Gotovo svaki suvremeni notebook dolazi s touchpadom koji je tehnički precizan, višedodirni i sposoban zamijeniti klasični miš u većini osnovnih zadataka. Mnogi modeli nude i zaslon osjetljiv na dodir, pa bismo logično mogli zaključiti da je miš postao tehnološki višak. Ipak, dovoljno je baciti pogled na bilo koji ured, kafić ili kućni radni stol i slika je uvijek ista: pokraj prijenosnog računala gotovo obavezno stoji – miš.
Navika jača od tehnologije
Razlog tome nije manjak kvalitete touchpada ili nefunkcionalnost dodirnih zaslona, nego ljudska navika. Miš je već desetljećima produžetak ruke, alat koji ne zahtijeva razmišljanje. Pokret je linearan, precizan i intuitivan, a ruka pritom ostaje u prirodnom položaju. Touchpad, koliko god bio napredan, i dalje traži prilagodbu, osobito kod dugotrajnog rada. Nakon nekoliko sati preciznog označavanja teksta, rada u tablicama ili grafičkog uređivanja, razlika u zamoru postaje očita.
Preciznost kao presudni argument
Touchpad je izvrstan za navigaciju, ali miš je nenadmašan kada je riječ o preciznosti. Sitni pokreti, selekcija, rad s više prozora ili detaljna obrada sadržaja daleko su ugodniji uz fizički pokazivač. Zaslon osjetljiv na dodir dodatno pojačava paradoks jer, iako djeluje futuristički, brzo pokazuje svoja ograničenja. Ruka se umara, zaslon se prlja, a preciznost opada. Dodir je sjajan za povremene radnje, ali rijetko postaje primarni alat u svakodnevnom radu.
Ergonomija i kontrola
Miš nudi ono što touchpad i dodirni zaslon teško mogu u potpunosti replicirati: osjećaj kontrole. Dlan je oslonjen, pokreti su stabilni, a opterećenje raspoređeno prirodnije. Nije slučajno da se i korisnici najnovijih, tehnološki najnaprednijih notebooka vrlo brzo vraćaju mišu čim se smjeste za ozbiljniji rad. To nije otpor prema novom, nego instinktivna potraga za udobnošću.
Zanimljivo je da se ovdje ne radi o tehnološkom neuspjehu. Touchpad i touch zaslon rade točno ono što im je namijenjeno. Problem je u očekivanju da bi trebali zamijeniti miš u svim situacijama. U praksi se pokazuje da tehnologije ne moraju nužno eliminirati prethodne alate da bi bile uspješne. One ih nadopunjuju. Touchpad je savršen u pokretu, na kauču, u vlaku ili avionu. Miš preuzima glavnu ulogu čim rad postane ozbiljniji.
Mali uređaj s velikim razlogom
Miš je možda skroman, gotovo neprimjetan dodatak notebooku, ali njegova upornost nije slučajna. U svijetu dodira, gesti i pametnih površina, on ostaje simbol preciznosti, kontrole i ergonomije. I dok god ljudi rade satima, pišu, uređuju, analiziraju i stvaraju, miš će i dalje mirno stajati pokraj prijenosnog računala – ne zato što nemamo bolju tehnologiju, nego zato što još nismo pronašli bolji osjećaj rada.
Pitanje potrošnje energije kod bežičnih miševa često se pogrešno pojednostavljuje, jer se pod pojmom „bežični“ u praksi kriju dvije različite tehnologije. Razlika između klasičnog bežičnog miša s USB prijamnikom i Bluetooth miša nije samo u načinu povezivanja, nego i u obrascu potrošnje energije, kako na strani samog miša tako i na strani računala.
Kod klasičnog bežičnog miša koji koristi vlastiti USB prijamnik, najčešće se radi o 2,4 GHz RF komunikaciji. Takvi miševi u pravilu troše nešto više energije po satu rada jer stalno održavaju aktivnu vezu s prijamnikom. Prednost tog pristupa je vrlo niska latencija i stabilna veza, zbog čega su takvi miševi popularni među gamerima i korisnicima koji traže maksimalnu preciznost. Nedostatak je nešto kraće trajanje baterije, osobito kod jeftinijih modela bez naprednog upravljanja potrošnjom.
Bluetooth miševi, s druge strane, koriste energetski optimizirane Bluetooth protokole, u novijim generacijama uglavnom Bluetooth Low Energy. Takav način povezivanja dizajniran je upravo s ciljem minimalne potrošnje energije. Bluetooth miš komunicira u kratkim impulsima, a veći dio vremena provodi u stanju mirovanja. U praksi to znači da jedan par baterija ili jedno punjenje kod Bluetooth miša može trajati znatno dulje nego kod klasičnog bežičnog miša s USB prijamnikom, osobito u uredskom i svakodnevnom radu.
Važno je pritom naglasiti da Bluetooth miš ne troši samo energiju iz vlastite baterije, nego i malu količinu energije s računala jer koristi njegov ugrađeni Bluetooth modul. Ta potrošnja je, međutim, zanemariva u odnosu na ukupnu potrošnju sustava i ne predstavlja realan faktor pri izboru miša.
U konačnici, odgovor na pitanje je jasan u većini realnih scenarija: klasični bežični miš s USB prijamnikom u prosjeku troši više energije od Bluetooth miša. Ako ti je prioritet maksimalno trajanje baterije i uredski ili mobilni rad, Bluetooth miš je racionalniji izbor. Ako ti je pak važnija brzina odziva, stabilnost i preciznost, osobito u zahtjevnijim zadacima ili igrama, bežični miš s USB prijamnikom opravdava nešto veću potrošnju energije.
...
Tekst i foto: Vidmir Raič