Hrvatska se, ulaskom u europodručje, već svrstala među zemlje koje su prihvatile duboku monetarnu transformaciju, no sljedeći korak ide znatno dalje od same zamjene kune eurom. Digitalni euro, projekt koji razvija Europska središnja banka, više nije teorijska vježba financijskih institucija, nego koncept koji se ubrzano pretvara u operativnu infrastrukturu budućeg platnog sustava. Riječ je o digitalnom obliku javnog novca, izdavanom od središnje banke, koji bi građanima i poduzećima trebao omogućiti sigurno, brzo i univerzalno digitalno plaćanje, neovisno o komercijalnim bankama i globalnim tehnološkim platformama.
Za Hrvatsku, zemlju s visokim udjelom gotovinskih transakcija, ali i iznimno snažnom turističkom ekonomijom, digitalni euro predstavlja prijelomni trenutak. On otvara pitanje odnosa države prema novcu, privatnosti građana, stabilnosti bankarskog sustava i načina na koji pojedinci planiraju vlastite financije u digitalnom okruženju koje postaje norma, a ne iznimka.
Kako digitalni euro mijenja način na koji zarađujemo i trošimo?
Uvođenje digitalnog eura ne znači samo novu aplikaciju ili alternativni način plaćanja, nego temeljnu promjenu monetarne logike. Građani bi prvi put imali mogućnost držati novac izravno kod središnje banke, u digitalnom novčaniku, bez posredovanja komercijalnih financijskih institucija. Time se briše granica između fizičke gotovine i elektroničkog novca, a novac ponovno poprima obilježje javnog dobra.
Za zaposlene i samozaposlene to znači brže i izravnije isplate, manju ovisnost o bankarskim naknadama te veću otpornost sustava u kriznim situacijama. U zemlji u kojoj su iskustva financijskih šokova, od stečajeva do blokada računa, još uvijek snažno prisutna u kolektivnom pamćenju, ideja digitalnog novca koji jamči država ima i snažnu psihološku dimenziju sigurnosti.
S druge strane, potrošnja postaje transparentnija, brža i u većoj mjeri integrirana u digitalne sustave nadzora i analitike. Upravo tu leži jedno od ključnih društvenih pitanja: kako pomiriti učinkovitost digitalnog plaćanja s pravom na privatnost i autonomiju pojedinca u upravljanju vlastitim financijama.
Štednja, banke i nova financijska ravnoteža
Jedno od najosjetljivijih pitanja vezanih uz digitalni euro odnosi se na štednju i ulogu banaka. Ako građani dio novca prebace u digitalne novčanike središnje banke, komercijalne banke gube dio depozita koji su temelj njihova kreditnog poslovanja. Upravo zato se u europskim raspravama sve češće govori o ograničenjima iznosa digitalnog eura koji bi pojedinac mogao držati, kako bi se očuvala stabilnost financijskog sustava.
Za hrvatske građane to znači da digitalni euro vjerojatno neće zamijeniti klasičnu štednju, ali će postati siguran oblik kratkoročne pohrane vrijednosti, osobito u vremenima ekonomske neizvjesnosti. Time se mijenja i logika financijskog planiranja kućanstava, koja sve više balansiraju između sigurnosti, likvidnosti i prinosa, u okruženju niskih ili promjenjivih kamatnih stopa.
Država, nadzor i pitanje povjerenja
Digitalni euro neizbježno otvara i političko pitanje odnosa države prema novcu građana. Iako europske institucije naglašavaju da digitalni euro neće biti alat masovnog nadzora, percepcija kontrole nad transakcijama ostaje snažna tema javnih rasprava. U društvu koje je već duboko digitalizirano, ali istodobno osjetljivo na pitanja privatnosti i institucionalnog povjerenja, način na koji će ovaj sustav biti predstavljen i implementiran imat će presudnu ulogu.
Za Hrvatsku, koja se posljednjih desetljeća suočavala s krizama povjerenja u institucije, digitalni euro može biti i prilika i rizik. Prilika da se ojača financijska pismenost, transparentnost i učinkovitost javnih politika, ali i rizik ako se promjene budu doživljavale kao nametnute, nerazumljive ili socijalno neosjetljive.
Budućnost koja dolazi brže nego što mislimo
Digitalni euro neće stići preko noći, ali njegovi obrisi već su jasno vidljivi. Hrvatska se, kao dio europodručja, neće moći izuzeti iz tog procesa, ali može aktivno sudjelovati u njegovu oblikovanju. Ključno pitanje nije hoće li se način na koji zarađujemo, trošimo i štedimo promijeniti, nego hoće li te promjene biti vođene javnim interesom, socijalnom ravnotežom i dugoročnom stabilnošću.
U tom smislu, digitalni euro nije samo tehnološka inovacija, nego test političke zrelosti, institucionalne odgovornosti i sposobnosti društva da se prilagodi novoj fazi ekonomskog razvoja. Budućnost novca već je započela, a Hrvatska se nalazi usred tog procesa.
...
Tekst i grafika: Vidmir Raič
Ilustracija: AI generirano