Proračunski manjak od 4,2 posto BDP-a u drugom kvartalu 2025. najveći je od pandemijske 2021. godine, a upozorenja ekonomista ukazuju da je zemlja ušla u ciklus fiskalnog popuštanja koji bi mogao imati dugoročne posljedice.
Prema najnovijim podacima Eurostata, fiskalni deficit Republike Hrvatske u drugom kvartalu 2025. godine dosegnuo je 4,2 posto BDP-a, što predstavlja najveći proračunski manjak još od razdoblja pandemijske 2021. godine. Ovim rezultatom Hrvatska je probila Maastrichtsku granicu od tri posto i svrstala se među devet država članica Europske unije koje su to učinile, zajedno s Rumunjskom, Poljskom, Italijom, Mađarskom i još nekoliko zemalja s izraženim fiskalnim pritiscima. Iako jedan kvartalni iskorak iznad dopuštene granice ne mora automatski značiti ulazak u proceduru prekomjernog deficita, ekonomski analitičari upozoravaju da se fiskalna ravnoteža ozbiljno pogoršava i da su trendovi zabrinjavajući.
Europski trendovi deficita
Ovaj rast deficita nije došao iz vedra neba. Nakon nekoliko godina ekspanzivne fiskalne politike – obilježene snažnim rastom plaća u javnom sektoru, povećanjem mirovina, subvencioniranjem energije te serijom potpora građanima i gospodarstvu – hrvatski je proračun pod sve većim pritiskom. Država je ušla u razdoblje izdašnog trošenja, potaknuta gospodarskim rastom i relativno niskim kamatnim stopama, ali sada se pokazuje da takav tempo nije održiv bez značajnih korekcija. Već je prvi kvartal 2025. zabilježio deficit od tri posto, što je tada objašnjeno kao očekivana posljedica „ekspanzivne fiskalne politike“, no drugi kvartal pokazuje da je problem dublji i strukturalniji.
Analitičar i direktor Arhivanalitike Velimir Šonje u svom komentaru ističe kako Hrvatska prema nacionalnoj metodologiji fiskalne statistike planira ovogodišnji deficit središnje države od 3,8 milijardi eura, što čini 4,2 posto BDP-a, čime se i formalno probijaju kriteriji iz Maastrichta. Prema Eurostatovoj metodologiji (ESA 2010), razlike u obračunu dodatno pogoršavaju sliku, jer se na toj osnovi bilježi još veći manjak. Šonje napominje da su podaci Ministarstva financija za prvih osam mjeseci ove godine ipak nešto optimističniji, jer ukazuju na oporavak poreznih prihoda i solidnu fiskalizaciju u rujnu i listopadu. Time se, barem zasad, ostavlja prostor da se planirani deficit od 2,9 posto BDP-a do kraja godine ipak ostvari, ako se ne dogodi dodatno pogoršanje.
U Europskoj uniji, proračunski manjak zabilježen je u 21 zemlji članici, dok ih je devet, uključujući Hrvatsku, probilo propisani plafon od tri posto. Najveći deficit bilježi Rumunjska s 8,7 posto, slijedi Poljska s 8,5 posto, dok su proračunski suficit ostvarile tek rijetke članice poput Litve. Hrvatska se tako trenutno nalazi u svojevrsnom „srednjem sloju“ fiskalne discipline – još uvijek dovoljno stabilna da ne izaziva paniku na tržištima, ali i dovoljno izložena da bi u slučaju nastavka trenda mogla postati meta upozorenja kreditnih agencija.
Financijska disciplina bez „bolnih rezova”
Šonje upozorava da je od 2022. godine vidljiv trend postupnog, ali kontinuiranog pogoršanja fiskalne slike. Upravo u godinama brzog gospodarskog rasta, kada su prihodi proračuna nadmašivali očekivanja, moglo se očekivati stvaranje fiskalne rezerve ili smanjenje poreznog opterećenja. Umjesto toga, dogodilo se suprotno – rashodi su rasli brže od inflacije, dok je udjel javnih prihoda u BDP-u povećan za oko pola postotnog boda, što nije bilo dovoljno da se spriječi rast deficita. Hrvatska se tako našla u skupini zemalja s najvećim udjelom javnih prihoda u BDP-u među državama sličnog stupnja razvoja, odmah uz Sloveniju, što jasno pokazuje da fiskalni problem nije u prihodima, nego u rashodima.
Središnje pitanje sada postaje može li se proračunska disciplina ponovno uspostaviti bez bolnih rezova. Ministar financija Marko Primorac u rujnu je u Saboru izjavio da Hrvatska „pleše po rubu“ dopuštene granice deficita, ali da ne očekuje njezino prekoračenje do kraja godine. Ipak, prema podacima koje je njegovo ministarstvo dostavilo, proračunski manjak na polovici godine iznosio je 1,6 milijardi eura, gotovo dvostruko više nego u istom razdoblju 2024. Povjerenstvo za fiskalnu politiku zbog toga je zatražilo dodatna objašnjenja, upozoravajući da razlika između nacionalne i europske metodologije iznosi čak 1,4 posto BDP-a, što stvara ozbiljne probleme u praćenju i planiranju fiskalne politike.
Ekonomski stručnjaci smatraju da je najveći rizik za Hrvatsku u idućem razdoblju mogućnost da se fiskalno popuštanje nastavi i u 2026. godini. U tom bi slučaju, upozorava Šonje, tržišta i agencije mogle promijeniti ton i zahtijevati strože fiskalne mjere, a trošak zaduživanja bi rastao. Trenutna stabilnost tako uvelike ovisi o činjenici da su druge zemlje u još lošijoj situaciji – Hrvatska se, kako kaže Šonje, „skriva u šumi loših podataka“. No, kad ta šuma prorijedi, hrvatski problemi mogli bi postati vidljiviji.
Fiskalni deficit Hrvatske u 2025. godini tako nije samo brojka, već i simptom dublje strukturne slabosti domaće javne politike. Godine blagostanja iskorištene su za širenje rashoda, a ne za stabilizaciju financija. Ako se trend ne preokrene, pitanje održivosti javnog duga ponovno bi moglo postati centralna tema hrvatske ekonomske politike – baš kao i u kriznim godinama ranog desetljeća. Hrvatska još nije u prekomjernom deficitu, ali njezin proračun jasno pokazuje da se nalazi na rubu ravnoteže. I taj ples po rubu, koliko god bio politički privlačan, dugoročno je – fiskalno opasan.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Fotografija: Vidmir Raič