U doba u kojem digitalna fotografija dominira svakodnevicom, a pametni telefoni proizvode tehnički savršene slike u djeliću sekunde, analogna fotografija ne samo da nije nestala nego proživljava stabilan i dugoročan povratak. Film je danas svjesni izbor, estetska i kulturna odluka, ali i otpor potpunoj automatizaciji slike. Njegov opstanak temelji se na kombinaciji tehničke održivosti, industrijske prilagodbe i snažne zajednice fotografa koji u filmu vide više od pukog medija.
Nove i stare kamere na film: tržište koje se nije ugasilo
Iako se većina povijesnih proizvođača kamera povukla iz analogne proizvodnje, film kamere nikada nisu u potpunosti nestale. Njemački Leica i dalje proizvodi potpuno nove 35-milimetarske kamere na film, poput modela M-A i MP, koje se izrađuju gotovo ručno i ciljaju profesionalce i kolekcionare. Njihova cijena i filozofija potvrđuju da film nije masovni, nego premium i svjestan izbor.
Japanski Canon i Nikon više ne proizvode nove analogne modele, ali milijuni njihovih SLR fotoaparata i dalje su u opticaju, zahvaljujući iznimnoj mehaničkoj trajnosti. Upravo je sekundarno tržište, uz servisnu infrastrukturu, omogućilo da analogna fotografija ostane tehnički dostupna novim generacijama.
Posebno mjesto zauzimaju jednostavne, ponovno proizvedene kamere poput onih koje nudi Kodak, usmjerene prema početnicima i mladim korisnicima koji film otkrivaju prvi put, često kao alternativu digitalnoj prezasićenosti.
Tko danas proizvodi analogni film i zašto se proizvodnja održala?
Opstanak analogne fotografije bio bi nemoguć bez kontinuirane proizvodnje filma. Upravo su proizvođači filma ključni dokaz da analogija nije nostalgični relikt, nego održiv industrijski segment. Najveći svjetski proizvođač i dalje je Kodak, koji je nakon financijskog kolapsa 2012. restrukturirao poslovanje i film zadržao kao profitabilnu nišu. Danas Kodak proizvodi crno-bijele, kolor i profesionalne filmske emulzije koje se koriste u fotografiji, ali i u filmskoj industriji.
Japanski Fujifilm zadržao je selektivnu proizvodnju filma, iako je drastično smanjio asortiman u odnosu na zlatno doba analoga. Europsku proizvodnju predvodi Ilford Photo, specijaliziran za crno-bijeli film, koji je posljednjih godina zabilježio rast potražnje, osobito među mladim autorima i umjetnicima.
Uz njih, na tržištu su prisutni i manji proizvođači poput Foma Bohemia te ORWO, koji potvrđuju da se analogni film danas proizvodi u manjim serijama, ali uz stabilnu potražnju.
Polaroid i Instax: instant fotografija kao paralelni svijet
Instant fotografija nikada nije u potpunosti nestala, ali je njezin suvremeni povratak posebno snažan. Nakon propasti originalnog Polaroida, tehnologiju instant filma spasila je inicijativa koja je prerasla u današnji Polaroid. Današnji Polaroid proizvodi film i kamere koje se oslanjaju na klasični princip trenutačnog razvoja slike, ali s moderniziranim kemijskim procesima.
Paralelno s time, Fujifilm je s linijom Instax stvorio globalno najuspješniji instant sustav. Instax je postao masovni proizvod, ali i most između digitalnog i analognog svijeta, jer mnogi modeli omogućuju hibridni rad, kombinirajući digitalni senzor i fizički ispis slike na filmu.
Instant fotografija danas funkcionira kao društveni i emocionalni medij, naglašavajući jedinstvenost svake slike i fizičku prisutnost fotografije u vremenu digitalne prolaznosti.
Lomografija: estetika nesavršenstva kao filozofija
Posebno poglavlje analogne renesanse čini lomografija, pokret koji je izrastao iz kulture eksperimenta i namjernog kršenja tehničkih pravila. Organizacija Lomography popularizirala je jednostavne, često plastične kamere, nepredvidive objektive i filmske emulzije snažnih boja i izraženog zrna.
Lomografija ne teži tehničkoj savršenosti, nego spontanosti, grešci i subjektivnom doživljaju. Fotografija nastala lomografskim pristupom nije dokument, nego vizualni dnevnik. Upravo ta filozofija snažno rezonira s generacijom koja je odrasla uz digitalnu perfekciju i traži autentičnost, čak i po cijenu nesavršenosti.
Zašto analogna fotografija i dalje ima budućnost?
Analogna fotografija opstala je jer nudi iskustvo koje digitalni sustavi ne mogu u potpunosti replicirati. Film zahtijeva sporost, promišljanje i prihvaćanje neizvjesnosti. On vraća vrijednost procesu, a ne samo rezultatu. Industrijski gledano, analogija se prilagodila manjem, ali stabilnom tržištu, dok je kulturno postala simbol otpora ubrzanju i algoritamskoj uniformnosti slike.
Film je danas živ jer je prestao biti nužnost, a postao izbor. Upravo u toj promjeni leži njegova dugoročna održivost.
...
Tekst i foto: Vidmir Raič