Search

Oglasi

/
Europa dogovorila 211,5 milijardi eura za 2027. godinu
Svijet

Europa dogovorila 211,5 milijardi eura za 2027. godinu

Što od toga može očekivati Hrvatska?

 

Europska unija ulazi u završnu godinu sadašnjeg proračunskog razdoblja s novim financijskim prioritetima. Uz razvoj regija, poljoprivredu i infrastrukturu, sve više novca usmjerava se na sigurnost, obranu, migracije i potporu Ukrajini. Za Hrvatsku je ključno pitanje hoće li uspjeti iskoristiti već osigurana sredstva i izboriti se za nastavak ulaganja koja su postala važan oslonac njezina gospodarskog razvoja.

Europska unija postigla je politički dogovor o proračunu za 2027. godinu, posljednjem godišnjem proračunu unutar financijskog razdoblja 2021.–2027. Europski parlament i Vijeće EU-a usuglasili su 199,7 milijardi eura za preuzimanje novih financijskih obveza te 211,5 milijardi eura za plaćanja koja će se izvršavati tijekom godine. Dogovor postignut 11. studenoga još mora proći formalno potvrđivanje, ali već sada pokazuje kako Europska unija pokušava uskladiti tradicionalne razvojne politike s novim sigurnosnim i geopolitičkim izazovima.

Za Hrvatsku je taj dogovor mnogo više od još jedne vijesti iz Bruxellesa. Europski novac već godinama sudjeluje u financiranju prometnica, vodovoda, željeznica, škola, bolnica, poduzetničkih projekata i poljoprivrednih gospodarstava. U mnogim dijelovima zemlje upravo su europski fondovi omogućili ulaganja koja lokalni i državni proračuni ne bi mogli samostalno financirati. Zato pitanje raspodjele europskog novca nije samo financijsko, nego i razvojno. Ono određuje koliko brzo Hrvatska može smanjivati razlike između svojih regija, modernizirati gospodarstvo i poboljšavati javne usluge.

Kohezijska politika ostaje ključna za hrvatski razvoj

Najveća pojedinačna proračunska cjelina u dogovorenom europskom proračunu odnosi se na koheziju, otpornost i europske vrijednosti, za što je predviđeno približno 75,8 milijardi eura novih obveza. Za prirodne resurse i okoliš, gdje se nalazi i najveći dio poljoprivrednih rashoda, planirano je dodatnih 57,1 milijardu eura. Takva raspodjela pokazuje da tradicionalne europske politike i dalje zauzimaju središnje mjesto u zajedničkim financijama, unatoč povećanim izdvajanjima za sigurnost i vanjskopolitičke potrebe.

Hrvatska je za cijelo razdoblje od 2021. do 2027. godine kroz Sporazum o partnerstvu s Europskom komisijom osigurala približno devet milijardi eura sredstava kohezijske politike. Od toga je oko 5,2 milijarde namijenjeno Programu Konkurentnost i kohezija, približno 1,57 milijardi Integriranom teritorijalnom programu, a oko 1,93 milijarde Programu Učinkoviti ljudski potencijali. Riječ je o višegodišnjim hrvatskim alokacijama, a ne o novom novcu koji joj automatski pripada iz godišnjeg europskog proračuna za 2027.

Upravo je ta razlika važna za razumijevanje europskih financija. Dogovoreni godišnji proračun omogućuje financiranje programa i isplate prema ranije preuzetim obvezama, ali ne znači da svaka država dobiva unaprijed određen dio ukupnog iznosa. Hrvatska sredstva povlači prema pravilima pojedinih programa, ugovorenim projektima, ispunjenim uvjetima i prihvatljivim troškovima. Stoga je za hrvatske građane važnije koliko će konkretnih projekata biti dovršeno i plaćeno nego koliki je ukupni iznos dogovoren u Bruxellesu.

Promet, voda i energetska infrastruktura među hrvatskim prioritetima

Hrvatska je zemlja s izraženim regionalnim razlikama i infrastrukturnim potrebama koje nisu nestale ulaskom u Europsku uniju. Veliki gradovi, turistički razvijena obala, ruralna područja, Slavonija, Banovina, Gorski kotar i otoci imaju različite razvojne probleme, ali zajedničku potrebu za kvalitetnijom prometnom i komunalnom infrastrukturom. Europska kohezijska politika upravo je zato posebno važna jer nastoji smanjivati gospodarske i teritorijalne razlike među europskim regijama.

Prema hrvatskom Sporazumu o partnerstvu, za prometna ulaganja u razdoblju 2021.–2027. predviđeno je približno 1,34 milijarde eura, dok su znatna sredstva usmjerena na klimatske mjere, energetsku učinkovitost i modernizaciju gospodarstva. Za Hrvatsku bi završna godina financijskog razdoblja trebala biti prilika za ubrzavanje provedbe projekata koji poboljšavaju željezničku povezanost, sigurnost prometne infrastrukture, javni prijevoz i dostupnost javnih usluga.

Posebnu važnost dobiva vodna infrastruktura. Europska komisija među prioritetima za 2027. izričito ističe otpornost na probleme povezane s vodom, što obuhvaća prilagodbu klimatskim promjenama i održivo upravljanje resursima. Za Hrvatsku, u kojoj pojedina područja još imaju zastarjele vodoopskrbne sustave, velike gubitke vode ili nedovoljno razvijenu odvodnju, riječ je o području u kojem europsko financiranje može donijeti neposredne koristi. No mogućnost financiranja nije isto što i automatski odobren projekt. Potrebna je pripremljena dokumentacija, riješeni imovinskopravni odnosi i sposobnost provedbe.

Sličan izazov postoji i u energetici. Ulaganja u energetsku učinkovitost javnih i stambenih zgrada, obnovljive izvore energije, elektroenergetske mreže i prilagodbu klimatskim promjenama važna su za smanjivanje dugoročnih troškova građana i gospodarstva. Hrvatska pritom mora uskladiti nacionalne energetske ciljeve s mogućnostima europskog financiranja, ali i osigurati da projekti budu gospodarski opravdani i provedivi.

Poljoprivreda ostaje snažan korisnik europskog novca

Za hrvatsku poljoprivredu dogovoreni europski proračun važan je ponajprije zato što potvrđuje kontinuitet financiranja Zajedničke poljoprivredne politike. U ukupnom iznosu od 57,1 milijardu eura za prirodne resurse i okoliš, oko 40,4 milijarde odnosi se na tržišne mjere i izravna plaćanja poljoprivrednicima na razini Europske unije.

Hrvatski Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje 2023.–2027. vrijedan je približno 3,8 milijardi eura, uključujući europska sredstva i nacionalno sufinanciranje. Njime se podupiru dohodak poljoprivrednika, ulaganja u proizvodnju, ruralni razvoj i prilagodba okolišnim zahtjevima. Međutim, stabilnost europskih izdvajanja sama po sebi ne rješava strukturne probleme hrvatske poljoprivrede, među kojima su usitnjenost zemljišta, nedovoljna produktivnost dijela proizvodnje, slaba organiziranost proizvođača i ograničeni kapaciteti prerade.

Zato bi hrvatski interes trebao biti usmjeren na to da europski novac ne služi samo održavanju postojećeg stanja, nego povećanju proizvodnje i dodane vrijednosti. Navodnjavanje, skladištenje, prerada, digitalizacija i udruživanje proizvođača mogu biti važni za dugoročnu konkurentnost, ali zahtijevaju dosljednu nacionalnu politiku i kvalitetno oblikovane natječaje. U protivnom postoji opasnost da znatna financijska sredstva ne proizvedu razmjerne promjene u domaćoj proizvodnji hrane.

Sigurnost i migracije postaju sve važniji dio europskih financija

Dogovoreni proračun za 2027. predviđa približno 5,8 milijardi eura novih obveza za migracije i upravljanje granicama te oko 3,1 milijardu za sigurnost i obranu. Europska komisija posebno navodi dodatnih 1,1 milijardu eura za upravljanje migracijama u prvoj punoj godini provedbe novog Pakta o migracijama i azilu. Potpora Ukrajini također ostaje važan europski prioritet, uključujući zasebne financijske instrumente.

Za Hrvatsku kao državu koja čuva dio vanjske schengenske granice povećana europska ulaganja u upravljanje granicama imaju izravnu važnost. Nadzor granice, oprema, informacijski sustavi, prihvatni kapaciteti i provedba postupaka međunarodne zaštite zahtijevaju znatne ljudske i financijske resurse. Dodatni europski novac mogao bi pomoći državama članicama u provedbi zajedničkih pravila, ali iz ukupnog iznosa od 1,1 milijardu eura nije moguće zaključiti koliko će sredstava pripasti Hrvatskoj. To ovisi o konkretnim programima, kriterijima i odlukama o raspodjeli.

Povećanje europskih sigurnosnih izdvajanja važno je i za hrvatsku obrambenu industriju, tehnološke tvrtke te istraživačke institucije. Međutim, sama činjenica da Europska unija više izdvaja za obranu ne jamči nove ugovore hrvatskim poduzećima. Njihove mogućnosti ovise o sudjelovanju u europskim projektima, tehnološkim kapacitetima, partnerstvima i uvjetima pojedinih financijskih instrumenata.

Nova raspodjela prioriteta pokazuje širu promjenu u europskoj politici. Unija više ne može promatrati gospodarski razvoj odvojeno od sigurnosti, energetike, migracija i međunarodnih odnosa. Za Hrvatsku je pritom važno da rast sigurnosnih potreba ne potisne razvojne politike koje su osobito značajne za manje razvijene regije.

Image

Stanovanje, demografija i konkurentnost gospodarstva

Europska komisija među područjima koja želi dodatno poduprijeti ističe i priuštivo stanovanje te konkurentnost gospodarstva. Oba pitanja imaju izrazito hrvatsku dimenziju. Rast cijena nekretnina, ograničena ponuda stanova za dugoročni najam i iseljavanje stanovništva iz slabije razvijenih područja sve više postaju prepreka gospodarskom i društvenom razvoju. Ulaganja u stanovanje zato nisu samo pitanje socijalne politike, nego i mogućnosti zapošljavanja, mobilnosti radne snage i demografske održivosti.

Ipak, iz europskog proračuna ne proizlazi da će Hrvatskoj biti dodijeljen poseban iznos za gradnju stanova. Europska sredstva mogu poduprijeti odgovarajuće programe, ali konkretni učinci ovise o nacionalnim prioritetima, pravilima prihvatljivosti i sposobnosti javnih tijela da pripreme projekte. Slična logika vrijedi i za poticanje poduzetništva, istraživanja, inovacija i digitalne transformacije.

Za hrvatsko gospodarstvo posebno je važno pitanje mogu li europska ulaganja pomoći prelasku s modela koji se snažno oslanja na potrošnju, turizam i uvoz prema većoj produktivnosti, tehnološkoj razvijenosti i izvozu proizvoda i usluga s višom dodanom vrijednošću. Financiranje istraživanja, razvoja i digitalizacije ima smisla samo ako se poveže s konkretnim potrebama poduzeća i tržišta rada. Bez toga europski fondovi mogu povećati opseg investicija, ali ne moraju nužno osigurati trajnu promjenu gospodarske strukture.

Završna godina financijskog razdoblja nije i posljednja godina za isplate

Jedna od čestih pogrešaka u javnim raspravama o europskom proračunu jest poistovjećivanje kraja financijskog razdoblja s krajem svih projekata i isplata. Iako 2027. završava sadašnji sedmogodišnji financijski okvir, provedba i financijsko zatvaranje dijela programa nastavljaju se i nakon toga, u skladu s pravilima pojedinih fondova. Za velik dio kohezijskih projekata iz razdoblja 2021.–2027. relevantni rokovi prihvatljivosti izdataka protežu se do kraja 2029. godine.

To znači da će Hrvatska i nakon 2027. imati obvezu kvalitetno provoditi ranije ugovorene projekte, osiguravati nacionalno sufinanciranje, kontrolirati troškove i pravodobno podnositi zahtjeve za isplatu. Proračunska sredstva koja su joj dodijeljena neće se pretvoriti u razvojne rezultate ako projekti kasne, ako javna nabava nije dobro provedena ili ako korisnici ne mogu ispuniti ugovorne obveze.

Upravo zato podatak o ukupno dostupnim europskim sredstvima ne bi smio biti jedino mjerilo uspjeha. Jednako su važni ugovoreni i stvarno isplaćeni iznosi, broj dovršenih projekata, njihova kvaliteta i učinak na građane. Nova škola, obnovljena željeznička dionica, funkcionalan vodovod ili proizvodni pogon predstavljaju stvarnu vrijednost europskog financiranja. Sama odluka o dodjeli novca tek je početak tog procesa.

Hrvatska mora razmišljati i o razdoblju nakon 2027.

Dogovor o posljednjem godišnjem proračunu sadašnjeg financijskog okvira dolazi u trenutku kada Europska unija istodobno oblikuje pravila i prioritete budućeg višegodišnjeg proračuna. Upravo će u tim pregovorima postati posebno važno pitanje ravnoteže između kohezije, poljoprivrede, konkurentnosti, obrane, sigurnosti i drugih zajedničkih politika.

Hrvatska u takvim raspravama ima nekoliko dugoročnih interesa. Potrebno joj je očuvanje snažne kohezijske politike kako bi nastavila smanjivati regionalne razlike, stabilno financiranje poljoprivrede i ruralnih područja, ulaganja u prometnu i energetsku infrastrukturu te veća dostupnost sredstava za istraživanje, inovacije i poduzetništvo. Istodobno mora sudjelovati u zajedničkim europskim sigurnosnim i obrambenim naporima, osobito zbog svojega geografskog položaja i odgovornosti za vanjsku granicu Schengena.

Međutim, hrvatski pregovarački interes ne može se svesti samo na zahtjev za što većim iznosom europskog novca. Jednako je važno da pravila financiranja odgovaraju stvarnim razvojnim potrebama zemlje i da hrvatske institucije mogu učinkovito koristiti dostupne programe. Pritom treba voditi računa o tome da pojedine hrvatske regije imaju različitu gospodarsku snagu, demografske izazove i infrastrukturne potrebe.

Europski proračun za 2027. pokazuje da Unija još uvijek izdvaja najveći dio sredstava za razvojne i tradicionalne zajedničke politike, ali istodobno sve snažnije financira odgovore na sigurnosne i geopolitičke izazove. Za Hrvatsku to znači da europski fondovi ostaju važan izvor razvoja, ali i da će se njihovo korištenje sve više povezivati sa širim europskim prioritetima.

Presudno pitanje stoga nije samo koliko je Bruxelles novca predvidio, nego koliko će Hrvatska uspjeti pretvoriti u kvalitetniju infrastrukturu, produktivnije gospodarstvo, održivu poljoprivredu i bolji životni standard. Europski proračun otvara financijske mogućnosti, ali njihov stvarni učinak određuje sposobnost države da ih pretvori u konkretne rezultate.

....

Tekst: Vidmir Raič 

Infografika: Petar Kolovrat 

Podijeli članak:

Povezani članci

Najnovije

Web shop

Najnovije

notification icon
Želite li primati najnovije vijesti s Adriapress.hr portala?
Back To Top