Pritisak na proračun od gotovo dva bilijuna eura
Njemačka, Nizozemska, Švedska, Danska, Austrija i Finska pojačavaju pritisak na pregovore o sljedećem sedmogodišnjem proračunu Europske unije. Financial Times piše da su čelnici tih država u pismu partnerima zaprijetili uskraćivanjem suglasnosti ako se prijedlog Europske komisije ne smanji za stotine milijardi eura. Njihov zahtjev nije nastao preko noći: istih šest vlada još je 27. kolovoza zajednički objavilo da Komisijin prijedlog od gotovo dva bilijuna eura smatra previsokim te zatražilo rezove u svim proračunskim područjima. Novo je zaoštravanje pregovaračke poruke u trenutku kada EU nastoji postići politički dogovor do kraja godine.
Komisija predlaže proračun od gotovo dva bilijuna eura za razdoblje od 2028. do 2034., uz veća ulaganja u obranu, konkurentnost, istraživanje i sigurnost, ali i nastavak financiranja poljoprivrede te razvoja slabije razvijenih regija. Šest država smatra da se novi prioriteti moraju financirati drukčijom raspodjelom unutar umjerenijeg ukupnog iznosa. Pritom u svojem javnom stajalištu odbacuju novo zajedničko zaduživanje kao odgovor na proračunski pritisak. To je početak pregovaračkog sukoba o tome koliko će EU trošiti, odakle će novac dolaziti i koje će politike imati prednost.
Hrvatskih 16,8 milijardi još nije zajamčeno
Za Hrvatsku je u Komisijinu prijedlogu predviđena nacionalna omotnica od 16,8 milijardi eura. Prema Vladinu objašnjenju, ona obuhvaća sredstva za kohezijsku politiku, poljoprivredu i ribarstvo, ali i za migracije, sigurnost te Socijalni fond za klimatsku politiku. Iznos zato nije jednostavno usporediv samo s današnjim kohezijskim ili poljoprivrednim fondovima: novi prijedlog pod istu omotnicu okuplja više područja koja su se dosad planirala odvojeno. Također je riječ o predloženom, a ne usvojenom iznosu.
Ne postoji pouzdan izračun koliko bi Hrvatska izgubila ako zahtjev šest država uspije. Rez od nekoliko stotina milijardi eura na razini EU-a ne bi se nužno razmjerno preslikao na svaku nacionalnu omotnicu. Presudno će biti režu li se unaprijed raspoređena sredstva državama, posebni europski programi ili pojedine stavke unutar njih te kakva će zaštita ostati za slabije razvijene regije. Europska komisija u svojem prijedlogu predviđa zaštitne mehanizme za takve regije, ali i oni su dio šireg paketa o kojem se pregovara. Tvrdnja da je Hrvatska već izgubila određeni broj milijardi eura u ovom trenutku ne bi bila utemeljena.
Najosjetljivije su kohezija, poljoprivreda i ribarstvo
Hrvatski interes najizravnije je vezan uz politike koje financiraju razvoj regija, javnu infrastrukturu, poljoprivrednu proizvodnju i ribarstvo. Vlada je ranije kao pregovaračke prioritete navela snažnu kohezijsku i zajedničku poljoprivrednu politiku, a premijer Andrej Plenković u lipnju je poručio da želi zadržati financiranje tradicionalnih politika na dosadašnjoj razini. Razlog je razvojni: sredstva namijenjena približavanju slabije razvijenih članica razvijenijima za Hrvatsku imaju drukčiju težinu nego za najveće europske gospodarstva. Istodobno, hrvatska Vlada podupire i veća ulaganja u obranu. Upravo zato njezin zadatak u pregovorima nije jednostavan izbor jednog područja, nego obrana razvojnih sredstava dok se financiraju nove sigurnosne potrebe.
Koliko je poljoprivreda politički osjetljiva pokazala je i jučerašnja međuparlamentarna konferencija u Dubrovniku. Hrvatski predstavnici ondje su tražili dostatno i predvidljivo financiranje buduće Zajedničke poljoprivredne politike, uz naglasak na mlade poljoprivrednike, ruralnu infrastrukturu i prilagodbu klimatskim promjenama. Takvi zahtjevi dobivaju novu težinu ako se ukupni proračun smanji: tada će se za svaku poljoprivrednu, regionalnu i sigurnosnu stavku još oštrije pregovarati. Smanjenje ukupnog iznosa pritom samo po sebi ne govori koji bi hrvatski korisnici ostali bez potpore; odgovor ovisi o konačnim pravilima i raspodjeli.
Više novca za nove prioritete ne znači automatski više novca za Hrvatsku
Komisija želi dio budućih ulaganja usmjeriti kroz europske programe za konkurentnost, istraživanje, obranu i strateške tehnologije. To može otvoriti prilike hrvatskim poduzećima, istraživačima i industriji, ali pristup takvim programima ovisi o projektima, partnerstvima i natječajima. Za razliku od unaprijed raspoređene nacionalne omotnice, uspjeh u natjecateljskim programima ne može se unaprijed upisati kao siguran hrvatski prihod. Hrvatska bi zato mogla dobiti nove mogućnosti u obrani i inovacijama, a istodobno se suočiti s većim pritiskom na sredstva važna njezinim regijama i ruralnim područjima. To je mogući ishod pregovora, a ne već donesena odluka.
Dodatno pitanje otvara predloženi način upravljanja sredstvima. Umjesto niza odvojenih programa, svaka bi država pripremala jedan nacionalni i regionalni partnerski plan koji povezuje koheziju, poljoprivredu, ribarstvo i druga područja. Vijeće EU-a već je utvrdilo djelomično pregovaračko stajalište o toj strukturi, ali je izričito ostavilo financijske iznose za konačni dogovor o cjelokupnom proračunu. Za Hrvatsku će zato biti važno ne samo koliko će novca pisati u završnoj omotnici nego i koliko će jasno biti zaštićene pojedine namjene te kakvu će ulogu u odlučivanju imati regije i lokalna razina.
Za donošenje višegodišnjeg financijskog okvira potrebna je jednoglasnost država članica u Vijeću i suglasnost Europskog parlamenta. Zbog toga šest država može znatno utjecati na ishod, ali ne može samo određivati konačnu raspodjelu. Europske institucije ciljaju na politički dogovor do kraja 2026. kako bi se tijekom 2027. donijeli potrebni propisi i kako financiranje ne bi zastalo početkom 2028. Za Hrvatsku je sada ključno pitanje može li u tom kompromisu očuvati razvojnu snagu kohezije, poljoprivrede i ribarstva, a istodobno izboriti mjesto u novim europskim ulaganjima. Odgovor će dati završni proračunski iznosi i pravila, ne samo današnja oštra pisma.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Ilustracija: Vidmir Raič