difamiranu, književno-kulturnu manifestaciju Šimićevi susreti.’
Njene potpisnike jugoslavenske su vlasti progonile, kao i potpisnike zagrebačke Deklaracije, no za razliku od zagrebačke, o sarajevskoj se u medijima i danas šuti. hkdnapredak.com
S poštovanjem,
Mile Pešorda
u Zagrebu 28. siječnja 2025. godine
sarajevska deklaracija VJESNIK!! 28.I
Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku – Zatirana i ...
HKD Napredakhttps://www.hkdnapredak.com10. mar. 2021 — Deklaraciju su objavili 28.I.1971.središnji dnevni listovi u Jugoslaviji, zagrebački »Vjesnik« te beogradska »Politika« i »Borba«, dan kasnije i ...
Polustoljetnica Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku
...hkdnapredak.hrhttps://hkdnapredak.hr28. jan. 2021 — Prije pola stoljeća, 28.siječnja 1971., objavljena je povijestna Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku.Toga su je dana objavili središnji
Polustoljetnica Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku, 28.I ...
mojzagreb.infohttps://mojzagreb.infoSarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku, 28.I.1971. Na inicijativu Mile ... siječnja 1971. Prvi je uputio javni poziv na obnovu HKD Napredak u Sarajevu, 7.
Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku
autor: Vitomir Lukić, Mile Pešorda, Nikola Martić, Veselko Koroman, Mirko Marjanović, Vladimir Pavlović, Stanislav Bašić
Javna izjava hrvatskih književnika dana u Sarajevu 27. siječnja 1971., objavljena u novinama dan poslije. Javnu izjavu su dali u povodu političkoga napada na "grupu hrvatskih književnika" na plenumu Udruženja književnika BiH koji se održao nedavno.
U izjavi se ukazalo na stanovite pojave i probleme u odnosima koji vladaju u kulturnoj klimi Sarajeva, posebno među književnim stvarateljima, njihovom položaju, odnosima i sl ."Deklaracijom smo sedmorica nas branili pravo na neometan život i ime, u državi Jugoslaviji sustavno diskriminiranoga i zatiranoga, hrvatskoga jezika kao takvog, zauzeli se za demokratske standarde i stvarnu ravnopravnost hrvatskoga naroda i kulture s drugim narodima i nacionalnim kulturama u Bosni i Hercegovini.
Deklaracijom smo izrijekom zagovarali nacionalnu i kulturnu suverenost te uzeli u obranu, netom rođenu, i kao 'klerofašističku' odmah difamiranu, književno-kulturnu manifestaciju Šimićevi susreti"
(Mile Pešorda, OSVIT br. 1-2, Mostar,2010., Hrvatski list, 14.02.2011.)
Izvor: Vjesnik, 28. siječnja 1971., str. 5. Vidi i HIC Mile Pešorda: Hrvatsko slovo i sustav, 14. svibnja 2010. (članak iz Hrvatskog slova)
Mlivončić SARAJEVSKA DEKLARACIJA stećak SA veljača 2000
Vidite također članak Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.; Hrvatski list br.335., str.48-50., 24. veljače 2011.: "40 godina od Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku"
Sadržaj ove izjave treba shvatiti kao sažet odgovor na pitanje koje je na nedavnom plenumu Udruženja književnika BiH postavio Lazar Amidžić, funkcioner Republičke konferencije SSRN BiH. Pitanje, samo po sebi, možda ne bi trebalo uzeti kao provokaciju, jer je upućeno s govornice jednog eminentnog kulturnog skupa, da ono nije bilo izneseno na erupciji optužbi za "laži" i najnižu vrstu političkog i kulturnog doušništva protiv "grupe hrvatskih pisaca" iz ove republike koji, po mišljenju Lazara Amidžića, snose odgovornost za nepovoljnu deskripciju ovdašnjih kulturnih prilika u članku Grge Gamulina objavljenom u dvanaestom broju "Kritike"...
Čak da je ovakvo pitanje imalo čist upitni oblik, inspiriran intelektualnom radoznalošću i dobrom voljom da se istini pogleda u oči, odgovor na njega zahtijevao bi određene pretpostavke...
Nema nikakve sumnje da treba odgovoriti na sva pitanja zainteresiranih promatrača sa strane, ali prije svega na ona otvorena i alarmantna što ih postavlja naša zbilja. Stoga ćemo mi s punom sviješću intelektualne književničke i ideološke obaveze odgovoriti Grgi Gamulinu tek:
- kada se između kulture i politike ne bude stvarala barijera koja onemogućuje otvorenu, iskrenu i argumentiranu razmjenu mišljenja sa jasno deklariranih pozicija legalne nacionalno-kulturne pripadnosti;
- kada neki predstavnici hrvatskog dijela kulture u političkim tijelima ne budu statisti po "nacionalnom ključu", nego javni povjerenici iza čije uloge stoji određeni kulturni program;
- kada se kadrovska struktura u kulturnim institucijama, izdavačkim kućama i glasilima javne komunikacije uskladi prema izbalansiranim nacionalnim interesima;
- kada se takve pozicije ne budu koristile za naivno motivirane oblike kulturne diskriminacije (kao što je pokazala publikacija "Književni razgovori" u redakciji Izeta Sarajlića i s pogovorom Ivana Fogla);
- kada se u jezičnoj praksi osjeti prisutnost zaključaka simpozija o jezičkoj toleranciji, a lektori prestanu vršiti masakr nad zapadnom varijantom hrvatskosrpskog jezika i konačno započne razgovor o našem jezičnom standardu;
- kada u otkrivanju kulturnog nasljeđa Bosne i Hercegovine prevlada sistematski, progrmski i eruditivan stil rada, otvoren čitavoj kulturnoj javnosti, i kada se energije i novčana sredstva tog poduhvata ne budu trošili na djela lišena programskog opravdanja te ugledne fundacije, ili stručno promašena, umjesto da se angažiraju stručnjaci za još neistražena područja svih kultura naroda ove republike na ravnopravnoj osnovi;
- kada Ivan Fogl, koji po nacionalnom paritetu predsjedava zajedno s vama skupovima u Republičkoj konferenciji Socijalističkog saveza, gdje se rješavaju sudbinska pitanja kulture, bude barem po profesionalnoj političkoj obavezi, ako ne po savjesti, odgovorio mladom hercegovačkom pjesniku Mili Pešordi zašto u materijalima za jedan službeni skup, izrađenim u vašoj instituciji, nisu, pored ostalih sličnih manifestacija, ni spomenuti Šimićevi susreti (znači li to da su oni diskvalificirani?);
- kada ovoj kulturnoj javnosti prestanu dijeliti lekcije savjesti u kojima unitaristička psihologija poprima oblik agonije, koje se već na više skupova pojavljuju nepozvane i "kao gosti" zloupotrebljavaju gostoprimstvo, da bi ovo područje, otvoreno za demokratski slobodan razgovor o vlastitim problemima, pretvorile u poligon obračuna protiv jedne nacionalne i kulturne suverenosti s pozicija druge, u ulozi njenog eksponenta;
- kada vi i vaši istomišljenici ustanete protiv nepravdi što su činjene istoj onoj kulturi, i istim tim ljudima koje ste optužili kao huškače i doušnike Grge Gamulina;
- kada se u kulturi prestane nastupati u stilu arogantnog policijskog dušobrižništva, kako ste vi uinili u nekoliko navrata, sistematski, uporno mjereći dubinu javnog strpljenja;
- kada bude sasvim jasno u čije ime vi govorite, jer se ova sredina ionako uz velike napore odupire pokušajima kulturne kolonizacije sa raznih strana, pa mora vjerovati u vlastite snage za izlaz iz vlastite krize. Nije potrebno da vas uvjeravamo da ona ima dovoljno intelektualnih i moralnih kapaciteta i da bi sasvim mogla bez usluga kakve su joj ponudili vaši istupi:
- kada se desi (što bi možda bilo daleko bolje) da se pored Hasana Grapčanovića, javi neki političar koji bi vam u ime napadnotog dijela hrvatske kulture odgovorio za javnom tribinom. Nama bi, u tom slučaju bilo daleko jednostavnije, jer bi to ostao dijalog političara koji izrazito, i valjda legalno, predstavljaju interese triju legalnih nacionalnih kultura. Na žalost, ta treća reakcija nije uslijedila, i mi se prihvaćamo političkog rizika da popunimo jedno beznadežno prazno mjesto u javnom predstavljanju vlastitih kulturnih interesa, ako je već neko drugi, a ne mi sami, morao da nas, razumije se u svrhe optužbe, podvede pod taj tako usputno određujući naziv "grupe hrvatskih pisaca";
- kada bi ovakvi istupi bili barem javni i samo veerbalni, jer ako oni dolaze od čovjeka političkog zvanja i utjecaja, bojimo se da je to mnogo opasnije zato što je on još uvijek u stanju da uradi više o gore od onoga što je rekao.
U tom slučaju i Grgi Gamulinu, i samoj javnosti mnoge stvari bile bi jasnije.
Kada ove pretpostavke budu ispunjene, onda ćemo mi s osjećajem zadovoljene pravde i dobrom osnovom za međusobno povjerenje raditi na vlastitim kulturama i onom što nas u njima povezuje kao ljude koji su svojim bićem i svojom poviješću duboko ukorijenjeni u ovo tlo.
I tek tada ćemo moći da odgovorimo Grgi Gamulinu - ako on dotle bude živ.
MLIVONČIĆ slobodna SARAJEVSKA DEKLARACIJA
Mile Pešorda (Grude, 15. kolovoza 1950.) hrvatski je i bosanskohercegovački književnik, prevoditelj i nakladnik. Antologijski je pjesnik i istaknuti intelektualac, dopisni član Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti (AESAL) ‘Leonardo da Vinci’ sa sjedištem u Francuskoj.
U Grudama je u svibnju 1968. osnovao, uredio i objavio reviju Ogledalo (odmah zabranjenu!), a ubrzo potom s odličnim uspjehom maturirao na grudskoj Gimnaziji.
Bio je idejnim pokretačem književno-kulturne manifestacije Šimićevi susreti, prvi puta održane u Grudama i Drinovcima 30.-31.V.1970., kojoj se, sa slomom preporodnoga Hrvatskoga proljeća, osmišljeno krivotvori rođendan i lažira povijest. U antologijskoj PANORAMI MLADE HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI, u časopisu „Republika” g.1969.bio je zastupljen pjesmom „Moj otac”. Iste mu je godine u časopisu „Život” (gl.urednik Mak Dizdar) objavljen ciklus pjesama. Na Filozofskome fakultetu Univerziteta u Sarajevu završio je g.1973.studij francuskoga jezika i književnosti i latinskoga jezika s rimskom književnošću, predhodno obranivši, s najvišom ocjenom (10), diplomski rad na temu kazališta apsurda. Doktorske studije pohađao je na sveučilištima u Zagrebu i Parizu, gdje je, na znamenitoj E.H.E.S.S, kod slavnoga romanopisca i profesora Milana Kundere, pripremao doktorsku disertaciju na temu „Ideja Europe u djelu Ive Andrića i Miroslava Krleže“.U Sarajevu je desetak godina bio direktor (odg.urednik) edicija suvremene domaće i svjetske književnosti i za to vrijeme uredio i objavio više do tristo djela autora iz Jugoslavije i cijeloga svijeta: Paula Celana, Williama Faulknera, Fernanda Pessoe, Czeslawa Milosza, Zbignjewa Herberta, Gastona Bachelarda, Isaka Samokovlije, Džemaludina Latića, Midhata Begića, Miroslava Krleže, Marija Suška, Abdulaha Sidrana, Nikole Šopa, Dževada Karahasana, Cirila Zlobeca, Drage Jančara, Desanke Maksimović, Blaža Koneskoga, Tvrtka Kulenovića, Vitomira Lukića, Vladimira Pavlovića, Waltera Benjamina, Saula Bellowa i inih. Kada je g.1984.priredio i objavio sabrana DJELA Milana Kundere, proboljševički ga je krug javno difamirao da je „kunderist i antikomunist, iza kojega stoje snage međunarodne reakcije i specijalnoga rata protiv Jugoslavije“ (Mihajlo Lalić). Nekoliko je godina bio članom uredničkoga vijeća međunarodnoga časopisa Lettre internationale, u izdanju hrvatskoga Centra PEN-a. Četiri je godine (1990.-1994.) bio lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu Rennes 2 u Francuskoj, gdje je, u prosincu 1991., osnovao društvo AMITIES FRANCO-CROATES DE RENNES, kao živo središte intelektualno i humanitarne podpore Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u oslobodilačkoj borbi za opstanak i slobodu. Sveučilišna naklada u Rennesu objavila je g.1993.kao separat zapaženo izlaganje Mile Pešorde, SARAJEVO *92, FRAGMENTS D' UNE HISTOIRE, izgovoreno na međunarodnome simpoziju posvećenu petstotoj godišnjici izgona Židova iz Španjolske. Ujesen 1992.s okupacijskih je položaja srbske vojske Radovana Karadžića bio ciljano granatiran, a potom opljačkan i opustošen njegov obiteljski dom u središtu Sarajeva, u naselju Hrasno. Po povratku iz Francuske, u Zagrebu sudjeluje u pokretanju i uređivanju tjednika za kulturu, kojemu je dao i ime: Hrvatsko slovo. U ministarstvima kulture i vanjskih poslova RH nekoliko je godina radio kao viši savjetnik, načelnik odjela za informiranje, načelnik odjela za suradnju s UNESCO-om, diplomat. Godine 2000., odilja se i napušta državnu službu. Dvije je godine bio glavnim urednikom u Tiskarsko-izdavačkom d.d. „Antun Gustav Matoš“ u Samoboru, da bi iznenada, po nalogu „više sile”, u toj tvrtki bila ugašena izdavačka djelatnost, a glavni urednik ostao bez službe.
Sarajevu, ovjenčanu godišnjom nagradom izdavača. Za pjesmu TUŽBALICA primio je nagradu prvih Šimićevih susreta g.1970., za knjigu SLUŠAM TVOJ GLAS, nagradu Književne omladine Bosne i Hercegovine. Svoje je francuske stihove objavio u siječnju 1992.u knjižici posvećenoj slobodarskome stradanju Hrvatske Parole pour elle (urednik, Franck Rannou), koja započinje riječima nobelovca Ive Andrića: „Gospođu Croatie volim stalno i nesretno”. Njegovo je književno djelo doživjelo izuzetno afirmativnu recepciju u kritičkoj javnosti, s nekoliko stotina objelodanjenih kritičkih osvrta, eseja, studija. Akademik Jure KAŠTELAN dobio je nagradu Šimićevih susreta g.1985. za esej POGLED U PJESMU – O LIRICI MILE PEŠORDE Jure Kaštelan | Zagreb Kultura | Gradske vijesti | 08.07.2020. )
Pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika, uvrštene u hrvatske, bosanskohercegovačke i svjetske antologije poezije, a nedavno, s pjesmom MONOLOG, u talijansku antologiju svjetskoga pjesništva od stoljeća osmoga i slavnoga kitajskoga pjesnika LI TAI POa do naših dana (Accanto a un bicchiere di vino - Piero Buscemi - Google Books )
. S Izabranim pjesmama, u izboru Dževada Karahasana i s predgovorom Jure Kaštelana, uvršten je u ediciju „Suvremena književnost naroda i narodnosti BiH u pedeset knjiga“ g.1985. Vrijednostno je predstavljen u dvjema sintezama povijesti hrvatske književnosti od Baščanske ploča do naših dana (autori akademik Dubravko Jelčić i Slobodan Prosperov Novak), kao i LEKSIKONU HRVATSKIH PISACA. Za Baščansku ploču, poemu dobio je prvu Nagradu za pjesništvo „Dubravko Horvatić“ i godišnju Nagradu „Antun Branko Šimić“ na Šimićevim susretima g.2009. Godine 2018.objavio je opsežnu knjigu kolumnističkih minieseja SLOBODA, MIR MEJU NAMI – EUROGLEDI, s dodatkom povijestne „Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku“ od 28.I.1971., koje je bio inicijatorom i sutvorcem. S francuskoga je preveo Oproštajni udarac Marguerite Yourcenar i Umjetnost romana Milana Kundere.
Nagradu „Hrvatski stećak” dodijelila mu je Matica hrvatska Stolac godine 2018. Godine 1996.primio je visoko državno odlikovanje Republike Hrvatske za izniman doprinos u kulturi – Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
ilustracije: privatna arhiva Mile Pešorda