U jesen 2025. godine Grad Zagreb krenuo je u proces preimenovanja ulica na području zagrebačke četvrti Ivanja Reka – konkretno, četiri ulice koje su nosile imena osoba povezanih s režimom Nezavisna Država Hrvatska (NDH) preimenovane su u nazive po novim osobama. Ovu inicijativu su podržali povjesničari, udruge i zastupnici gradske vlasti, navodeći da je neprihvatljivo da u glavnom gradu i dalje postoje ulice nazvane po ljudima koji su bili „suradnici ili simpatizeri” režima. Međutim, inicijativa je izazvala žestoke reakcije, podijeljenost među stručnjacima, političarima i građanima te otvorila brojna pitanja o kriterijima, kontekstu i implikacijama takvih promjena. U nastavku ću iznijeti kritičku analizu – razmatrajući glavne problematične dimenzije: ideologizaciju, proceduralnu nedosljednost, rizik povijesne simplifikacije i utjecaj na građanski diskurs.
Ideologizacija i politička instrumentalizacija
Proces preimenovanja ulica u Zagrebu najčešće se interpretira kao napor „čišćenja javnog prostora“ od naslijeđa koje se vidi kao kompromitirano. To je u dobroj mjeri opravdano: naime, u dokumentima je naveden argument da prisustvo naziva ulica po osobama povezanima s NDH-om predstavlja „glorifikaciju zločinačkog pokreta“ i „nepriznavanje patnje svih stradalih“. No preciznost i mjera tog postupka ostaju sporna.
Povjesničar Stipe Kljaić iz Hrvatski institut za povijest upozorava da se radi o „ideološkom radikalizmu koji u svojem fanatičnom sljepilu ne osvrće na povijesni kontekst“ te da Zagreb postaje poligon za „lokalističku revoluciju pod diskriminatornim sloganom ‘Zagreb je naš!’“. Ta izjava upućuje na pomak od pobune protiv memorijskog tereta ka deklarativnoj politici imenovanja koja – prema kritici – zanemaruje složenost historijskih okolnosti.
Politizacija je vidljiva i u samoj raspravi – oponenti promjena, primjerice, ističu da je riječ o „ideološkom obračunu“ vladajuće platforme Možemo!, koji koristi promjenu naziva ulica kao „dimnu zavjesu“ za skretanje pažnje s gradskih problema.
Kritički gledano, tim pristupom može doći do dvije nepoželjne posljedice: prvo, imenovanja postaju sredstvo političke pobjede ili simbola-poruke, a ne rezultat sustavne javne rasprave o kolektivnom sjećanju; drugo, civilni društveni dijalog – koji je već ionako polariziran u Hrvatskoj – dodatno se zaoštrava kad se imenovanja koriste kao ideološko oružje, a ne kao konceptualni okvir za pomirbu i pluralizam.
Proceduralna nedosljednost i transparentnost
Jedan od kritičkih elemenata leži u pitanju kako su odabrane ulice i njihovi novi nazivi. Iako je inicijativa za preimenovanje pokrenuta već ranije – primjerice, izvještaj iz 2024. pokazuje da je Grad Zagreb polovično postupio prema najavljenim promjenama. Tek 2025. su četiri ulice konkretno preimenovane.
No u raspravama se ističe da kriteriji nisu do kraja jasni: zašto baš te četiri ulice, a ne sve koje su bile identificirane kao problematične? Zašto izabrane nove osobe za nazive (npr. sportaš, braniteljica, književnica) i je li taj izbor rezultat dostupnog javnog procesa ili političke arbitrarne odluke? Oporba je tražila da se točka ukloni s dnevnog reda Skupštine.
Takva proceduralna nejasnoća i fragmentiranje procesa (dio ulica mijenjano, dio ostaje) oslabljuje legitimitet same promjene i može izazvati osjećaj da je riječ o selektivnoj primjeni «obračuna s prošlošću», a ne o sustavnom pristupu. U kontekstu sigurnosti cestovnog prometa – zanimljiva paralela – to podsjeća na postupke gdje se ukidaju znakovi ili modificiraju nazivi bez šireg prometnog-sigurnosnog konteksta: iako promjena imena ulice nije izravno sigurnosno pitanje, reputacijski i komunikacijski učinci mogu utjecati na gradsku dinamiku, osjećaj sigurnosti i identiteta.
Rizik simplifikacije povijesti
Promjene naziva ulica koje su nazvane po osobama iz razdoblja koje su radile za ili bile povezane s NDH vode s dobrim namjerama – ispraviti grešku ili neprimjereno odobravanje – ali dolaze i s rizikom pojednostavljenja povijesti. Kljaić ističe da npr. Filip Lukas nije, po njegovim riječima, bio član ustaškog pokreta, već je bio prozivan kao „anglofil“ i bio je izložen represiji NDH-režima. Ukidanje njegovog imena bez jasnog i dokumentiranog procesa dovodi do toga da se pojedince svodi isključivo na etiketu „ustaša/suradnik“, bez razmatranja kompleksnih okolnosti u kojima su djelovali.
Na taj način javni prostor, kojega imena ulica čine dio, postaje mjesto gdje se historijska naracija reducira na crno-bijele simbole – s jedne strane zločinci, s druge strane «čisti» heroji. To može narušiti mogućnost pluralističkog razumijevanja, debate o složenosti povijesti i tolerancije prema različitim interpretacijama prošlosti. U kontekstu gradskog razvoja, takav simbolički prijem-odbijanje može imati indirektan utjecaj na to kako građani percipiraju gradsku politiku, društvene odnose i projekt vlastitog mjesta u gradu.
Utjecaj na građanski diskurs i identitet grada, ali i nacije
Promjena naziva ulica nije tehničko komunalno pitanje – ona ima utjecaj na identitet kvartova, na osjećaj pripadnosti i na način kako građani doživljavaju svoj grad. Kada se ime ulice promijeni, mještani se suočavaju s prilagodbom: promjena adrese, administrativni trošak, novi osjećaj pripadnosti ili otuđenja. Ako se proces doživljava kao nametnut, a ne dobro argumentiran, može nastati otpor i polarizacija.
U ovom slučaju, opozicija je upravo upozorila da izbor novih imena nije dovoljno otvoren, da se radilo o „memoricidu i kulturocidu“ (riječima Mislava Hermana – HDZ). Takve optužbe pokazuju kako ovakav postupak može produbiti političke podjele i utjecati na klimu građanske debate. U gradu koji je kroz desetljeća imao različite memorijske slojeve (jugoslavenske, ratne 1990-ih, tranzicijske) i težnju za europskom modernizacijom, preimenovanja ulica postaju simbol šireg odnosa prema prošlosti i prema budućnosti.
Osim toga, fokus na «čišćenju» imena ulica može odvesti pažnju s drugih važnih urbanističkih, infrastrukturnih i sigurnosnih pitanja – što je i opomena: dok grad raspravlja o preimenovanjima, konkretni problemi poput sigurnosti, prometa, stanovanja, komunalne opremljenosti ne smiju biti marginalizirani. U kontekstu vašeg interesa za sigurnost cestovnog prometa, vrijedi primijetiti da urbani identitet, imena i značenja ulica imaju dugoročnu ulogu u uređenju grada kojim građani percipiraju i sudjeluju – stoga simboličke odluke ne mogu biti izolirane od širih funkcionalnih i infrastrukturnih politika.
Preimenovanje ulica u Zagrebu 2025. godine otvara važnu i nužnu raspravu o odnosu društva prema prošlosti i o tome tko, kada i zašto dobiva ili gubi mjesto u javnom prostoru. Pritom su primjeri koje sam izložio — ideologizacija, proceduralna nedosljednost, historijska simplifikacija i utjecaj na građanski diskurs — ključni izazovi koje grad mora svjesno prevladati. Ako promjena naziva ostane samo simbolički čin bez sustavne rasprave i bez integracije u širi urbani i društveni razvoj, postoji rizik da će postati dio daljnje polarizacije, a ne korak prema inkluzivnijem i refleksivnijem gradu.
...
Tekst. Petar Kolovrat
Foto: Vidmir Raič