Pametni satovi danas mjere stres sofisticiranije nego što se na prvi pogled čini. Iako se u suštini radi o uređaju na zapešću, u njegovoj unutrašnjosti stalno radi niz senzora i algoritama koji pokušavaju rekonstruirati ono što se uobičajeno postiže tek u laboratorijskim uvjetima: praćenje fizioloških reakcija koje tijelo proizvodi kada je pod pritiskom. Takva procjena nije vizualna ili emocionalna, nego biološka, temeljena na suptilnim promjenama u autonomnom živčanom sustavu.
Osnovu mjerenja čini optički senzor koji prati varijabilnost srčanog ritma, poznatu kao HRV. Riječ je o sitnim vremenskim razmacima između dva otkucaja, koji se nikada ne ponavljaju u savršenom ritmu. Kada je organizam odmoran i parasimpatički živčani sustav dominira, ovi razmaci postaju nepravilniji, što je znak dobre regulacije i stabilnosti. Kada nastupi stres, simpatički živčani sustav preuzima kontrolu i razmaci se počinju ujednačavati, što uređaj registrira kao pad HRV-a. Upravo te fluktuacije sat pretvara u brojčani indikator koji korisniku prikazuje količinu napetosti ili opterećenosti.
Senzori za mjerenje mikropokreta dodatno nadopunjuju sliku. Akcelerometar i žiroskop prate promjene u obrascima gibanja i analiziraju nesvjesne fizičke reakcije koje se javljaju pod emocionalnim pritiskom, poput ukočenijeg hoda, učestalijeg tapkanja rukom ili povećane mišićne napetosti. Iako se ti podaci ne prikazuju izravno, oni pomažu algoritmu razlikovati tjelesnu aktivnost od stresa, čime se izbjegavaju lažno povišene vrijednosti u trenucima kada je korisnik jednostavno fizički aktivan.
Uređaj prati i respiratorne promjene. Optički senzor bilježi mikropulsiranje kože koje se mijenja pri širenju i skupljanju prsnog koša, pa se može izračunati ritam disanja. Povišena frekvencija disanja ili nepravilni uzorci dahova često prate stresne reakcije, pa algoritam te podatke uklapa u širi fiziološki kontekst.
Sve te informacije ulaze u zasebne matematičke modele koji se oslanjaju na strojno učenje. Algoritam iz minute u minutu uspoređuje trenutačne podatke s ranijim obrascima te procjenjuje postoji li odstupanje koje bi se moglo tumačiti kao stresna reakcija. Budući da je riječ o kontinuiranom procesu, sat s vremenom stvara personalizirani profil fiziološkog ponašanja korisnika i time poboljšava preciznost procjene. Zbog toga stresni skor nikada nije samo trenutačni otkucaj srca ili jedan izolirani podatak, nego rezultat složene interpretacije cijelog seta mikro-signala.
Ovakav pristup pretvara nosivi uređaj u svojevrsni biometrijski monitor koji prati način na koji vaše tijelo reagira na svakodnevne situacije. Iako sat ne može čitati emocije, on vrlo precizno bilježi fiziološki potpis koji te emocije ostavljaju. Upravo u toj finijoj znanstvenoj igri između optičkih senzora, kretanja, disanja i srčanog ritma leži logika kojom današnji pametni satovi procjenjuju razinu stresa i pretvaraju je u informaciju koju možete koristiti za bolje upravljanje vlastitim zdravljem.
...
Tekst i ilustracija: Vidmir Raič / AI generirano