U raspravama o hrvatskom izvozu najčešće se govori o turizmu, prehrambenoj industriji ili IT-u, no jedan od najprepoznatljivijih i dugoročno najstabilnijih „izvoznih proizvoda“ Hrvatske već desetljećima dolazi s nogometnih travnjaka. Prema podacima Međunarodni centar za sportske studije i njegova CIES Football Observatoryja, Hrvatska se u razdoblju od 2020. do 2025. godine nalazi na desetom mjestu u svijetu po broju nogometaša koji su nastupali u inozemstvu. U apsolutnim brojkama riječ je o 855 igrača rođenih u Hrvatskoj koji su karijeru gradili izvan granica zemlje, što Hrvatsku, s obzirom na veličinu i broj stanovnika, svrstava među globalne lidere.
Najveći broj hrvatskih nogometaša u tom razdoblju igrao je u neposrednom okruženju, ponajprije u Sloveniji, gdje ih je registrirano 345, zatim u Bosni i Hercegovini s 171 igračem te u Italiji s 63. No geografski domet hrvatskog nogometa daleko nadilazi regiju i Europsku uniju, potvrđujući tezu da je riječ o globalno prepoznatljivom talentu koji se uspješno prilagođava različitim ligama, stilovima igre i kulturnim okruženjima.
Hrvatski nogometaši od Europe do Azije
Ilustrativan primjer globalne prisutnosti hrvatskih nogometaša jest karijera braniča Toni Datković, koji se 2024. godine iz Španjolske vratio u rodni Pag, da bi ubrzo prihvatio ponudu singapurskog kluba Lion City Sailors. Iako u početku nije bio upoznat s azijskim nogometnim tržištem, odluku je donio nakon saznanja da ondje igra i njegov bivši juniorski suigrač Mirko Šugić. Datković je u Singapuru u kratkom vremenu osvojio ligu, kup i superkup, uvršten je u najbolju jedanaestoricu prvenstva te je s klubom stigao do finala AFC Lige prvaka 2, gdje je poražen od Sharjah FC, u čijim su redovima igrali i hrvatski nogometaši Darko Nejašmić i Maro Katinić.
Datkovićeva opaska da mnogi u inozemstvu sumnjaju kako Hrvatska ima samo 3,8 milijuna stanovnika jer su njezini igrači „posvuda“ sažima percepciju hrvatskog nogometa u svijetu. Hrvatski igrači nisu prisutni samo u najjačim europskim ligama, nego i na tržištima Azije, Bliskog istoka, Afrike i Sjeverne Amerike, gdje često imaju ulogu nositelja igre i profesionalnih standarda.
Ugled hrvatskih nogometaša potvrđuju i riječi trenera Besnik Hasi, koji s klupe bruxelleskog RSC Anderlecht ističe kvalitetu i potencijal hrvatskih mladih igrača. Kao posebno zapažene navodi nedavne nastupe Luke Vuškovića i Franje Ivanovića, koji su karijere nastavili u Njemačkoj i Portugalu. Hasi pritom otvoreno priznaje da interes za hrvatske igrače postoji, ali da financijska ograničenja belgijskih klubova često otežavaju realizaciju transfera, što dodatno potvrđuje tržišnu vrijednost hrvatskog nogometnog „izvoza“.
Masovniji odlazak hrvatskih nogometaša u inozemstvo započeo je 1990-ih godina, nakon osamostaljenja Hrvatske. U to vrijeme igrači su uglavnom odlazili kao formirani i iskusni profesionalci, nakon natjecanja u snažnoj jugoslavenskoj ligi. Jedan od simboličnih primjera tog razdoblja je branič Nikola Jerkan, koji je iz splitskog Hajduk Split prešao u Real Oviedo. Jerkanova generacija ostvarila je zapažen međunarodni uspjeh, a on je i danas rekorder Ovieda po broju nastupa stranog igrača, s ukupno 218 odigranih utakmica.
Hrvatska u globalnoj konkurenciji
U apsolutnim brojkama Hrvatska se, razumljivo, ne može mjeriti s nogometnim velesilama poput Brazila, koji je u posljednjih pet godina imao više od 3.000 igrača u inozemstvu, ili Francuske i Argentine s više od 2.000. Ipak, činjenica da se Hrvatska nalazi uz bok zemljama poput Engleske, Španjolske, Njemačke i Nigerije govori sama za sebe. U odnosu na broj stanovnika, hrvatski nogometaši predstavljaju iznimno konkurentan i prepoznatljiv izvozni proizvod, čija se vrijednost ne mjeri samo transfernim iznosima, nego i reputacijom, sportskim uspjesima i dugoročnim brendiranjem zemlje. U tom smislu, izvoz hrvatskih nogometaša nije tek sportska statistika, već važan element šireg društvenog i ekonomskog identiteta Hrvatske u globaliziranom svijetu.
U nastavku objavljujemo pregled najistaknutijih hrvatskih nogometaša koji trenutačno (sezone 2025./2026.) igraju ili su nedavno igrali u vodećim europskim i svjetskim klubovima, s naglaskom na klubove iz „lige petice“, elite europskih natjecanja i globalno relevantnih tržišta.
U engleskoj Premier ligi Hrvatska je prisutna selektivno, ali na iznimno visokoj razini. Joško Gvardiol etablirao se kao jedan od ključnih braniča Manchester City, aktualnog europskog i svjetskog nogometnog vrha, gdje igra pod Pepom Guardiolom i redovito nastupa u Ligi prvaka. Mateo Kovačić također nosi dres Manchester Cityja, gdje se profilirao kao rotacijski, ali taktički iznimno važan vezni igrač u jednom od najskupljih i najkonkurentnijih kadrova na svijetu.
Španjolska ostaje jedno od tradicionalnih odredišta hrvatskih nogometaša. Luka Modrić trenutno igra za talijanski klub AC Milan u Serie A, najjačoj talijanskoj nogometnoj ligi. Transfer u Milan ostvario je u ljeto 2025. godine nakon što je nakon 13 sezona napustio Real Madrid, gdje je proveo većinu svoje profesionalne karijere i stekao status legende kluba.Kao kapetan i najtrofejniji igrač u povijesti kluba, Modrić je globalni brand i jedan od najutjecajnijih hrvatskih sportaša svih vremena.
Njemačka liga posebno je važna za razvoj mlađih hrvatskih igrača. Josip Stanišić povezan je s Bayern Munich, gdje je kroz posudbe i rotacije dio sustava najuspješnijeg njemačkog kluba. Luka Vušković, jedan od najperspektivnijih mladih stopera u Europi, karijeru razvija kroz njemački sustav nakon transfera iz Hajduka, što potvrđuje trajni interes Bundeslige za hrvatski talent.
Talijanski nogomet i dalje cijeni taktičku disciplinu hrvatskih igrača. Mario Pašalić već godinama je standardni prvotimac Atalanta, redovitog sudionika europskih natjecanja i jednog od najstabilnijih projekata Serie A. Serie A (Italija) u sezoni 2025/26 značajno broji hrvatske igrače, s najmanje 14 nogometaša registriranih u talijanskom prvenstvu. Među njima su neki od najpoznatijih imena. U Serie A igraju Luka Modrić (AC Milan), Mario Pašalić (Atalanta), Petar Sučić (Inter), Martin Baturina (Como), Marin Pongračić (Fiorentina), Nikola Vlašić (Torino), Matija Frigan (Parma), Nikola Moro (Bologna), Domagoj Bradarić (Hellas Verona), Adrian Šemper (Pisa), Ivan Smolčić (Como), Toma Bašić (Lazio), Marko Rog (Cagliari) i Ante Vuković (Pisa). Ovaj opsežan popis potvrđuje kako je talijansko prvenstvo trenutno najbrojnije s hrvatskim predstavnicima među vodećim ligama.
Francuska ostaje važno razvojno i natjecateljsko tržište. Duje Ćaleta-Car nastupa u Ligue 1 i ima iskustvo igranja za Olympique Lyonnais, klub s jakom europskom tradicijom i naglašenim razvojem igrača.
Manje lige, ali s velikim europskim utjecajem, i dalje su važne za hrvatske nogometaše. Franjo Ivanović gradi karijeru u Portugalu, dok belgijski vrh, predvođen klubovima poput RSC Anderlecht, kontinuirano prati hrvatsko tržište, što je potvrdio i interes za niz mladih reprezentativaca.
Hrvatski nogometaši sve su prisutniji i izvan Europe. Toni Datković nastupa za Lion City Sailors, s kojim je osvojio domaća natjecanja i igrao finale kontinentalnog azijskog kupa, dok hrvatski igrači redovito nastupaju i u ligama UAE-a, Saudijske Arabije i Katara.
Hrvatski nogometaši danas su prisutni u gotovo svim ključnim nogometnim centrima svijeta – od Premier lige i Reala Madrida, preko Bundeslige i Serie A, do azijskih i bliskoistočnih liga u snažnoj ekspanziji. Ta disperzija potvrđuje da hrvatski nogomet funkcionira kao visokovrijedan izvozni sektor, čija se reputacija temelji na tehničkoj kvaliteti, taktičkoj inteligenciji i dugoj tradiciji proizvodnje vrhunskih igrača.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Ilustracija: Vidmir Raič, AI asistencija