Knjiga “Deaths of Despair and the Future of Capitalism” autorâ Angus Deaton i Anne Case predstavlja jednu od najutjecajnijih suvremenih analiza povezanosti ekonomskih struktura, društvene dezintegracije i psihičkog zdravlja. Deaton, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2015. godine i dugogodišnji profesor na Princeton University, zajedno s Anne Case razvio je koncept „smrti iz očaja“ (deaths of despair), koji obuhvaća smrtnost uzrokovanu samoubojstvima, predoziranjem drogama i bolestima povezanim s alkoholom, osobito cirozom jetre.
Temeljna teza knjige jest da porast takvih smrti nije isključivo medicinski ili individualni problem, nego duboko ukorijenjen društveno-ekonomski fenomen. U Sjedinjenim Američkim Državama, između 1999. i 2019. godine, stopa smrtnosti među bijelim Amerikancima srednje dobi bez fakultetske diplome porasla je za oko 25 posto, dok je u istom razdoblju u drugim razvijenim zemljama nastavljen dugoročni trend pada smrtnosti. Samo od predoziranja opioidima u SAD-u je 2021. godine umrlo više od 80.000 ljudi, a ukupne „smrti iz očaja“ dosezale su razine veće od 150.000 godišnje.
Deaton i Case naglašavaju da je riječ o strukturnoj krizi kapitalizma koji je, osobito nakon 1980-ih, generirao rast nejednakosti, stagnaciju realnih nadnica i slabljenje institucija rada. Između 1979. i 2019. godine produktivnost rada u SAD-u porasla je za više od 70 posto, dok su realne nadnice radnika bez visoke stručne spreme stagnirale ili rasle minimalno. Taj raskorak između rasta produktivnosti i stagnacije prihoda stvara osjećaj ekonomske marginalizacije i gubitka društvenog statusa.
Statistička anatomija očaja
Prema podacima OECD-a, SAD su u posljednja dva desetljeća bilježile značajno više stope smrtnosti od alkohola i droga u odnosu na europske zemlje. U razdoblju 2000.–2019. stopa smrtnosti od predoziranja u SAD-u porasla je gotovo četiri puta. Suprotno tome, u većini zemalja zapadne Europe takve su stope ostale stabilne ili su blago rasle, ali bez dramatičnih skokova.
U Europskoj uniji stopa samoubojstava iznosi prosječno oko 10 na 100.000 stanovnika, uz znatne razlike među državama. U baltičkim zemljama i dijelovima srednje i istočne Europe stope prelaze 20 na 100.000, dok su u mediteranskim zemljama niže od 8. Alkohol i dalje predstavlja snažan javnozdravstveni problem: prema Eurostatu, oko 7 posto svih smrti u EU može se povezati s konzumacijom alkohola.
Nejednakost mjerena Gini koeficijentom također pokazuje jasnu korelaciju s društvenim stresom. Dok se u skandinavskim zemljama Gini kreće oko 0,27, u SAD-u prelazi 0,41. Veće nejednakosti, prema Deatonu i Case, erodiraju društveno povjerenje, slabe osjećaj pripadnosti i povećavaju psihosocijalni stres.
Hrvatska: između postsocijalističke tranzicije i demografskog sloma
Fenomen „smrti iz očaja“ u Hrvatskoj ne poprima razmjere američke krize opioida, ali pokazuje zabrinjavajuće trendove. Hrvatska stopa samoubojstava posljednjih godina kreće se između 13 i 16 na 100.000 stanovnika, što je iznad prosjeka EU. Godišnje život si oduzme oko 500 do 600 osoba. Posebno su pogođeni muškarci srednje i starije dobi, što se uklapa u obrazac koji opisuju Deaton i Case.
Alkohol je također značajan faktor. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, potrošnja čistog alkohola po stanovniku iznosi oko 8 do 9 litara godišnje, a bolesti jetre i poremećaji povezani s alkoholom čine značajan udio u ukupnoj smrtnosti. U prometnim nesrećama, alkohol je uzrokovao smrt 47 osoba od ukupno 261 poginule u jednoj od posljednjih analiziranih godina, što dodatno ilustrira povezanost rizičnog ponašanja i fatalnih ishoda.
Ekonomska dimenzija problema u Hrvatskoj vezana je uz dugotrajnu stagnaciju realnih plaća u pojedinim sektorima, regionalne nejednakosti i iseljavanje. Od ulaska u Europsku uniju 2013. godine Hrvatsku je napustilo više od 300.000 građana, pretežno radno sposobnih. Takav demografski odljev dodatno destabilizira lokalne zajednice, osobito u slavonskim i dalmatinskim ruralnim područjima, gdje se gubitak radnih mjesta i socijalne infrastrukture preklapa s osjećajem napuštenosti.
Različite putanje kapitalizma
U zemljama zapadnog Balkana tranzicijski šokovi 1990-ih, ratna razaranja i dugotrajna nezaposlenost ostavili su duboke psihosocijalne posljedice. U Srbiji i Bosni i Hercegovini stope samoubojstava variraju između 11 i 15 na 100.000 stanovnika. Nezaposlenost mladih u nekim je razdobljima prelazila 30 posto, što je dodatni rizični čimbenik za dugoročne posljedice po mentalno zdravlje.
Zapadnoeuropske zemlje, osobito one s razvijenim socijalnim državama, ublažavaju učinke tržišnih dislokacija kroz snažnije sustave socijalne sigurnosti. U Njemačkoj i Francuskoj, iako postoje regionalne razlike i problemi marginalizacije, sustavi zdravstvene zaštite i socijalne politike amortiziraju ekstremne ishode kakve su opisali Deaton i Case u američkom kontekstu.
Ipak, Europa nije imuna. Pandemija COVID-19, inflatorni pritisci i energetska kriza nakon 2022. godine povećali su osjećaj nesigurnosti. Eurostat bilježi porast simptoma depresije i anksioznosti, osobito među mladima, dok je stopa siromaštva ili socijalne isključenosti u EU i dalje oko 21 posto stanovništva.
Kapitalizam pred korekcijom
Deaton i Case ne zagovaraju ukidanje tržišnog sustava, nego njegovu dubinsku reformu. Upozoravaju na potrebu jačanja sindikata, regulacije farmaceutske industrije, reforme zdravstvenog sustava i obnove dostojanstva rada. Njihova analiza pokazuje da ekonomski rast bez pravedne distribucije i bez institucionalne zaštite radnika može generirati egzistencijalni vakuum.
U hrvatskom kontekstu, to znači da gospodarski rast od 2 do 3 posto godišnje, bez rješavanja regionalnih dispariteta, stambene nesigurnosti i nesigurnih oblika rada, neće automatski dovesti do smanjenja društvenog očaja. Ključno pitanje nije samo BDP po stanovniku, nego kvaliteta života, osjećaj perspektive i društvena kohezija.
Fenomen „smrti iz očaja“ stoga nije samo američka anomalija. On je upozorenje da ekonomske politike koje zanemaruju socijalne i psihološke dimenzije mogu imati mjerljive, pa i smrtonosne posljedice. Hrvatska, regija i Europa još uvijek imaju institucionalne kapacitete za prevenciju takvog scenarija, ali samo ako ekonomski razvoj bude praćen jačanjem društvene solidarnosti i mentalnog zdravlja kao javnoga dobra.
...
Tekst i infografika: Vidmir Raič
Fotografija: Petar Kolovrat