Svijet ulazi u razdoblje u kojem vojna moć ponovno postaje jedan od ključnih instrumenata politike. Rat u Ukrajini, rastuće napetosti između velikih sila i erozija međunarodnih sigurnosnih mehanizama potaknuli su ubrzanu militarizaciju na globalnoj razini. Prema Global Firepower Indexu za 2025. godinu, hijerarhija vojnih sila i dalje je jasna: najveće svjetske države raspolažu ne samo golemim ljudstvom i naoružanjem, nego i industrijskom, logističkom i financijskom infrastrukturom koja omogućuje dugotrajne vojne operacije.
Sjedinjene Američke Države zadržavaju poziciju globalnog vojnog hegemona, dok Rusija i Kina potvrđuju status sila koje mogu projicirati vojnu moć daleko izvan svojih granica. Ovakva globalna struktura moći ima izravne posljedice na Europu, koja se nakon desetljeća relativnog oslanjanja na „meku moć“ i sigurnosni kišobran NATO-a ponovno suočava s realnošću klasičnih vojnih prijetnji.
Od posthladnoratnog mira do nove sigurnosne realnosti
U europskom kontekstu Global Firepower Index 2025. pokazuje izrazitu neujednačenost vojnih kapaciteta. Velike države poput Njemačke, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva raspolažu snažnim oružanim snagama, dok se srednje i manje zemlje oslanjaju na specijalizirane sposobnosti, regionalnu suradnju i članstvo u NATO-u. Nakon 2022. godine vidljiv je jasan trend rasta obrambenih proračuna, modernizacije opreme i jačanja pričuvnih sastava.
Europa se tako postupno udaljava od paradigme „postvojne“ sigurnosti. Umjesto toga, oblikuje se model u kojem vojna spremnost ponovno postaje legitimna i politički prihvatljiva tema, ne samo u istočnom, nego i u zapadnom dijelu kontinenta. Global Firepower Index reflektira taj pomak kroz poboljšanje pozicija država koje su u kratkom vremenu povećale ulaganja u obranu i ljudske resurse.
Balkan ostaje jedno od strateški najosjetljivijih područja Europe. Povijesna iskustva, neriješena politička pitanja i blizina velikih geopolitičkih žarišta čine ovu regiju posebno osjetljivom na promjene u odnosima snaga. Prema Global Firepower Indexu, u balkanskom prostoru jasno se izdvajaju regionalne vojne sile poput Turske i Grčke, koje raspolažu znatnim kopnenim, zračnim i pomorskim kapacitetima.
Balkan karakterizira izrazita asimetrija vojnih potencijala. Dok neke države ulažu u modernizaciju i povećanje borbene spremnosti, druge se oslanjaju na minimalne obrambene kapacitete i međunarodna jamstva sigurnosti. Takav disbalans ne mora nužno značiti neposrednu prijetnju, ali jasno pokazuje da se vojna dimenzija politike u regiji ponovno ozbiljno shvaća.
Hrvatska u Global Firepower Indexu 2025.: realnost srednje male vojske
Hrvatska je u Global Firepower Indexu 2025. smještena u donji dio srednje ljestvice svjetskih vojnih snaga. Takva pozicija odražava ograničene resurse, relativno malen broj aktivnog osoblja i skromne količine teške vojne opreme, ali i stabilnu integraciju u NATO sigurnosni sustav. Hrvatska vojska je po svojoj strukturi prvenstveno obrambena, s naglaskom na interoperabilnost, profesionalizaciju i sudjelovanje u međunarodnim misijama.
U usporedbi sa susjedima, Hrvatska se nalazi u svojevrsnoj sredini. Srbija, primjerice, prema indeksu raspolaže nešto većim konvencionalnim kapacitetima, osobito u kopnenim snagama, dok su Slovenija i Crna Gora vojno slabije rangirane. Ove razlike više govore o različitim strateškim izborima nego o neposrednoj sigurnosnoj prijetnji.
Militarizacija kao simptom, a ne uzrok
U neposrednom hrvatskom susjedstvu vojna ravnoteža oblikuje se kroz kombinaciju nacionalnih kapaciteta i međunarodnih savezništava. Srbija nastoji održati vojnu neutralnost uz kontinuiranu modernizaciju, dok su Slovenija i Mađarska snažno integrirane u NATO strukture. Bosna i Hercegovina ostaje specifičan slučaj, s ograničenim i fragmentiranim obrambenim kapacitetima, što se jasno vidi i u njezinu plasmanu na Global Firepower ljestvici.
Za Hrvatsku to znači da sigurnosni izazovi nisu isključivo vojni, nego i politički i institucionalni. Militarizacija u regiji ne odvija se u vakuumu, već je usko povezana s unutarnjom stabilnošću država, njihovim odnosima s Europskom unijom i širim geopolitičkim kretanjima.
Global Firepower Index 2025. ne pokazuje samo tko ima jaču vojsku, nego i kako se države prilagođavaju novoj sigurnosnoj realnosti. Militarizacija Europe i Balkana nije rezultat izoliranih odluka, već odgovor na duboke promjene u međunarodnom poretku. U tom kontekstu Hrvatska predstavlja primjer države koja, svjesna svojih ograničenja, sigurnost gradi kroz savezništva, profesionalnu vojsku i selektivnu modernizaciju.
Umjesto utrke u naoružanju, ključni izazov za Hrvatsku i njezino susjedstvo ostaje pitanje kako vojnu spremnost uklopiti u širi okvir političke stabilnosti, regionalne suradnje i europske sigurnosne arhitekture. Militarizacija je, u tom smislu, prije svega pokazatelj nesigurnosti svijeta u kojem živimo – a ne sama sebi svrha.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Fotografija, infografika: Vidmir Raič