Hrvatska inflacija ponovno je ubrzala, ali ovoga puta struktura rasta cijena pokazuje bitno drukčiju sliku od one na koju su se potrošači naviknuli tijekom prethodnih inflacijskih valova. Prema prvoj procjeni Državnog zavoda za statistiku, potrošačke cijene u rujnu 2026. bile su 4,7 posto više nego u istom mjesecu prošle godine, dok su u odnosu na kolovoz porasle 0,9 posto. Još je važnije ono što se skriva iza ukupnog indeksa: glavni generator inflacije više nije hrana, nego energija.
U kolovozu je godišnja stopa iznosila 4,2 posto, pa je u samo mjesec dana povećana za pola postotnog boda. Problem postaje ozbiljniji zato što energija nije obična stavka potrošačke košarice. Njezino poskupljenje utječe na troškove prijevoza, proizvodnje, trgovine, poljoprivrede i usluga, zbog čega će za daljnje kretanje inflacije biti presudno hoće li se sadašnji rast energetskih troškova preliti na ostatak gospodarstva.
Energija postaje glavni pokretač inflacije
Brojke jasno pokazuju odakle dolazi novi pritisak. Cijene energije u rujnu bile su 20,5 posto više nego godinu prije, dok su usluge poskupjele 7,6 posto. Istodobno su cijene hrane, pića i duhana porasle samo 0,2 posto, a industrijski neprehrambeni proizvodi bez energije pojeftinili su 1,4 posto.
To je važna promjena inflacijske anatomije. U ranijim fazama rasta cijena građani su inflaciju najizravnije osjećali na policama trgovina, dok je sada pritisak koncentriran na energiju i usluge. Posebno treba pratiti upravo uslužni sektor. Ministar financija Tomislav Ćorić ocjenjuje da se dio viših energetskih troškova već prelijeva u cijene usluga, premda zasad ne smatra da je taj proces poprimio velike razmjere.
Hrana je prestala biti glavni problem
U nepovoljnoj ukupnoj slici postoji i jedna važna dobra vijest. Cijene hrane, pića i duhana na godišnjoj su razini gotovo stagnirale. Prema procjeni Ministarstva financija, ni njihov minimalni rast zapravo ne proizlazi iz hrane, nego uglavnom iz poskupljenja duhana povezanog s povećanjem trošarina početkom godine.
Za građane je to važno jer hrana čini relativno velik dio potrošnje kućanstava s nižim prihodima. Stabilizacija njezinih cijena zato smanjuje pritisak upravo na one koji su tijekom prethodnih godina bili najizloženiji inflaciji. Promijenila se, međutim, struktura troškova: umjesto kontinuiranih poskupljenja osnovnih prehrambenih proizvoda, veći rizik sada predstavljaju računi, gorivo i usluge.
Vlada pritom iznosi podatak koji pokazuje koliko je trenutačna razina cijena ovisna o državnim intervencijama. Ćorić tvrdi da bi bez mjera kojima država intervenira u cijene električne energije, plina i goriva godišnja inflacija iznosila oko sedam posto. Premijer Andrej Plenković također je naveo procjenu da bi bez Vladinih mjera bila približno 35 posto viša.
Ta procjena otvara pitanje koliko dugo država može održavati zaštitni zid između tržišnih cijena i hrvatskih kućanstava. Subvencioniranje ne uklanja stvarni trošak, nego dio računa prebacuje na državni proračun i posredno na porezne obveznike. Što poremećaj traje dulje, to važnije postaje pitanje fiskalne cijene takve politike i prostora za njezin nastavak.
Bliski istok postaje i hrvatski inflacijski problem
Najveća nepoznanica više nije samo u Zagrebu. Ministar financija upozorio je da bi se povišena inflacija mogla zadržati i tijekom sljedećih mjeseci ako ne dođe do smirivanja napetosti na Bliskom istoku i posljedičnog pada cijena nafte. Posebno je važna situacija oko Hormuškog tjesnaca, jednog od ključnih svjetskih pravaca za transport nafte.
Za Hrvatsku se taj geopolitički rizik najbrže prenosi preko cijena benzina i dizela, a zatim preko cestovnog prijevoza i distribucije. Zato će razvoj situacije na međunarodnom tržištu nafte biti jedan od ključnih vanjskih čimbenika koji će određivati hrvatsku inflaciju tijekom posljednjih mjeseci godine.
Prosječna inflacija ne pogađa sve jednako
Službeni prosjek skriva velike razlike među kućanstvima. Obitelj koja velik dio prihoda troši na prijevoz, stanovanje i režije može osjećati znatno snažniji rast životnih troškova od kućanstva s drukčijom strukturom potrošnje. Individualna „inflacijska košarica“ zato može znatno odstupati od nacionalnog prosjeka.
Raspravu o životnom standardu nije dovoljno svesti na usporedbu prosječnog rasta plaća i indeksa potrošačkih cijena. Ako plaće nominalno rastu brže od inflacije, realna kupovna moć na razini gospodarstva može rasti, ali to ne znači da je svako kućanstvo u boljem položaju. Posebno su ranjivi građani s nižim i fiksnim prihodima, umirovljenici te kućanstva kojima stanovanje, režije i prijevoz uzimaju velik dio mjesečnog proračuna.
Rujanski podaci nose dvije različite poruke. Veliki inflacijski val hrane zasad je zaustavljen, ali ukupna inflacija ponovno ubrzava. Pritom Hrvatska dio pritiska amortizira državnim mjerama, dok istodobno ostaje izložena kretanju cijena na međunarodnim tržištima i geopolitičkim poremećajima na koje ne može utjecati.
Sljedeći mjeseci zato će pokazati je li rujansko ubrzanje privremeni skok ili početak novog inflacijskog vala. Za građane će pritom biti važniji konkretni troškovi života od samog nacionalnog prosjeka: cijene goriva, režija, stanovanja i usluga pokazat će koliko se statistička inflacija doista pretvara u gubitak kupovne moći hrvatskih kućanstava.
...
Tekst: Vidmir Raič
Infografika: Petar Kolovrat