Rasprave o skupoći u Hrvatskoj posljednjih su godina postale stalna tema javnog prostora, osobito u kontekstu turizma, rasta cijena usluga i percepcije da je život, ali i boravak u zemlji, postao skuplji nego što to objektivni pokazatelji opravdavaju. Najnoviji podaci koje objavljuje Eurostat nude korisnu, hladnu i metodološki ujednačenu osnovu za usporedbu, posebno kada je riječ o cijenama restorana i hotela, segmentu koji snažno oblikuje dojam skupoće među građanima i stranim posjetiteljima.
Eurostatov indeks razine cijena za restorane i hotele ne mjeri nominalne iznose na jelovnicima ili cjenicima, nego relativnu cijenu standardizirane košarice ugostiteljskih usluga u odnosu na prosjek Europske unije, koji je postavljen na vrijednost 100. Upravo ta relativna dimenzija omogućuje smisleno uspoređivanje zemalja s vrlo različitim razinama dohotka, poreznim sustavima i troškovima rada.
Hrvatska blizu europskog prosjeka, ali ispod medijske percepcije
Prema dostupnim podacima, Hrvatska se s indeksom od 95 nalazi nešto ispod prosjeka Europske unije, što je smješta u skupinu umjereno cjenovnih destinacija. U praktičnom smislu to znači da su restoranske i hotelske usluge u Hrvatskoj u prosjeku oko pet posto jeftinije od europske referentne vrijednosti. Takav rezultat znatno odstupa od raširene percepcije da je Hrvatska postala “preskupa”, osobito u usporedbi s većim i razvijenijim članicama Unije.
U europskom kontekstu, Hrvatska se nalazi ispod eurozone kao cjeline, čiji indeks iznosi 102, ali i ispod niza zapadnoeuropskih država poput Njemačke, Francuske i Italije, koje se kreću između 110 i 117. To potvrđuje da, unatoč snažnom rastu cijena u turističkim središtima, Hrvatska još uvijek nije ušla u zonu visokih europskih troškova ugostiteljstva.
Mediteranski okvir: konkurentna, ali ne jeftinija
Posebno je zanimljivo promotriti Hrvatsku u mediteranskom kontekstu, jer se upravo unutar tog prostora vodi najintenzivnija tržišna utakmica za turiste. U usporedbi s Portugalom, Španjolskom i Grčkom, koje bilježe osjetno niže indekse cijena i nalaze se ispod prosjeka EU, Hrvatska je skuplja destinacija. S druge strane, Italija se izdvaja kao mediteranska iznimka s cijenama restorana i hotela znatno iznad europskog prosjeka, čime se potvrđuje da geografska pripadnost jugu Europe ne znači automatski niže troškove.
Među otočnim mediteranskim državama, Cipar i Malta ostaju nešto povoljniji od Hrvatske, ali su istodobno skuplji od većine zemalja istočne Europe i Balkana. To Hrvatsku smješta u sredinu mediteranskog spektra: skuplju od najpovoljnijih južnih destinacija, ali i dalje cjenovno konkurentnu u odnosu na razvijenije turističke ekonomije.
Europa dvije brzine: sjever i zapad nasuprot istoku i Balkanu
Podaci Eurostata jasno potvrđuju postojanje snažnih regionalnih obrazaca. Nordijske zemlje dosljedno se nalaze na vrhu ljestvice skupoće, pri čemu prednjače Švicarska s indeksom 171, Island sa 167 i Danska s 148. Visoke cijene u tim državama rezultat su kombinacije visokih plaća, snažnih socijalnih sustava i izrazito visokih operativnih troškova u ugostiteljstvu.
Zapadnoeuropske zemlje poput Nizozemske, Belgije, Njemačke, Austrije i Francuske nalaze se na ili iznad prosjeka EU, čime dodatno učvršćuju jaz između zapada i istoka kontinenta. Suprotno tome, istočna Europa i veći dio Balkana ostaju znatno pristupačniji. Najniže cijene bilježi Sjeverna Makedonija, čiji su troškovi restorana i hotela otprilike upola niži od europskog prosjeka, a slijede Albanija, Bugarska, Crna Gora, Srbija i Rumunjska.
U tom društvu Hrvatska se ne nalazi, što jasno pokazuje da je u cjenovnom smislu već odavno izašla iz kategorije jeftinih posttranzicijskih destinacija i približila se jezgru Unije.
Strukturni uzroci razlika u cijenama
Razlike u cijenama restorana i hotela diljem Europe prvenstveno proizlaze iz troškova rada, budući da je ugostiteljstvo izrazito radno intenzivan sektor. Zemlje s višim plaćama i većim socijalnim doprinosima nužno imaju i više cijene usluga. Na to se nadovezuju razlike u cijenama energije, komunalnih usluga, poreznom opterećenju, posebice stopama PDV-a, kao i cijeni poslovnih nekretnina, koja u turistički atraktivnim regijama dodatno podiže ukupne troškove poslovanja.
Hrvatska u tom smislu zauzima prijelaznu poziciju. Plaće u ugostiteljstvu i dalje su niže nego u zapadnoj i sjevernoj Europi, ali su troškovi energije, najma i poreza značajno porasli, osobito u obalnim područjima. Rezultat je cjenovna razina koja više ne pripada istoku Europe, ali još uvijek ne doseže standard zapadnih i nordijskih zemalja.
Između percepcije i statistike
Komparativni pogled na europske podatke pokazuje da je skupoća u Hrvatskoj stvarna, ali relativna. Hrvatska nije među najskupljim destinacijama Europe, niti je više među najjeftinijima. Nalazi se u zoni umjerene cjenovne razine, blago ispod europskog prosjeka, što je objektivno povoljnija pozicija nego što to sugerira dominantni javni diskurs.
Za kreatore politika to znači da prostor za daljnje poskupljenje postoji, ali nije neograničen, osobito ako se želi očuvati konkurentnost u odnosu na druge mediteranske zemlje. Za građane i turiste, pak, ovi podaci nude važan korektiv percepcije: Hrvatska jest skuplja nego prije deset godina, ali u europskim razmjerima još uvijek nije destinacija visokog cjenovnog rizika.
....
Tekst. Petar Kolovrat
Ilustracije: Vidmir Raič/AI generirano