Pametni satovi danas sve češće nude mjerenje stresa, no važno je odmah razjasniti jednu ključnu stvar: smartwatch ne mjeri stres u psihološkom smislu. On ne zna jeste li pod poslovnim pritiskom, u emotivnom sukobu ili zabrinuti zbog budućih događaja. Ono što mjeri jesu fiziološke reakcije organizma koje su snažno povezane sa stresom. Drugim riječima, sat bilježi kako tijelo reagira, a algoritmi te reakcije prevode u numeričku ili grafičku procjenu razine stresa.
Varijabilnost srčanog ritma kao temelj procjene
Središnji pokazatelj na kojem se temelji većina sustava za praćenje stresa je varijabilnost srčanog ritma, poznata kao HRV. Riječ je o sitnim, ali značajnim razlikama u vremenu između dva uzastopna otkucaja srca. Kada je organizam opušten i u ravnoteži, te su razlike izraženije. U stresnim situacijama, kada prevladava simpatički živčani sustav i tijelo je u stanju pripravnosti, HRV se smanjuje. Pametni sat to registrira pomoću optičkog senzora koji mjeri promjene protoka krvi u zapešću, a zatim iz tih podataka izvodi zaključak o opterećenju organizma.
Osim HRV-a, važnu ulogu ima i praćenje frekvencije srca, osobito u mirovanju. Povišeni puls u situacijama kada ne postoji fizički napor često upućuje na unutarnje opterećenje. Međutim, algoritmi ne reagiraju na pojedinačnu vrijednost, već analiziraju obrazac kroz dulje razdoblje. Nagli skokovi, neuobičajeni ritmovi ili dugotrajno povišene vrijednosti stvaraju sliku kroničnog stresa, čak i ako ih korisnik subjektivno ne doživljava kao problem.
Disanje, pokreti i suptilni signali napetosti se mjere preciznim senzorima na poleđini sata
Napredniji pametni satovi koriste i podatke o disanju, koje procjenjuju kombinacijom senzora pokreta i promjena u otkucajima srca. Plitko, ubrzano i nepravilno disanje često prati stresna stanja, dok duboko i ujednačeno disanje signalizira opuštenost. Ti su podaci osobito korisni u trenucima kada korisnik miruje, jer tada sat može jasnije razlučiti psihofizičko stanje od tjelesne aktivnosti.
Mjerenje stresa ne odnosi se samo na trenutak, nego i na dugoročnu sliku. Kvaliteta sna jedan je od najpouzdanijih pokazatelja kroničnog opterećenja organizma. Česti prekidi sna, smanjena faza dubokog sna i povišeni noćni puls ukazuju na to da se tijelo ne uspijeva oporaviti. Ti se podaci potom reflektiraju u dnevnim procjenama stresa, stvarajući poveznicu između noćnog odmora i dnevne izdržljivosti.
Jedna od najvećih prednosti modernih pametnih satova jest to što ne polaze od jedinstvene „idealne” vrijednosti. Umjesto toga, uređaj s vremenom gradi individualni fiziološki profil korisnika. Nakon nekoliko tjedana korištenja, algoritam prepoznaje što je za pojedinca normalno stanje, a što odstupanje. Time procjena stresa postaje preciznija i osobnija, jer se temelji na vlastitim biološkim obrascima, a ne na prosjecima.
Unatoč visokoj razini sofisticiranosti, pametni sat ne može razlikovati uzrok fiziološkog stresa. Intenzivan trening, bolest, manjak sna, dehidracija ili emocionalna napetost mogu proizvesti vrlo slične signale. Zbog toga prikazana razina stresa ne treba biti shvaćena kao dijagnoza, već kao signal upozorenja da je organizam pod povećanim opterećenjem.
U tom smislu, pametni sat nije zamjena za liječnika ni psihologa, ali može biti iznimno vrijedan alat za samopraćenje. Kada se podaci promatraju u kontekstu svakodnevnih navika i životnog ritma, oni pomažu korisniku da pravodobno prepozna potrebu za odmorom, promjenom tempa ili boljom brigom o vlastitom zdravlju. Upravo u toj ulozi – kao tiho upozorenje i poticaj na ravnotežu – leži stvarna vrijednost mjerenja stresa pametnim satom.
...
Tekst: Vidmir Raič
Ilustracije. AI generirano