Dok europska javnost posljednjih mjeseci uglavnom prati rasprave o obrani, migracijama, umjetnoj inteligenciji i geopolitičkim krizama, u Bruxellesu se priprema jedna od najvažnijih političkih bitaka desetljeća. Riječ je o novom višegodišnjem financijskom okviru Europske unije za razdoblje od 2028. do 2034. godine, dokumentu koji će odrediti kamo će Europa usmjeravati stotine milijardi eura tijekom sljedećih sedam godina.
Za Hrvatsku to nije samo pitanje europske administracije. To je pitanje budućih autocesta, željeznica, vodovoda, poljoprivrednih potpora, razvoja slavonskih općina, obnove potresom pogođenih područja i ukupne konkurentnosti gospodarstva. Upravo zato rasprava o novom europskom proračunu ima potencijal postati jedna od najvažnijih gospodarskih i političkih tema sljedećih godina.
Prvi nacrti i rasprave unutar europskih institucija pokazuju da se Europska unija nalazi pred velikom strateškom dilemom. Tradicionalni stupovi europske potrošnje – Zajednička poljoprivredna politika i kohezijska politika – prvi put se ozbiljno suočavaju s konkurencijom novih prioriteta kao što su obrana, tehnološka sigurnost, umjetna inteligencija, energetska neovisnost i industrijska konkurentnost.
Europa mijenja prioritete
Posljednjih nekoliko desetljeća europski proračun bio je relativno predvidljiv. Gotovo dvije trećine sredstava odlazilo je na dva velika područja – poljoprivredu i koheziju.
U aktualnom višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021.–2027. ukupna vrijednost proračuna iznosi približno 1,21 bilijun eura, dok je dodatni instrument oporavka NextGenerationEU vrijedan oko 807 milijardi eura.
Najveći pojedinačni rashod i dalje predstavlja Zajednička poljoprivredna politika s približno 387 milijardi eura, dok je za kohezijsku politiku i regionalni razvoj osigurano oko 392 milijarde eura.
Drugim riječima, gotovo dvije trećine europskog proračuna i dalje se troši na poljoprivredu, regionalni razvoj i smanjivanje razlika između bogatijih i siromašnijih dijelova Europske unije.
Međutim, rat u Ukrajini, energetska kriza, rast kineske industrijske moći i tehnološko natjecanje sa Sjedinjenim Američkim Državama promijenili su političku logiku Bruxellesa.
Danas sve više država članica smatra da Europa mora više ulagati u obranu, vojnu industriju, proizvodnju čipova, umjetnu inteligenciju, digitalnu infrastrukturu i strateške tehnologije.
Obrana postaje proračunski prioritet
Prije samo nekoliko godina ideja da Europska unija iz zajedničkog proračuna financira obrambene projekte bila bi politički teško zamisliva. Danas se situacija potpuno promijenila.
Europska komisija procjenjuje da će europske države u sljedećem desetljeću morati investirati stotine milijardi eura u obrambene kapacitete, proizvodnju streljiva, vojnu logistiku, satelitske sustave i kibernetičku sigurnost.
Istodobno raste pritisak da se europska sredstva koriste za jačanje industrijske konkurentnosti kako bi se smanjila ovisnost o američkim i kineskim tehnološkim kompanijama. To znači da će se u pregovorima o novom proračunu pojaviti potpuno novi zahtjevi za financiranjem koji prije deset godina praktički nisu postojali. Pitanje koje se sada postavlja jest odakle će doći novac?
Poljoprivrednici strahuju od smanjenja potpora
Jedna od prvih skupina koja s velikom zabrinutošću prati raspravu o novom proračunu jesu europski poljoprivrednici. Poljoprivredne organizacije upozoravaju da Europa ne može istodobno povećavati ulaganja u obranu i industriju, a da pritom ne ugrozi financijsku stabilnost poljoprivrednog sektora. Za Hrvatsku je to posebno važno pitanje.
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, hrvatski poljoprivrednici kroz europske potpore godišnje primaju više od 500 milijuna eura izravnih plaćanja i programa ruralnog razvoja.
U mnogim dijelovima Hrvatske upravo europske potpore predstavljaju ključni izvor prihoda za poljoprivredna gospodarstva. Svako značajnije smanjenje sredstava moglo bi imati ozbiljne posljedice za konkurentnost domaće poljoprivrede koja se već suočava s problemima produktivnosti, uvozne konkurencije i demografskog pražnjenja ruralnih područja.
Kohezijska politika pod pritiskom
Još važnije pitanje za Hrvatsku odnosi se na kohezijsku politiku. Od ulaska u Europsku uniju 2013. godine Hrvatska je među najvećim neto korisnicima europskih fondova. Prema podacima Europske komisije i Ministarstva regionalnog razvoja, Hrvatska je do danas ugovorila desetke milijardi eura za prometnu infrastrukturu, vodno gospodarstvo, energetiku, digitalizaciju, obrazovanje i lokalni razvoj.
Pelješki most, modernizacija željeznica, brojni vodovodni sustavi, poduzetničke zone i projekti energetske učinkovitosti ne bi bili mogući bez europskih sredstava. Upravo zato svako smanjenje kohezijskih fondova izaziva zabrinutost u državama srednje i istočne Europe.
Dok bogatije članice žele više sredstava za nove prioritete, zemlje poput Hrvatske, Poljske, Rumunjske i Bugarske upozoravaju da bi slabljenje kohezijske politike moglo dodatno produbiti razvojne razlike unutar Europske unije. Hrvatska između interesa i novih okolnosti
Za Hrvatsku je problem posebno složen. S jedne strane, zemlja snažno podupire jačanje europske obrambene politike, energetsku sigurnost i tehnološki razvoj. S druge strane, upravo Hrvatska spada među države koje najviše profitiraju od postojećeg modela raspodjele europskog novca. Prema podacima Europske komisije, Hrvatska je među najvećim neto primateljima europskih sredstava po stanovniku. To znači da Zagreb mora pronaći ravnotežu između podrške novim europskim prioritetima i zaštite vlastitih interesa u području kohezije i poljoprivrede. Takva pozicija neće biti jednostavna tijekom predstojećih pregovora.
Mogući scenariji
Analitičari trenutačno vide nekoliko mogućih ishoda. Prvi je scenarij povećanje ukupnog europskog proračuna kako bi se financirali novi prioriteti bez značajnog zadiranja u postojeće programe. Drugi je preraspodjela postojećih sredstava, što bi značilo manje novca za poljoprivredu i regionalni razvoj. Treći je stvaranje novih zajedničkih europskih financijskih instrumenata po uzoru na fond NextGenerationEU, čime bi se dodatni novac osiguravao zajedničkim zaduživanjem. Nijedna od tih opcija nije politički jednostavna jer zahtijeva kompromis između država koje imaju vrlo različite interese.
Bitka koja će odrediti europsku budućnost
Rasprava o proračunu za razdoblje 2028.–2034. nije samo tehničko pitanje raspodjele novca. Ona predstavlja odgovor na pitanje kakva Europa želi biti u desetljeću koje dolazi. Hoće li prioritet ostati smanjivanje razvojnih razlika između regija ili će naglasak biti na obrani, tehnologiji i globalnoj konkurentnosti? Hoće li Europa nastaviti ulagati u poljoprivredu i ruralni razvoj ili će veći dio resursa preusmjeriti prema industriji budućnosti?
Za Hrvatsku su odgovori na ta pitanja izravno povezani s gospodarskim rastom, regionalnim razvojem i životnim standardom građana. Zbog toga će pregovori koji se danas vode u Bruxellesu imati posljedice koje će se osjećati u hrvatskim gradovima, općinama, poljoprivrednim gospodarstvima i poduzećima još dugo nakon što novi europski proračun bude usvojen.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Foto naslovnice: AI generirano