Porezi u Hrvatskoj ponovno postaju instrument gospodarske i socijalne politike. Nakon razdoblja u kojem su državne intervencije uglavnom bile usmjerene na subvencioniranje energije i reguliranje cijena goriva, novi porezni paket otvara drukčije pitanje: može li država istodobno rasteretiti dio stanovništva i dodatno oporezovati poduzeća čiju profitabilnost smatra iznimno visokom? U toj se računici susreću tri interesa koja je teško potpuno uskladiti — životni standard građana, financijska održivost proračuna i predvidljivost poslovnog okruženja.
Za razumijevanje predloženih promjena presudno je razlikovati njihov neposredni financijski učinak od očekivanih gospodarskih posljedica. Ukidanje poreza na mirovine može izravno povećati neto primanja korisnika koji ga trenutačno plaćaju. Porez na prekomjernu profitnu maržu, međutim, sam po sebi ne jamči smanjenje maloprodajnih cijena. Njegov će učinak ovisiti o načinu izračuna porezne osnovice, mogućnosti poduzeća da trošak prenesu na kupce, intenzitetu tržišnog natjecanja i tome kako će se prikupljeni prihodi koristiti.
Sabor raspravlja o četiri zakona, a ključne promjene ciljaju 2027. godinu
Hrvatski sabor danas, 22. rujna, otvara raspravu o izmjenama Zakona o porezu na dohodak, nakon što je Vlada 10. rujna u parlamentarnu proceduru uputila povezani porezni paket. Uz oporezivanje dohotka, promjene obuhvaćaju doprinose, porez na dobit i porez na dodanu vrijednost. Riječ je o prvom čitanju, što znači da predložena rješenja tek trebaju proći parlamentarni postupak, a konačni tekstovi još se mogu mijenjati. Glavnina promjena planirana je za početak 2027. godine, dok bi se jednokratni porez na prekomjernu profitnu maržu odnosio na poslovne rezultate ostvarene tijekom 2026.
Paket je zanimljiv i zbog svoje unutarnje strukture. Umirovljenicima koji trenutačno plaćaju porez na mirovinu povećava se raspoloživi dohodak, dijelu paušalnih obrtnika rastu porezi i doprinosi, turistički razvijenim sredinama omogućuje se veće opterećenje privatnog smještaja, a srednjim i velikim poduzećima uvodi se novi porezni rizik povezan s profitabilnošću. Izmjene PDV-a uglavnom su usmjerene na usklađivanje s europskim pravilima za digitalno poslovanje, a ne na opće povećanje poreznih stopa.
Vlada paket predstavlja kao dio šire antiinflacijske politike. Međutim, njegove sastavnice djeluju različitim mehanizmima. Rasterećenje mirovina povećava kupovnu moć određenog dijela stanovništva, dodatno oporezivanje marži pokušava utjecati na ponašanje poduzeća, a povećanje poreznih i doprinosnih obveza u pojedinim djelatnostima mijenja raspodjelu tereta među gospodarskim subjektima. Zbog toga paket treba promatrati kao kombinaciju socijalne, porezne i antiinflacijske politike, pri čemu će se uspješnost svakog cilja morati zasebno mjeriti.
541.000 umirovljenika dijelit će gotovo 180 milijuna eura rasterećenja
Najizravniju financijsku korist donosi predloženo ukidanje poreza na dohodak od mirovina. Prema procjeni Ministarstva financija, promjena bi obuhvatila približno 541.000 umirovljenika, kojima bi ukupno ostalo gotovo 180 milijuna eura godišnje. Taj iznos predstavlja novac koji bi, umjesto u proračune lokalnih jedinica, ostao korisnicima mirovina.
Mehanizam je nešto precizniji od jednostavne formulacije da se ukida porez na sve mirovine. Prema prijedlogu, postojeće umanjenje porezne obveze od 50 posto povećava se na 100 posto za mirovine oporezive nižom stopom poreza na dohodak. Predviđeni prag odnosi se na poreznu osnovicu do 5.000 eura mjesečno, odnosno 60.000 eura godišnje. Za mirovine s višom poreznom osnovicom potrebno je primijeniti pravila o višoj stopi. Vlada je prag obrazložila i obvezama koje proizlaze iz ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Posebno je važno objasniti tko ostvaruje korist. Umirovljenik kojem je mirovina već toliko niska da ne plaća porez na dohodak ovom promjenom ne dobiva dodatni novac. Korist ostvaruju oni kojima se porez trenutačno obračunava, a njezina visina ovisi o mirovini, osobnom odbitku i poreznoj stopi mjesta prebivališta. Zato će umirovljenici s jednakim iznosom mirovine u različitim gradovima moći ostvariti različito povećanje neto primitka.
Koliko novca ostaje umirovljeniku?
Uzmimo pojednostavljen primjer umirovljenika s mirovinom od 800 eura, osnovnim osobnim odbitkom od 600 eura i bez drugih poreznih olakšica ili oporezivih primitaka. Njegova mjesečna porezna osnovica iznosi 200 eura. Prema zagrebačkoj nižoj poreznoj stopi od 23 posto, porez prije posebnog umanjenja iznosi 46 eura, a nakon sadašnjeg umanjenja za umirovljenike od 50 posto plaća se 23 eura. Predloženim povećanjem umanjenja na 100 posto porezna obveza pada na nulu, pa bi umirovljeniku ostala dodatna 23 eura mjesečno, odnosno 276 eura godišnje.
U Splitu, gdje niža porezna stopa iznosi 21,5 posto, isti umirovljenik mogao bi dobiti 21,50 eura više mjesečno ili 258 eura godišnje. U Rijeci, koja primjenjuje nižu stopu od 20 posto, mjesečni učinak iznosio bi 20 eura, odnosno 240 eura godišnje. Isti rezultat proizlazi iz primjene niže stope od 20 posto u Osijeku. Riječ je o ilustrativnim izračunima na temelju poreznih stopa za 2026. godinu i pretpostavke da ostali elementi oporezivanja ostanu nepromijenjeni.
Kod mirovine od 1.000 eura, uz isti osobni odbitak, oporeziva osnovica iznosi 400 eura. U Zagrebu bi ukidanje poreza značilo 46 eura više mjesečno ili 552 eura godišnje. U Splitu povećanje bi iznosilo 43 eura mjesečno, odnosno 516 eura godišnje, a u Rijeci i Osijeku 40 eura mjesečno ili 480 eura godišnje. Kod mirovine od 1.500 eura, uz jednake pretpostavke, zagrebački umirovljenik ostvario bi dodatnih 103,50 eura mjesečno, splitski 96,75 eura, a riječki i osječki 90 eura. Ovi izračuni pokazuju da apsolutna korist raste s visinom mirovine na koju se trenutačno obračunava porez, dok umirovljenici s mirovinama unutar neoporezivog dijela već sada plaćaju nula eura poreza.
Takva raspodjela otvara i pitanje socijalne pravednosti mjere. Porezno rasterećenje povećava neto mirovine, ali najveće apsolutne iznose dobivaju korisnici s višom poreznom osnovicom. Za ciljanu zaštitu najsiromašnijih umirovljenika važniji ostaju drugi instrumenti, poput usklađivanja mirovina, socijalnih naknada i pomoći za stanovanje i energiju. Ukidanje poreza zato treba vrednovati prvenstveno kao rasterećenje oporezivih mirovina, a ne kao zamjenu za cjelovitu politiku smanjivanja siromaštva starijih osoba.
Umirovljenicima više, gradovima i općinama manje
Ukidanje poreza na mirovine ima i drugu stranu: riječ je o prihodu lokalnih proračuna. Procijenjenih 180 milijuna eura godišnje zato predstavlja povećanje raspoloživog dohotka umirovljenika, ali istodobno i smanjenje poreznih prihoda jedinica lokalne samouprave. Ministar financija Tomislav Ćorić najavio je da će se tražiti način da se lokalnim jedinicama taj gubitak u najvećoj mogućoj mjeri nadoknadi. Konačan model kompenzacije zasad predstavlja otvoreno pitanje.
Za gradove i općine ta je razlika značajna jer porez na dohodak financira dio lokalnih javnih potreba, od komunalne infrastrukture do predškolskog odgoja i drugih usluga. Ako država ukine pojedini porezni prihod, a pritom lokalnoj razini ostavi postojeće obveze, nastaje potreba za pronalaženjem zamjenskog izvora financiranja. U protivnom bi porezna korist za jednu skupinu građana mogla biti praćena pritiskom na lokalne proračune, smanjivanjem pojedinih ulaganja ili povećavanjem drugih lokalnih davanja.
Ministarstvo financija procjenjuje da bi promjene paušalnog oporezivanja samostalne djelatnosti lokalnim jedinicama donijele dodatnih 23,5 milijuna eura. No taj je prihod znatno manji od procijenjenog gubitka povezanog s ukidanjem poreza na mirovine. Važno je i što raspodjela dvaju prihoda među gradovima i općinama neće nužno biti jednaka. Mjesto s velikim udjelom umirovljenika i malim brojem paušalnih obrtnika može imati drukčiji učinak od turističke sredine s velikim brojem registriranih djelatnosti.
Porez na prekomjernu maržu
Drugi veliki dio paketa predstavlja prijedlog jednokratnog poreza na prekomjernu profitnu maržu za poslovnu 2026. godinu. Prema Vladinu obrazloženju, potencijalni obuhvat čini približno 1.800 srednjih i velikih poduzetnika koji više od 50 posto vrijednosti svojih isporuka ostvaruju na hrvatskom tržištu. Time se mjera usmjerava na kompanije za koje Vlada smatra da mogu snažnije utjecati na domaće cijene, dok se izvozno orijentirana poduzeća s većinom isporuka u inozemstvu izuzimaju iz predviđenog obuhvata.
Broj od 1.800 poduzetnika ne znači da će svi platiti novi porez. Riječ je o procijenjenom krugu potencijalno obuhvaćenih kompanija, dok bi stvarna porezna obveza nastala tek kada pojedino poduzeće zadovolji i uvjet prekomjerne profitne marže. Drugim riječima, veličina poduzeća i udio domaćih isporuka određuju ulazak u sustav, a usporedba profitabilnosti određuje postoji li dodatna porezna osnovica.
Vlada je pritom odabrala kriterij koji se razlikuje od jednostavnog promatranja apsolutne dobiti. Poduzeće može ostvariti veliku dobit zato što je veliko, posluje učinkovito ili povećava prodaju. Za novi porez ključno je koliko dobiti ostvaruje u odnosu na prihode i kako se taj omjer promijenio tijekom vremena. Takva metoda pokušava odvojiti redovnu profitabilnost od iznimnog povećanja marže, ali zahtijeva precizna računovodstvena pravila kako bi se izbjeglo oporezivanje rezultata koji proizlaze iz jednokratnih događaja, a ne iz promjene cijena proizvoda ili usluga.
Što država smatra prekomjernom maržom?
Prema prijedlogu, profitna marža izračunava se kao odnos usklađene dobiti i usklađenih prihoda iskazanih u poreznoj prijavi. Marža ostvarena tijekom 2026. uspoređuje se s pojedinačnim prosjekom poduzeća u trima prethodnim poreznim razdobljima, od 2023. do 2025. godine. Ako je aktualna marža za više od 15 posto veća od tog prosjeka, nastaje mogućnost dodatnog oporezivanja. Za prekomjerni dio predložena je porezna stopa od 50 posto.
Granica od 15 posto pritom označava relativno povećanje marže, a ne automatski dodatnih 15 postotnih bodova. Primjerice, poduzeće čija je prosječna profitna marža prethodnih godina iznosila pet posto moglo bi prema pojednostavljenoj ilustraciji dosegnuti 5,75 posto prije nego što prijeđe prag od 15-postotnog relativnog povećanja. Kada bi marža porasla na osam posto, trebalo bi utvrditi iznos dodatne dobiti koji prema zakonskoj metodologiji prelazi dopuštenu razinu. Točan obračun ovisit će o svim propisanim usklađenjima, pa se ilustrativni omjeri ne mogu izravno pretvoriti u konačnu poreznu obvezu.
Ministarstvo financija predvidjelo je prilagodbe kojima se nastoji izdvojiti utjecaj pojedinih poslovnih događaja na dobit i prihode. Među njima su prodaja dugotrajne imovine, transakcije dionicama i poslovnim udjelima, dividende te amortizacija. Takve korekcije posebno su važne jer poduzeće može jednokratno prodati nekretninu ili poslovni udio i ostvariti iznimno visoku dobit koja nema neposredne veze s cijenom proizvoda na domaćem tržištu. Bez odgovarajućeg usklađenja dodatni bi porez mogao zahvatiti upravo takav rezultat, iako mu je deklarirani cilj suzbijanje prekomjernog povećavanja marži.
Vlada navodi da je stopa od 50 posto zamišljena kao snažan destimulans. Poduzeće koje tijekom godine povećava profitnu maržu iznad dopuštenog praga trebalo bi računati na to da će znatan dio dodatno ostvarene dobiti završiti u porezu. Time se nastoji utjecati na poslovne odluke već tijekom 2026., prije nego što nastupi konačan obračun. Ministar financija takav pristup opisuje prvenstveno kao preventivnu mjeru.
Može li porez na marže doista sniziti cijene?
Ovdje dolazimo do najvažnijeg ekonomskog pitanja. Profitna marža predstavlja odnos dobiti i prihoda, ali njezino povećanje samo po sebi ne dokazuje da je poduzeće neopravdano povisilo cijene. Marža može porasti zato što su ulazni troškovi pali, proizvodnja postala učinkovitija, prodaja usmjerena prema skupljim proizvodima ili je poduzeće ostvarilo koristi od prethodnih ulaganja. Istodobno, marža može porasti i zbog povećanja prodajnih cijena koje nadmašuje rast troškova, osobito na tržištima na kojima kupci imaju ograničen izbor.
Vladina je pretpostavka da će dodatni porez smanjiti poticaj poduzećima da inflacijske poremećaje koriste za povećavanje profitnih marži. Takav učinak teorijski je moguć ako poduzeće već tijekom godine prilagodi cjenovnu politiku kako bi izbjeglo prelazak poreznog praga. No rezultat ovisi o načinu na koji kompanije reagiraju. One mogu smanjiti cijene, prihvatiti manju dobit, ubrzati određene rashode ili odgoditi pojedine poslovne odluke. Ako porez očekuju i u budućnosti ili procijene da će ih dodatni trošak trajno opterećivati, dio poduzeća mogao bi pokušati povećati buduće prodajne cijene, smanjiti ulaganja ili promijeniti strukturu poslovanja.
Ključan je položaj pojedinog poduzeća na tržištu. Kompanija koja posluje u sektoru s velikom konkurencijom i kupcima osjetljivima na cijenu ima manje prostora za prijenos dodatnog troška na potrošače. Poduzeće s dominantnim položajem, snažnom robnom markom ili proizvodom za koji kupci teško nalaze zamjenu može imati veći manevarski prostor. Zato se učinak poreza ne može pouzdano predvidjeti bez analize tržišne strukture, elastičnosti potražnje i stvarnog ponašanja poduzeća.
Upravo su se takve razlike pojavile i tijekom rasprave na saborskom Odboru za financije. Dio sudionika upozorio je da novi porez može zahvatiti poduzeća koja ulažu u produktivnost i ostvaruju bolji poslovni rezultat zahvaljujući učinkovitijem poslovanju. Izneseni su i prijedlozi za dodatna izuzeća pojedinih djelatnosti te zahtjevi da se preciznije razlikuju visoke zarade, profitabilnost i moguća zlouporaba tržišne moći. Drugi su sudionici upozorili na važnost dugoročnog promatranja dobiti i njezine uloge u inflaciji. Ti prigovori pokazuju da je središnji izazov poreza upravo razdvajanje tržišno opravdane profitabilnosti od ponašanja koje Vlada želi obeshrabriti.
Hrvatska je već imala dodatni porez na dobit, što smo naučili?
Uvođenje izvanrednog poreza na dobit za Hrvatsku predstavlja poznat instrument. Krajem 2022. godine donesen je Zakon o dodatnom porezu na dobit kojim se nastojalo dio iznimnih poslovnih rezultata ostvarenih tijekom energetskog i inflacijskog poremećaja usmjeriti prema financiranju mjera pomoći socijalno ugroženim građanima. Tadašnja regulacija bila je povezana i s europskom hitnom intervencijom na energetskom tržištu.
Ipak, između tadašnjeg i sadašnjeg pristupa postoje važne razlike. Dodatni porez iz 2022. bio je usmjeren na iznimno povećanje oporezive dobiti u nepovoljnim gospodarskim okolnostima. Novi model iz 2026. u središte stavlja profitnu maržu, odnosno odnos usklađene dobiti i prihoda, te njegovu usporedbu s rezultatima prethodnih triju godina. Cilj se također razlikuje: uz eventualno ostvarivanje dodatnih poreznih prihoda, Vlada sada izričito naglašava preventivno djelovanje na određivanje cijena.
Europsko iskustvo s izvanrednim porezima pokazuje prije svega da se takvim instrumentima mogu preraspodijeliti dijelovi iznimnih dobiti prema javnim potrebama. Međutim, porez na dobit i izravna regulacija cijena različiti su mehanizmi. Prvi mijenja iznos dobiti koji ostaje poduzeću nakon oporezivanja, dok drugi neposredno određuje cijenu koju smije naplatiti kupcu. Zato bi uspješnost hrvatskog prijedloga trebalo mjeriti usporedbom kretanja marži, cijena i ulaganja, uz odvajanje učinka poreza od promjena cijena energije, plaća i drugih proizvodnih troškova.
Posebno je važno pitanje očekivanih prihoda. Vlada je objavila procjenu od približno 1.800 potencijalno obuhvaćenih poduzetnika, ali ta brojka sama po sebi ne omogućuje izračun budućega poreznog prihoda. Konačan iznos ovisit će o rezultatima poslovanja za cijelu 2026., prilagodbama porezne osnovice i broju poduzeća koja prijeđu propisani prag. Za razliku od poreznog rasterećenja mirovina, čiji je godišnji učinak procijenjen na oko 180 milijuna eura, raspoloživi podaci još ne omogućuju pouzdano utvrđivanje koliko će novi porez na prekomjernu maržu stvarno donijeti državnom proračunu.
Paušalni obrtnici do 40.000 eura bez promjene, iznad toga osjetno veća davanja
Porezni paket zahvaća i paušalne obrtnike, ali uz jasnu razliku prema visini godišnjih primitaka. Za prvih pet poreznih razreda, zaključno s primitcima od 40.000 eura godišnje, predloženi sustav zadržava postojeće opterećenje. Ministarstvo financija procjenjuje da se u tim razredima nalazi 83,4 posto paušalnih obrtnika. Promjene su usmjerene na preostale obrtnike s višim godišnjim primicima.
U šestom poreznom razredu, od 40.000,01 do 50.000 eura primitaka, priznati izdaci smanjili bi se s 85 na 70 posto, dok bi u sedmom razredu, od 50.000,01 do 60.000 eura, pali na 55 posto. Istodobno se za obračun doprinosa predlaže povećanje koeficijenta s 0,4 na 0,45 u šestom te na 0,5 u sedmom razredu. Prema izračunu Ministarstva financija, ukupna godišnja davanja u šestom razredu porasla bi približno 1.336 eura ili 30 posto, a u sedmom oko 3.033 eura ili 66 posto.
Vlada takvu promjenu obrazlaže nastojanjem da se smanji porezna razlika između različitih oblika rada i poslovanja. Ministar financija posebno je upozorio na mogućnost prikrivenog zapošljavanja kroz paušalne obrte te na potrebu ravnomjernijeg financiranja sustava doprinosa. S druge strane, predstavnici poduzetnika i pojedini sudionici saborske rasprave upozoravaju da povećanje davanja pogađa i obrtnike koji stvarno posluju samostalno, uredno prijavljuju prihode i nemaju obilježja prikrivenog radnog odnosa. Za njih dodatno opterećenje može predstavljati značajan dio godišnje zarade, osobito ako imaju visoke poslovne troškove.
Postoji mogućnost prelaska s paušalnog oporezivanja na vođenje poslovnih knjiga i utvrđivanje porezne obveze prema stvarnim prihodima i rashodima. Takva odluka može biti primjerena poduzetnicima s visokim stvarnim troškovima, ali zahtijeva računovodstvenu procjenu i nosi drukčije administrativne obveze. Upravo zato će se praktični učinci novih pravila razlikovati među djelatnostima: informatički stručnjak, obrtnik koji koristi skupu opremu i mali pružatelj usluga mogu imati slične godišnje primitke, ali potpuno drukčiju strukturu troškova.
Privatni iznajmljivači: turistički razvijenim sredinama raste donja granica poreza
Paket predviđa i povećanje najnižeg dopuštenog paušalnog poreza po krevetu, odnosno smještajnoj jedinici, u turistički najrazvijenijim sredinama. Za prvu kategoriju prema indeksu turističke razvijenosti donja granica raste sa 100 na 150 eura godišnje, a za drugu sa 70 na 100 eura. Ako lokalno predstavničko tijelo ne donese vlastitu odluku, predviđaju se i promjene zakonskih iznosa koji se primjenjuju u takvim slučajevima.
Ova mjera otvara šire pitanje poreznog tretmana kratkoročnog turističkog najma u odnosu na dugoročno stanovanje i druge oblike poslovanja. U turistički razvijenim gradovima i općinama apartmani mogu ostvarivati znatne prihode tijekom sezone, ali razlike među iznajmljivačima vrlo su velike. Smještaj u središtu Dubrovnika ili Splita ima drukčiju tržišnu poziciju od objekta u manje traženoj destinaciji, a stvarni troškovi održavanja, financiranja i popunjenosti također se razlikuju.
Vlada povećanjem donjih granica želi prilagoditi porezno opterećenje gospodarskoj snazi turističkih područja. Međutim, konačan učinak na ponudu smještaja, cijene noćenja i dostupnost stanova za dugoročni najam ovisit će o lokalnim odlukama i ponašanju vlasnika nekretnina. Veći paušalni porez može povećati trošak kratkoročnog najma, ali sam po sebi ne jamči da će se turistički apartman pretvoriti u stan za dugoročno stanovanje.
PDV se prilagođava digitalnom gospodarstvu, a porezni paket zahvaća i ulaganja građana
Četvrti zakon u paketu odnosi se na porez na dodanu vrijednost. Njime se hrvatski sustav usklađuje s europskim pravilima za PDV u digitalnom dobu, osobito u području internetske prodaje i postupaka OSS i IOSS. Ti sustavi poduzetnicima omogućuju prijavu i plaćanje PDV-a za određene prekogranične transakcije putem pojednostavljenih postupaka. Predložene izmjene uključuju preciznije definiranje praga za prodaju na daljinu unutar Europske unije te promjene pojedinih administrativnih pravila.
U širem zakonodavnom paketu nalazi se i prijedlog Hrvatskog investicijskog računa, novog instrumenta kojim Vlada želi potaknuti dugoročnije ulaganje štednje građana u financijske instrumente. Predviđen je individualni račun s poreznim pogodnostima, maksimalnim kumulativnim uplatama do 200.000 eura po osobi i mogućnošću dodatne uplate od 50.000 eura za dugotrajno ulaganje. Time porezna reforma dobiva i razvojnu dimenziju: uz mjere koje djeluju na aktualne cijene i raspodjelu dohotka, država pokušava usmjeriti dio privatne štednje prema tržištu kapitala.
Takav pristup pokazuje koliko je porezna politika postala složen instrument upravljanja gospodarstvom. Jednim dijelom povećava raspoloživi dohodak građana, drugim nastoji promijeniti ponašanje poduzeća, trećim mijenja relativno opterećenje različitih djelatnosti, a četvrtim potiče određene oblike štednje i ulaganja. Uspješnost cijelog paketa zato se ne može mjeriti samo promjenom ukupnih poreznih prihoda. Važno je utvrditi proizvodi li promjene u gospodarskom ponašanju koje su bile njegov cilj.
Država može preraspodijeliti dobit, ali cijene ovise o mnogo više čimbenika
Hrvatska novim poreznim paketom otvara nekoliko važnih ekonomskih pitanja istodobno. Ukidanjem poreza na mirovine povećava raspoloživi dohodak približno 541.000 umirovljenika, uz procijenjeno rasterećenje od gotovo 180 milijuna eura godišnje. Istodobno smanjuje prihode lokalnih proračuna, povećava opterećenje dijela paušalnih obrtnika i privatnih iznajmljivača te predlaže dodatni porez za srednje i velike kompanije čije profitne marže tijekom 2026. premaše propisani prag.
Najveća nepoznanica ostaje djelovanje poreza na prekomjernu profitnu maržu. Vlada ga predstavlja kao preventivni instrument kojim želi obeshrabriti povećavanje marži tijekom inflacijskog poremećaja. Poduzetnici i dio sudionika stručne rasprave upozoravaju na rizik oporezivanja produktivnosti, smanjenja ulaganja i mogućeg prijenosa troška na potrošače. Ishod će ovisiti o metodologiji obračuna, konkurenciji na tržištu, ponašanju obuhvaćenih kompanija i gospodarskim okolnostima tijekom preostalog dijela godine.
Za konačnu ocjenu bit će potrebno pratiti tri pokazatelja: kako se mijenjaju cijene proizvoda i usluga, što se događa s profitnim maržama poduzeća te koliki su stvarni porezni prihodi i troškovi pojedinih mjera. Ako cijene nastave rasti unatoč dodatnom porezu, trebat će utvrditi proizlazi li to iz energije, plaća, uvoznih troškova, tržišne strukture ili poslovnih odluka kompanija. Ako marže padnu, jednako će važno biti ustanoviti proizlazi li promjena iz poreznog poticaja ili drugih gospodarskih čimbenika.
Porezna reforma može povećati primanja umirovljenika i promijeniti raspodjelu dobiti, ali njezina sposobnost suzbijanja inflacije tek treba biti dokazana. Hrvatska danas ne raspravlja samo o tome tko će od 2027. plaćati manje, a tko više poreza. Raspravlja o tome može li se dio inflacijskog problema riješiti poreznim pravilima, uz očuvanje ulaganja, tržišnog natjecanja i financijske stabilnosti države.
....
Tekst, infografika: Vidmir Raič
Foto naslovnice: AI generirano