Hrvatska je prema privremenim procjenama Državnog zavoda za statistiku (DZS) sredinom 2025. imala 3,876 milijuna stanovnika, što na prvi pogled sugerira stabilizaciju nakon dugog razdoblja depopulacije. Međutim, iza tog statistički skromnog porasta krije se ubrzano produbljivanje demografske neravnoteže koja zahvaća samu strukturu stanovništva. Udio djece do 14 godina pao je ispod 14%, dok se udio osoba starijih od 65 godina popeo na 23,51%, odnosno gotovo četvrtinu ukupne populacije. Riječ je o dramatičnom pomaku u dobnoj piramidi koji Hrvatsku svrstava među demografski najstarije države Europe.
Od popisa stanovništva 2021. godine Hrvatska je izgubila gotovo 23.000 djece mlađe od 14 godina. Istodobno je broj osoba starijih od 65 godina porastao za više od 42.000 te sada iznosi 911.500. U najmlađoj dobnoj skupini ostalo je tek 529.500 djece. Takva disproporcija između generacija nije samo statistički podatak, nego pokazatelj dugoročne erozije reproduktivnog i radnog potencijala društva.
Hrvatska među tri najbrže stareće zemlje Europske unije
Prema podacima Eurostat, Hrvatska je među tri zemlje Europske unije s najvećim porastom udjela starijeg stanovništva u posljednjem desetljeću. Prosječni udio osoba starijih od 65 godina u EU iznosi oko 21%, dok je u Hrvatskoj već prešao 23,5%. Italija i Portugal također bilježe vrlo visoke udjele starijih (oko 23–24%), ali je dinamika rasta u Hrvatskoj brža.
S druge strane, udio djece do 14 godina u EU prosječno se kreće oko 15%, dok je u Hrvatskoj pao ispod 14%, što je svrstava među demografski najiscrpljenije članice Unije. Stopa fertiliteta u Hrvatskoj već se godinama kreće oko 1,5 djeteta po ženi, ispod razine jednostavne reprodukcije (2,1), ali i ispod prosjeka EU koji se kreće oko 1,6. U usporedbi s regijom, Srbija ima fertilitet oko 1,5, Bosna i Hercegovina oko 1,3, a Slovenija oko 1,6, no Hrvatska se izdvaja snažnim negativnim migracijskim saldom u proteklom desetljeću.
Emigracija kao multiplikator demografske krize
Vodeći demograf prof. dr. Anđelko Akrap upozorava da se i relativni i apsolutni rast broja starijih osoba ubrzava, uključujući i populaciju stariju od 85 godina. Poseban problem jest činjenica da se istodobno smanjuje broj mladih u fertilnoj i radno aktivnoj dobi. Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju zemlju je napustilo više od 400.000, pretežno mladih građana. Danas gotovo 600.000 hrvatskih državljana, odnosno 14,9% ukupnog stanovništva, živi u drugim državama članicama EU.
Takav odljev mladog i obrazovanog stanovništva dodatno je produbio dobnu neravnotežu. Iako je do kraja 2024. godine u Hrvatskoj boravilo 153.198 stranih državljana, uglavnom radnih migranata, stručnjaci upozoravaju da uvoz radne snage ne može kompenzirati gubitak domicilnog stanovništva, osobito kada je riječ o dugoročnoj reproduktivnoj obnovi i društvenoj koheziji.
Obrazovni sustav kao prvi indikator kolapsa
Demografski pad najizravnije je vidljiv u obrazovnom sustavu. Od akademske godine 2013./2014. Hrvatska je izgubila više od 62.000 učenika osnovnih i srednjih škola. Projekcije ukazuju na dodatnih 135.000 manje učenika i studenata u sljedećih 15 godina. To znači daljnje zatvaranje škola, smanjenje studijskih programa i racionalizaciju obrazovne mreže, što dugoročno utječe i na regionalni razvoj, osobito u ruralnim i slabije razvijenim područjima.
Usporedbe radi, Slovenija bilježi stabilizaciju broja učenika zahvaljujući nešto povoljnijem fertilitetu i blažem migracijskom odljevu, dok Srbija i Bosna i Hercegovina također trpe snažan pad, ali bez pristupa europskom tržištu rada u istom opsegu kao Hrvatska. Upravo je sloboda kretanja radne snage unutar EU za Hrvatsku imala dvostruki učinak: ekonomsko olakšanje kroz doznake, ali i dugoročnu demografsku destabilizaciju.
Minimalni porast nataliteta bez strukturnog učinka
U 2025. godini rođeno je 32.385 djece, što je 316 više nego 2024. godine. Iako taj podatak formalno predstavlja pozitivan pomak, riječ je o statistički marginalnom povećanju koje ne mijenja temeljne trendove. Bez sustavne i dugoročne pronatalitetne politike, kombinirane s poreznim rasterećenjem obitelji, dostupnim stanovanjem, stabilnim tržištem rada i poticanjem povratka iseljeništva, takvi pomaci ostaju simbolični.
Hrvatska se suočava s ubrzanim indeksom starenja – omjerom starijih od 65 prema mlađima od 15 godina – koji je već među najvišima u Europi. Time se povećava pritisak na mirovinski i zdravstveni sustav te sustav dugotrajne skrbi. U kontekstu produljenja životnog vijeka i rasta populacije starije od 85 godina, troškovi skrbi eksponencijalno rastu, dok baza poreznih obveznika stagnira ili se smanjuje.
Ako se aktualni trendovi nastave, Hrvatska bi prema projekcijama mogla pasti ispod 3,5 milijuna stanovnika do sredine stoljeća, uz daljnje povećanje udjela starijih od 30% ukupne populacije. U tom scenariju demografska kriza prestaje biti samo socijalno pitanje i postaje strateško pitanje nacionalne sigurnosti, gospodarske održivosti i funkcionalnosti javnih sustava.
Bez odlučnih, integriranih i dugoročnih mjera – od aktivne migracijske politike usmjerene na povratak mladih obitelji do snažnih fiskalnih i stambenih poticaja za rađanje – Hrvatska riskira trajnu strukturnu slabost. Demografska neravnoteža više nije apstraktna projekcija, nego mjerljiva realnost koja već sada redefinira budućnost zemlje.
...
Tekst i foto: Petar Kolovrat
Infografika: Vidmir Raič