U sklopu manifestacije „Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske“, koju organizira Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, u utorak, 26. svibnja 2026. godine u sportskoj dvorani Osnovne škole Rugvica, s početkom u 20:00 sati, održat će se kazališna predstava „Otac Hercegovine – priča o svjetlu koje se prenosi kroz generacije“.
U ovoj predstavi je riječ o snažnoj i emotivnoj priči koja na dojmljiv način povezuje prošlost i sadašnjost kroz priču o fra Didaku Buntiću – velikom humanitarcu i prosvjetitelju koji je početkom 20. stoljeća spasio tisuće hercegovačke djece od gladi i siromaštva te svoj život posvetio obrazovanju i pomoći najpotrebitijima.
Predstava donosi univerzalnu poruku o identitetu, zajedništvu, vjeri, humanosti i važnosti očuvanja kulturne i povijesne baštine hrvatskog naroda, posebno među Hrvatima izvan domovine. Kroz snažnu scensku izvedbu publika će imati priliku prisjetiti se vrijednosti koje povezuju generacije i ostaju trajan temelj nacionalnog i kulturnog identiteta.
Autorica teksta predstave je Ivana Ćurić, a izvedbu donose učenici osnovnoškolskog uzrasta uz mentorsku podršku Dramske skupine Centra izvrsnosti, znanja, umijeća i sposobnosti Tomislavgrad. Posebnost predstave leži upravo u činjenici da mladi kroz umjetnost prenose priču o humanosti, odgovornosti i pripadnosti vlastitom narodu.
Održavanje ove predstave u Rugvici dio je programa kojim se kroz manifestaciju „Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske“ dodatno osnažuju veze između domovinske i iseljene Hrvatske te promiču zajedničke kulturne, povijesne i društvene vrijednosti hrvatskog naroda.
kazališna predstava „Otac Hercegovine“ - Rugvica 26. svibnja 2026. godine
*Didak Buntić (Paoča, 9. listopada 1871. – Čitluk, 3. veljače 1922.) bio je hrvatski prosvjetni i socijalni djelatnik, hercegovački franjevac, graditelj, prosvjetitelj i političar.
Rođen je 9. listopada 1871. godine u selu Paoča, pored Čitluka u obitelji Mije i Matije (rođ. Stojić). Na krštenju je dobio ime Franjo. Njegov župnik fra Augustin Zubac poslao ga je na daljnje školovanje u Franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu.
U Franjevački je red ušao 1888. godine te uzeo ime Didak. U novicijat je stupio na Humcu 18. veljače 1888. godine. Svečane je zavjete položio u Innsbrucku 22. veljače 1892. te je tamo i zaređen za svećenika 29. srpnja 1894. godine. U Innsbrucku je završio filozofsko-teološki studij. Uz to je završio i studij klasične filologije.
Predavao je na gimnaziji na Široki Brijeg, uz kraći prekid, 25 godina te je bio ravnatelja gimnazije. Od 1919. bio je provincijal hercegovačkih franjevaca.
Uz to je od 1905. do 1910. u Širokom Brijegu vodio izgradnju crkve. Sustavno je djelovao na promicanju gospodarskih i prosvjetnih prilika u Hercegovini. Upućivao je seljake u naprednije voćarstvo i poljodjelstvo, poticao uzgoj i pravedniji otkup duhana, navodnjavanje poljâ i izgradnju puteva. Program gospodarske i kulturne obnove iznio je u Memorandumu koji je 20. studenog 1909. uputio zajedničkom ministru financija Austro-Ugarske S. Buriánu. Zamislio je prosvjetnu akciju u Hercegovini kojom bi iskorijenio nepismenost. Njegovom pobudom i metodom organizirani su od 1910. vrlo uspjeli analfabetski tečajevi u kojima je opismenjeno oko 13.000 odraslih osoba.
U godinama gladi za I. svjetskoga rata osigurao je u Slavoniji i Srijemu prihvat i smještaj za oko 17.000 glađu ugrožene hercegovačke djece, a uz pomoć Izidora Kršnjavoga, Stjepana Srkulja i Vjekoslava Heinzela otvorio u Zagrebu 1919. konvikt za školovanje siromašnih učenika i studenata. Nakon rata, na sjednici Narodnog vijeća SHS (28. listopada 1918.) izabran je za člana Vijeća. Bio je nositelj liste Hrvatske pučke stranke na izborima za Konstituantu. Izabran u Privremeno narodno predstavništvo, posebno je nastojao da ratni invalidi i udovice ostvare svoja prava, a nezaposleni nađu posao. Umro je na Čitlučkom polju dok je s nekim prijateljima tražio mogućnosti za njegovu melioraciju. Povremeno je pisao u listovima Hrvatstvo (1908.), Hrvatska narodna zajednica (1914.), Kršćanska obitelj (1914. – 1918.), Narodna sloboda (1919. – 1922.). Neka njegova pisma, važni dokumenti onodobnoga društveno-političkog i gospodarskog života, objavljena su posmrtno.
Umro je 3. veljače 1922. godine, na čitlučkom polju, obilazeći radove oko isušivanja i navodnjavanja polja. Prvo je pokopan na Čitluku te su 1938. njegove kosti prenesene u širokobriješku crkvu
(https://hr.wikipedia.org/wiki/Glavna_stranica)
ilustracija: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske