Kada je krajem travnja javnosti predstavljen projekt Pantheon AI u Topusko, dio domaće javnosti reagirao je gotovo euforično. Najavljeni podatkovni centar za umjetnu inteligenciju, vrijedan navodno čak 50 milijardi eura, odmah je proglašen najvećom investicijom u povijesti Hrvatske. Projekt je predstavljen kao tehnološki iskorak koji bi Hrvatsku mogao pretvoriti u regionalno i europsko središte umjetne inteligencije, visokoperformantnog računalstva i digitalne infrastrukture. Prema dosadašnjim informacijama, riječ je o podatkovnom centru snage oko jednog gigavata, uz planirani početak gradnje 2027. godine i puštanje u rad oko 2029. godine.
No iza grandioznih najava vrlo brzo su se pojavila ozbiljna pitanja. Koliko je takav projekt uopće realan u hrvatskim gospodarskim, energetskim i infrastrukturnim okolnostima? Tko su stvarni investitori i koliko su njihove namjere ozbiljne? Može li Hrvatska podnijeti energetski i okolišni teret takvog postrojenja? I konačno – hoće li lokalna zajednica doista profitirati ili će ostati tek kulisa za globalnu tehnološku infrastrukturu koja služi interesima međunarodnog kapitala?
Investicija veća od hrvatskog godišnjeg proračuna
Već sama veličina projekta izaziva skepsu. Procijenjena vrijednost od 50 milijardi eura gotovo je jednaka ukupnom hrvatskom BDP-u u jednoj godini, a višestruko je veća od najvećih dosadašnjih stranih ulaganja u državi. Za usporedbu, Pelješki most s pristupnim cestama vrijedio je oko pola milijarde eura, LNG terminal na Krku oko 230 milijuna eura, dok je čak i golemi infrastrukturni ciklus obnove nakon potresa višestruko manji od iznosa koji se sada spominje za Topusko.
To automatski otvara pitanje vjerodostojnosti. U međunarodnoj praksi podatkovni centri doista postaju nova strateška infrastruktura 21. stoljeća. Microsoft, Google, Amazon i Meta posljednjih godina ulažu desetke milijardi dolara u AI infrastrukturu, posebno zbog eksplozije generativne umjetne inteligencije i goleme potrebe za računalnom snagom. Međutim, takvi projekti gotovo uvijek nastaju u sredinama s iznimno snažnom energetskom mrežom, velikim kapacitetima obnovljivih izvora energije, stabilnim regulatornim okruženjem i razvijenim tehnološkim ekosustavom.
Hrvatska trenutačno nema nijednu od tih pretpostavki u punom kapacitetu. Upravo zato dio stručnjaka smatra da je projekt Pantheon AI više geopolitičko-financijska vizija nego konkretno razrađen investicijski pothvat.
Tko zapravo stoji iza projekta?
Projekt se povezuje s hrvatskim poduzetnikom Jakom Andabakom te američkim investitorima koje predvodi Ryan Rich. U medijskim objavama navodi se da su u projekt uključeni američki institucionalni investitori, dok je jedan od prvih poslovnih sporazuma potpisan s grčkom energetskom grupom Greenvolt te hrvatskim Končarom.
Problem je u tome što je javnosti i dalje dostupno relativno malo konkretnih podataka o strukturi kapitala, izvorima financiranja i dugoročnom poslovnom modelu projekta. Nisu objavljeni detalji vlasničke strukture, financijskih jamstava ni obvezujućih investicijskih planova. U ozbiljnim infrastrukturnim projektima takve veličine upravo su transparentnost kapitala i regulatorna sigurnost prvi pokazatelji ozbiljnosti.
Skeptici zato upozoravaju da Hrvatska ima dugu povijest velikih razvojnih najava koje su završile kao medijski spektakl bez stvarne realizacije. Od brojnih obećanih energetskih i industrijskih megaprojekata do raznih "Silicijskih dolina Balkana", domaća javnost već je više puta svjedočila situacijama u kojima su politička promocija i medijski marketing bili znatno veći od stvarnog investicijskog sadržaja.
To, naravno, ne znači da Pantheon AI neće biti realiziran. No, ipak, znači da je oprez nužan.
Jedan gigavat elektične enerrgije za podatkovni centar je energetska glad koja mijenja državu
Možda najvažnije pitanje cijelog projekta jest energija.
Prema dosadašnjim informacijama, planirani podatkovni centar imao bi instaliranu snagu od oko jednog gigavata. To je golema količina energije. Za usporedbu, nuklearna elektrana Krško ima snagu oko 700 MW, dok bi Pantheon AI samostalno mogao trošiti više električne energije nego cijeli niz hrvatskih gradova zajedno.
Upravo zato mnogi analitičari upozoravaju da se ovdje ne radi samo o tehnološkom projektu nego prije svega o energetskom pitanju nacionalne sigurnosti. Hrvatska već danas u određenim razdobljima značajno ovisi o uvozu električne energije, a elektroenergetska mreža u mnogim dijelovima države zahtijeva velika ulaganja i modernizaciju.
Ako bi podatkovni centar doista radio u punom kapacitetu, otvorilo bi se pitanje odakle će dolaziti energija, po kojoj cijeni i kakav će biti učinak na domaće tržište električne energije. Kritičari upozoravaju da bi takvi sustavi mogli povećati pritisak na cijene struje za građane i industriju, osobito u razdobljima vršne potrošnje. Slične bojazni već se mogu pronaći i u raspravama dijela javnosti na društvenim mrežama i forumima.
Istodobno, zagovornici projekta tvrde da bi upravo Pantheon AI mogao potaknuti ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj, posebno solarnih i vjetroelektrana, kao i modernizaciju prijenosne mreže.
Ekološka pitanja: voda, toplina i prostorni pritisak
Veliki podatkovni centri nisu samo energetski nego i okolišno izrazito zahtjevni sustavi.
Moderni AI podatkovni centri troše goleme količine vode za rashladne sustave, proizvode znatne količine topline i zahtijevaju veliku prostornu infrastrukturu. Upravo zato stručnjaci upozoravaju da bi Topusko moglo postati primjer sudara tehnološkog razvoja i lokalnog okoliša.
Posebno je osjetljivo pitanje vode. Topusko je poznato po termalnim izvorima i prirodnim resursima koji su temelj lokalnog turizma i identiteta mjesta. Svaki veliki industrijsko-tehnološki zahvat u takvom prostoru automatski otvara pitanje dugoročne održivosti vodnih resursa.
Dio okolišnih stručnjaka već je upozorio da zasad postoji premalo javno dostupnih podataka o planiranoj potrošnji vode i energetskom modelu centra. Bez ozbiljne studije utjecaja na okoliš teško je procijeniti stvarne posljedice projekta.
Osim toga, europska iskustva pokazuju da podatkovni centri često stvaraju paradoksalan razvojni model: iznimno su kapitalno intenzivni, ali relativno skromni po broju trajno zaposlenih radnika. Drugim riječima, golema infrastruktura ne znači nužno i velik broj kvalitetnih radnih mjesta za lokalno stanovništvo.
Što bi projekt značio za Topusko i Banovinu?
S druge strane, potencijalne koristi za lokalnu zajednicu ne mogu se ignorirati.
Banovina i Sisačko-moslavačka županija desetljećima se suočavaju s depopulacijom, gospodarskom stagnacijom i posljedicama rata te potresa. Svaki veliki investicijski projekt u tom dijelu Hrvatske automatski nosi i simboličku težinu mogućeg gospodarskog preporoda.
Ako bi projekt bio realiziran u značajnom opsegu, mogao bi potaknuti razvoj prometne infrastrukture, elektroenergetske mreže, telekomunikacija i pratećih uslužnih djelatnosti. U fazi izgradnje riječ bi bila o tisućama angažiranih radnika i velikom građevinskom ciklusu.
No dugoročni učinci daleko su manje jasni.
Ključno pitanje jest hoće li Hrvatska u tom procesu razviti vlastiti tehnološki i istraživački ekosustav ili će ostati samo fizička lokacija za smještaj globalne digitalne infrastrukture. Drugim riječima, hoće li Pantheon AI stvoriti domaće znanje, istraživanje i razvoj ili će Hrvatska biti tek energetsko-teritorijalna platforma za potrebe stranih tehnoloških kompanija.
Hrvatska između digitalne periferije i europske AI utrke
Projekt Pantheon AI treba promatrati i u širem geopolitičkom i europskom kontekstu.
Europska unija posljednjih godina pokušava smanjiti tehnološku ovisnost o SAD-u i Kini, posebno u području umjetne inteligencije, cloud infrastrukture i podatkovnih sustava. AI podatkovni centri postaju nova strateška infrastruktura usporediva s lukama, plinovodima ili elektroenergetskim mrežama.
U tom smislu Hrvatska prvi put dobiva priliku uključiti se u jedan od ključnih tehnoloških procesa suvremenog svijeta.
No istodobno postoji i druga strana priče. Europa sve češće vodi rasprave o ogromnoj potrošnji energije koju generiraju AI modeli i podatkovni centri. Pitanje digitalne suverenosti sve je više povezano s pitanjima klimatske politike, energetske sigurnosti i održivosti.
Upravo zato projekt u Topuskom ne može biti promatran samo kao poslovna investicija. On potencijalno mijenja energetsku, razvojnu i geopolitčku poziciju Hrvatske.
Između tehnološke vizije i hrvatske realnosti
Pantheon AI u Topuskom zasad je prije svega projekt velikih obećanja.
S jedne strane, riječ je o viziji koja Hrvatsku pokušava izvući iz pozicije tehnološke periferije i uključiti je u globalnu AI ekonomiju. U vremenu kada se umjetna inteligencija pretvara u ključni resurs 21. stoljeća, takvi projekti doista mogu dugoročno redefinirati razvoj država.
S druge strane, golemi nesrazmjer između hrvatskih institucionalnih kapaciteta i veličine projekta opravdano izaziva skepsu. Nedostatak konkretnih podataka o financiranju, energetskom modelu i okolišnim učincima dodatno pojačava nepovjerenje.
Upravo zato će ključni test ozbiljnosti projekta biti sljedećih godinu do dvije. Hoće li investitori predstaviti jasnu financijsku konstrukciju, regulatorne dozvole, energetske ugovore i konkretne faze realizacije? Ili će Pantheon AI ostati još jedna velika razvojna priča koja je kratko dominirala naslovnicama, a zatim nestala u birokraciji, političkim promjenama i tržišnim realnostima?
Za Hrvatsku bi razlika između ta dva scenarija mogla biti povijesna.
....
Tekst i foto: Petar Kolovrat
Fotografija unutrašnosti podatkovnog centra: AI generirano