Silvestrovo, posljednji dan u godini, u hrvatskom se društvu doživljava kao simboličan prag između prošloga i budućega. To je trenutak u kojem se osobna i kolektivna iskustva godine koja završava sažimaju u kratkom vremenskom odsječku, dok se istodobno projiciraju očekivanja, nade i želje za nadolazeću godinu. U hrvatskom kulturnom kontekstu Silvestrovo nije samo kalendarski završetak, nego i snažan društveni ritual koji povezuje obitelj, prijatelje i širu zajednicu, bez obzira slavi li se u intimnom kućnom okruženju ili na javnim gradskim trgovima.
Naziv Silvestrovo potječe iz kršćanske tradicije i veže se uz blagdan svetog Silvestra, pape iz 4. stoljeća, čiji se spomendan obilježava 31. prosinca. Iako sam svetac nema izravnu vezu s proslavama kakve danas poznajemo, njegovo je ime ostalo trajno povezano s posljednjim danom u godini. Uvođenjem gregorijanskog kalendara u 16. stoljeću, koji je postupno prihvaćen i u hrvatskim krajevima, 31. prosinca definitivno je utvrđen kao kraj godine, čime je Silvestrovo dobilo svoje suvremeno značenje. U tradicionalnim, pretežito ruralnim sredinama Hrvatske, taj se dan dugo obilježavao skromno, često u molitvi i obiteljskom krugu, s naglaskom na zahvalnost za proteklu godinu.
Slavlje i promišljanje
Razvoj gradova, jačanje građanske kulture i utjecaji srednjoeuropskih običaja tijekom 19. i 20. stoljeća postupno su mijenjali način na koji se Silvestrovo doživljava i slavi u Hrvatskoj. Tiha večer u kući polako se pretvarala u društveni događaj, a osobito nakon Drugog svjetskog rata javni dočeci Nove godine postaju uobičajeni u većim urbanim središtima. Trgovi, koncerti i vatrometi postali su dio kolektivnog iskustva, dok je sama ponoć, obilježena odbrojavanjem i čestitanjem, dobila gotovo ritualni karakter. Unatoč tim promjenama, u hrvatskoj je tradiciji zadržana snažna veza Silvestrova s obitelji i bliskim krugom ljudi, što ga razlikuje od isključivo masovnih proslava kakve su česte u nekim drugim kulturnim sredinama.
Središnji trenutak Silvestrova u hrvatskoj je kulturi ponoć, trenutak simboličnog prijelaza u novu godinu. U tom se času nazdravlja, izmjenjuju se čestitke i često se pale vatrometi, koji simboliziraju svjetlo, novi početak i prekid s onim lošim iz prethodne godine. U mnogim se domovima zadržao običaj gledanja televizijskog programa ili prijenosa javnih dočeka, dok se u nekim krajevima još uvijek njeguje i odlazak na tzv. staru ili novu godinu u crkvu, osobito među starijim generacijama. Silvestrovo je tako spoj svjetovnog slavlja i tihe introspekcije, večer u kojoj se istodobno slavi i promišlja.
Gastronomska tradicija Silvestrova u Hrvatskoj
Posebno mjesto u obilježavanju Silvestrova zauzima hrana, koja u hrvatskoj tradiciji uvijek ima snažnu simboličku i društvenu ulogu. Novogodišnja večera obično je bogata i obilna, s jasnom porukom obilja i sreće u godini koja dolazi. U kontinentalnim dijelovima Hrvatske često se pripremaju mesna jela poput pečenja, sarme ili kuhanog mesa s hrenom, dok su u primorskim krajevima zastupljenija riblja jela i plodovi mora. Neizostavan dio večeri su kolači, osobito oni koji se pripremaju tijekom božićnih blagdana, a u ponoć se tradicionalno otvara pjenušavo vino kao znak slavlja i optimizma. Iako se gastronomske navike mijenjaju pod utjecajem suvremenog načina života, Silvestrovo i dalje ostaje večer u kojoj se stol doživljava kao središte zajedništva.
U suvremenoj Hrvatskoj Silvestrovo se slavi na različite načine, od kućnih okupljanja i obiteljskih večera do velikih javnih dočeka u gradovima. Unatoč globalnim trendovima i sve bržem ritmu života, ova večer zadržala je svoju temeljnu funkciju: biti trenutak predaha, rezimea i novog početka. Za mnoge Hrvate Silvestrovo je prilika da se, barem na kratko, zaustave, osvrnu na godinu koja završava i s dozom nade zakorače u novu. Upravo u toj kombinaciji tradicije, zajedništva i simbolike leži njegov trajni značaj u hrvatskom društvu
....
Tekst: Petar Kolovrat
Ilustracija: AI generirano