Na domaćoj medijskoj sceni već dugo ne nedostaje glasova. Nedostaje samo onih koji su spremni izgovoriti nešto bez prethodne procjene koristi, štete i buduće pozicije. Govori se mnogo, komentira još više, ali rijetko se osjeti rečenica koja nije prethodno prošla unutarnju kontrolu preživljavanja.
Danas postoji cijela galerija prepoznatljivih tipova. Prvi su dekorativni kritičari. Oni uvijek djeluju kao da će upravo sada reći nešto veliko, nešto što će otvoriti pitanje, uzdrmati prostor, pomaknuti granicu. No svaka njihova kritika ostane u zoni estetski prihvatljivog. Nikada ne ide do mjesta gdje bi mogla proizvesti stvarni poremećaj. Njihov glas služi atmosferi pluralizma, ali ne i promjeni.
Drugi tip su profesionalni prilagoditelji. Oni se ne vezuju uz stav nego uz okolnosti. U svakom novom političkom, društvenom ili kulturnom trenutku znaju promijeniti ton bez vidljivog napora. Jučer su branili jedno, danas objašnjavaju drugo, sutra će to isto nazvati razvojem mišljenja. Kod njih memorija javnosti postaje najveći neprijatelj, jer podsjetnik na jučerašnje izjave često ruši današnju ozbiljnost.
Ilustracija: Marija Štrajh
Treći su takozvane dvocjevke. Njihova posebnost nije u tome što imaju dva mišljenja, nego što uspijevaju oba održavati aktivnima bez unutarnjeg sukoba. Pred publikom njeguju sliku neovisnosti, a prema centrima utjecaja ostaju pažljivo nenapadni. U jednoj emisiji djeluju kao glas otpora, u drugoj kao suptilni tumači prihvatljivog reda. Njihova najveća vještina nije govor, nego ravnoteža.
Takvi ljudi znaju da se u suvremenim medijima ne nagrađuje hrabrost nego kontrola. Nije problem biti kritičan, sve dok je kritika pravilno raspoređena. Nije problem zvučati oštro, ako se unaprijed zna da rez neće zahvatiti ništa važno.
Najzanimljivije je što se poltronizam više ne skriva. On je danas stil ponašanja. Nosi samopouzdanje, retoričku sigurnost i pažljivo njegovanu javnu sliku. Više ne dolazi kao podređenost, nego kao sofisticirana strategija trajanja.
U tom prostoru najskuplja roba postaje autentičnost. Jer ona nosi rizik, a rizik danas malo tko želi platiti.
Zato javni prostor često izgleda kao velika dvorana puna reflektora u kojoj svi govore, ali malo tko stvarno napušta unaprijed označeni krug.
napisala: Marija Štrajh
*za više informacija i pomoć javite se na:
ossariuss@gmail.com
*naslovnice mojih knjiga u najavi
*a knjige se mogu naručiti na engleskom i hrvatskom jeziku na mail adresu
ossariuss@gmail.com
Marija Štrajh - Potential Connection
Marija Štrajh - Maintain Happiness
Marija Štrajh multimedijalna umjetnica koja je od ranih dana tražila način umjetničkog izričaja kroz riječ i izvedbu pa onda i multimediju kako se uz njeno odrastanje tehnologija razvijala. Pa je tako već s 16. godina, turnejom haiku performansa PRVI UDARAC U ZADNJICU obišla sve države ex Yu te izvedbom bila u interakciji s publikom, a sami fem haikui oslobađali su žensku energiju u punom smislu te riječi.
Projekti iz 80-tih IZMIŠLJOTINA u Hrvatskom kulturnom domu u Rijeci, mjuziklu u četiri čina pokazala je kao i STRAH ME JE, interaktivnom rock performansu, potom 90-tih LUTKINA KUĆA 1 i 2, performansima, URLIKANJA te ISPOVJED ISPRANOG MOZGA, kao i off sexy cabaret s parodijom KRV I MED….2000- tih nastavlja koristiti radijski i TV medij kao sredstvo performansa da bi rušila seksualne tabue i ubrzavala svjetske medijske procese detabuiziranja u mladoj HR, pa potom odlaskom u SAD snima kratki film NEW YORK RAFT ON THE ROAD koji je poslije prikazivan na sub festivalima Ispod tepiha u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu, a gdje je spojila na Danima performansa u Rijeci s performansom o ljudskim pravima čime se i film bavi.
U MMSU Rijeka postavlja platformu 22 performansa riječkih umjetnika koji su unutar prostorno velikog autorskog DNA autoričinog ključa pod nazivom METAFIZIKA KRVI ILI KLJUČ DNK gdje objedinjava riječke performere u glavnu DNK spiralu.
Potom slijedi niz organizacija kao što su Kultur šok 2014. te subverzivnu festival performansa NA RUBU gdje objedinjuje umjetnike te svoj performans o žrtvama koncetracionih logora JADNOVO.
U međuvremenu u vlastitom prostoru na otoku Krku registrira galeriju ART AVANGARD gdje prvih godina ustupa promociju akademskim i drugim umjetnicima da bi nakon smrti oca koristila vlastiti prostor kao neovisni od institucija, političkih i drugih tzv. muških alata kao vremensku i prostornu crtu za instalacije za istraživački rad i neovisne izvedbe kao što su CONTACT ME gdje iskušava vremenske uvjete na instalaciji koja opstaje nesrušena godinu dana, potom JUST ONE CALL, FLOWERS 2034 te na kraju i aktualnu ANIMAL ART ACADEMY gdje psi slikaju.
Inače je diplomirala medijski management u Zagrebu, okultne teozofske škole te stekla 7 stupnjeva eksterne chi kung naobrazbe kao i arhatic yogu u SAD-u.
2023. svoju digitalnu umjetnost je izlagala u galerijama diljem svijeta, NYC artexpo, Miami, Los Angeles, potom SVISS artexpo na glavnom kolodvoru, u Berlinu te Dubaiju.
Napisala je knjigu intervjua “Rock n Stock generacija” kao i vegansku kuharicu te je ušla u međunarodnu antologiju književnih kratkih formi pričom KIHAVICA. Objavljivala u književnim časopisima i portalima, a trenutno piše za mojzagreb.info i adriapress.hr.
...
foto: osobni album Marija Štrajh