Toplinski valovi, skuplji odmori, zasićena obala i sve važnija predsezona guraju Hrvatsku prema novom turističkom modelu manje ovisnom o srpnju i kolovozu, a više oslonjenom na proljeće, rujan, listopad, kontinent, nautiku, aktivni odmor i kvalitetniji smještaj.
Ljeto nije samo marketinški adut
Hrvatski turizam desetljećima je živio od vrlo jednostavne klimatske formule: sunce, more, srpanj i kolovoz. Ta formula još uvijek funkcionira, ali više nije stabilna kao nekada. Klimatske promjene ne ukidaju hrvatski turizam, ali mijenjaju njegovu unutarnju logiku. Ono što je nekada bilo gotovo sigurna komparativna prednost — dugo, toplo i suho ljeto — sve se češće pretvara u operativni rizik: pregrijane gradove, zdravstveno opterećenje gostiju i radnika, veću potrošnju vode i električne energije, rizik od požara, slabiju ugodu boravka na otvorenom i sve izraženiju potrebu da se turistička sezona pomakne izvan najvrućih tjedana.
Lipanj 2026. pokazao je što ta promjena znači u praksi. Prema DHMZ-u, odstupanja srednje temperature zraka u lipnju u odnosu na normalu 1991.–2020. kretala su se od 1,7 °C u Daruvaru i Makarskoj do 3,5 °C na Zavižanu, a mjesec je bio ekstremno topao na Puntijarci, u većem dijelu gorske Hrvatske i sjevernog Hrvatskog primorja te u dijelovima južnog Hrvatskog primorja, uključujući Šibenik, Knin, Komižu, Lastovo i Dubrovnik.
Posebno je važna činjenica da toplinski val nije pogodio samo unutrašnjost, nego upravo turistički najosjetljiviji prostor Jadrana. DHMZ je 30. lipnja upozorio da je toplinski val koji može djelovati na zdravlje obilježio vremenske prilike u drugoj polovini lipnja, osobito na Jadranu, uz tople i vrlo tople noći koje nisu omogućavale kvalitetan odmor i oporavak organizma. Najviše dnevne temperature tada su uglavnom dosezale od 34 do 39 °C, a za Jadran je najavljena i vrlo velika opasnost od toplinskog vala koji može djelovati na zdravlje.
Špica sezone pod klimatskim stresom
Za srpanj i kolovoz 2026. ključna je poruka DHMZ-ove sezonske prognoze: ljeto će vrlo vjerojatno biti još jedno u nizu iznadprosječno toplih ljeta. DHMZ navodi da se u svakom ljetnom mjesecu očekuje velika vjerojatnost temperature više od prosjeka, a veće pozitivno odstupanje osobito je izgledno u srpnju. Istodobno upozorava da se na mjesečnoj i sezonskoj skali ne može pouzdano prognozirati točna pojava, duljina, učestalost ni rasprostranjenost toplinskih valova, iako je velika vjerojatnost da će ih tijekom sezone biti.
To znači da srpanj 2026. za hrvatski turizam nije samo najvažniji komercijalni mjesec, nego i najvažniji test otpornosti. Turistički proizvod koji počiva na razgledavanju starih gradskih jezgri u podne, cjelodnevnom boravku na plaži bez hlada, radu sezonskih radnika u ekstremnim uvjetima i prometnom pritisku na obalu ulazi u zonu ozbiljnog prilagođavanja. Dubrovnik, Split, Zadar, Rovinj, Poreč, Makarska rivijera i otoci nisu više samo destinacije odmora, nego i prostori u kojima klimatski rizik izravno utječe na doživljaj gosta.
Kolovoz će, prema istoj sezonskoj logici, također ostati topliji od prosjeka, premda je srpanj meteorološki istaknut kao mjesec s najvećim izgledima za jače pozitivno odstupanje. Problem kolovoza nije samo temperatura, nego kumulativni pritisak: more je već zagrijano, gradovi su već opterećeni, sustavi vodoopskrbe, odvodnje, prometa i energetike rade na vršnom opterećenju, a gosti sve više procjenjuju dobivaju li za visoku cijenu odmora i stvarnu ugodu boravka.
Rujan i listopad sunova prilika, no ne bez rizika!
Rujan i listopad sve više postaju strateški mjeseci hrvatskog turizma. Ne zato što će automatski zamijeniti srpanj i kolovoz, nego zato što klimatski postaju ugodniji, tržišno sve prihvatljiviji i prostorno održiviji. U toj procjeni treba biti oprezan: sezonske prognoze za jesen nisu determinističke vremenske prognoze. Copernicus sezonski proizvodi pokrivaju razdoblje do šest mjeseci i ažuriraju se mjesečno, dok ECMWF sezonske prognoze daju informacije o atmosferskim i oceanskim uvjetima do sedam mjeseci unaprijed. Takvi proizvodi daju signal vjerojatnosti, a ne preciznu sliku vremena za pojedini tjedan u rujnu ili listopadu.
Ipak, klimatski trend ide u korist produljenja sezone. Toplije more, dulji periodi stabilnog vremena i sve neugodnija špica ljeta stvaraju prostor za rujanski i listopadski turizam: aktivni odmor, cikloturizam, pješačenje, nautiku, eno-gastronomiju, wellness, kulturne manifestacije, kongresni turizam i kontinentalne vikend-destinacije. No ista promjena nosi i rizike. Toplije more može pojačati energiju atmosferskih nestabilnosti, a jesen na Mediteranu sve češće donosi epizode naglih pljuskova, bujičnih poplava i lokalnih nevremena. Drugim riječima, rujan i listopad jesu prilika, ali samo za destinacije koje imaju infrastrukturu, fleksibilnu organizaciju i sadržaj koji ne ovisi isključivo o kupanju.
Hrvatska u mediteranskoj konkurenciji
Hrvatska klimatsku tranziciju turizma ne prolazi sama. Cijeli Mediteran ulazi u razdoblje u kojem ljetni odmor više nije samo pitanje cijene i udaljenosti, nego i termalne ugode. Španjolska, Italija, Grčka, Turska, Portugal i Cipar suočavaju se s istim pritiskom: toplinski valovi, požari, voda, gužve, inflacija usluga i pitanje koliko je odmor u kolovozu zaista odmor ako se veliki dio dana mora provesti u klimatiziranom prostoru.
Krajem lipnja 2026. toplinski val zahvatio je Italiju i Balkan, a Reuters je izvijestio da su Italija i balkanske zemlje bile pogođene rekordnim vrućinama, uz rast straha od požara; u Hrvatskoj su tada crvena upozorenja bila izdana za područja uključujući Zagreb, Split i Dubrovnik, dok su vatrogasci gasili požar na Visu.
Mediteran se istodobno zagrijava i s morske strane. Copernicusovi podaci za 29. lipnja 2026. pokazali su iznadprosječne temperature površine mora u europskim morima, s najvećim anomalijama od oko 6 °C u zapadnom Mediteranu, osobito u Lionskom zaljevu, Ligurskom i Tirenskom moru. Mercator Ocean International navodi da je u lipnju 2026. udio Sredozemnog mora zahvaćen morskim toplinskim valovima porastao s 52 na 67 posto, a da je čak 70 posto bazena barem jedan dan bilo pogođeno morskim toplinskim valom kategorije “strong” ili više, što je rekord za lipanj.
U tom kontekstu Hrvatska ima dvostruku poziciju. S jedne strane, nije izuzeta iz mediteranskog zagrijavanja. S druge strane, sjeverni i srednji Jadran, otoci, Gorski kotar, Lika, Zagorje, Slavonija, Baranja i Međimurje mogu postati važniji dio turističke ponude upravo zato što nude drukčiji ritam i drukčiju klimu od pregrijanih južnih mediteranskih destinacija. Hrvatska više ne konkurira samo plažom, nego sposobnošću da gostu ponudi ugodu, sigurnost, hlad, vodu, mobilnost, zdravstvenu zaštitu i sadržaj izvan plaže.
Brojke pokazuju da obala dominira, a kontinent polako raste
Statistička slika hrvatskog turizma još uvijek je izrazito obalna. Prema DZS-u, u komercijalnom smještaju u 2025. ostvareno je 20,7 milijuna dolazaka i 94,8 milijuna noćenja, što je porast od 2,2 posto u dolascima i 1,2 posto u noćenjima u odnosu na 2024. Strani turisti ostvarili su 17,6 milijuna dolazaka i 85,6 milijuna noćenja, odnosno 90,3 posto svih noćenja.
Dominacija obale vidi se još jasnije u regionalnoj strukturi. Jadranska Hrvatska u 2025. ostvarila je 89,4 milijuna noćenja, odnosno 94,3 posto svih turističkih noćenja u Hrvatskoj. Grad Zagreb ostvario je 2,7 milijuna noćenja, Panonska Hrvatska 1,4 milijuna, a Sjeverna Hrvatska 1,3 milijuna noćenja. Iako su kontinentalne regije rasle, razlika u masi turističkog prometa i dalje je golema.
Na razini županija koncentracija je još izraženija. Istarska županija u 2025. ostvarila je 28,3 milijuna noćenja, gotovo trećinu svih noćenja u Hrvatskoj. Splitsko-dalmatinska županija imala je 18,4 milijuna, a Primorsko-goranska 15,5 milijuna noćenja. Rovinj i Dubrovnik bili su na vrhu destinacija s po 4,2 milijuna noćenja, a slijedili su Poreč, Split i Zagreb.
Podaci za početak 2026. pokazuju da predsezona raste, ali i da se rast i dalje najviše ostvaruje na obali. Prema HTZ-ovim podacima sustava eVisitor i eCrew, u razdoblju siječanj–svibanj 2026. Hrvatska je ostvarila 4,45 milijuna dolazaka i 14,03 milijuna noćenja, što je 5,47 posto više dolazaka i 7,09 posto više noćenja nego u istom razdoblju 2025.
Zbroj županijskih podataka HTZ-a pokazuje da su jadranske županije u prvih pet mjeseci 2026. ostvarile oko 12,18 milijuna noćenja, odnosno približno 86,8 posto ukupnog prometa. Istra je sama imala 4,14 milijuna noćenja, Splitsko-dalmatinska županija 2,22 milijuna, Kvarner 2,09 milijuna, Dubrovačko-neretvanska 1,56 milijuna, Zadarska 1,28 milijuna, Šibensko-kninska 571 tisuću, a Ličko-senjska 315 tisuća noćenja.
Kontinent, međutim, više nije statistički nevidljiv. Grad Zagreb je u razdoblju siječanj–svibanj 2026. ostvario 963.652 noćenja, što je 6,87 posto ukupnog turističkog prometa, dok je kontinentalna Hrvatska bez Zagreba imala 6,32 posto ukupnog prometa i rast noćenja od 3,23 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Među destinacijama u prvih pet mjeseci Zagreb je s 963.652 noćenja bio odmah iza Dubrovnika, koji je ostvario 1,02 milijuna noćenja, i ispred Rovinja, Splita, Poreča i Zadra.
To je važan signal: kontinent još ne može volumenom zamijeniti obalu, ali može smanjiti sezonski i prostorni pritisak. U klimatskom smislu to postaje jednako važno kao i u ekonomskom.
Predsezona raste, ali srpanj i kolovoz ostaju presudni
Dobra predsezona ne znači da je hrvatski turizam već postao cjelogodišnji. Direktor HTZ-a Kristjan Staničić početkom lipnja upozorio je da se u predsezoni ostvaruje oko 15 posto ukupnog turističkog prometa te da su glavni mjeseci tek pred Hrvatskom. Istodobno je najavio nastavak jačanja predsezone i posezone, razvoj kontinentalnog turizma i daljnje pozicioniranje Hrvatske kao održive destinacije.
To je središnja kontradikcija hrvatskog turizma. Strategija govori o cjelogodišnjem i regionalno uravnoteženijem turizmu, tržište pokazuje prve pomake, ali prihodovna i operativna ovisnost o špici sezone još je vrlo velika. Ministarstvo turizma u Strategiji razvoja održivog turizma do 2030. ističe četiri strateška cilja: cjelogodišnji i regionalno uravnoteženiji turizam, turizam uz očuvan okoliš, prostor i klimu, konkurentan i inovativan turizam te otporan turizam.
Klimatske promjene sada toj strategiji daju dodatnu težinu. Produljenje sezone više nije samo želja turističke politike, nego nužan odgovor na činjenicu da srpanj i kolovoz postaju sve skuplji, zagušeniji i klimatski rizičniji. Hrvatska pritom ne smije pogrešno zaključiti da topliji rujan automatski znači bolju posezonu. Potrebni su letovi, otvoreni hoteli, radna snaga, zdravstvena i komunalna spremnost, kulturni i sportski sadržaji, javni prijevoz, uređene biciklističke i pješačke rute, digitalna prodaja i jasna komunikacija prema gostima.
Turist traži sigurnost, vrijednost i stabilno vrijeme
Klimatski faktor ulazi i u ponašanje europskih putnika. European Travel Commission u proljetno-ljetnom izvješću za 2026. navodi da 82 posto Europljana planira putovati između travnja i rujna, što je najviša razina od 2020., ali istodobno upozorava da putnici planiraju kraća putovanja, opreznije budžete i selektivnije biraju destinacije. Sigurnost je najvažniji kriterij odabira destinacije, a ugodno i stabilno vrijeme navodi se među ključnim čimbenicima odluke.
UN Tourism također upozorava na oprezniji globalni okvir. Prognoza rasta međunarodnih turističkih dolazaka za 2026. revidirana je s ranijih 3–4 posto na 1–3 posto, a među trendovima se posebno izdvajaju potraga za vrijednošću za novac, domaća i bliža putovanja, održive prakse i otkrivanje manje poznatih destinacija.
Za Hrvatsku je to vrlo konkretna poruka. Ako je destinacija preskupa, pregrijana, prometno zagušena i bez hlada, gost ima alternativu. Može otići u Sloveniju, Austriju, sjevernu Italiju, Alpe, Baltik, Skandinaviju ili neku manje razvikanu mediteransku destinaciju. Ako Hrvatska želi zadržati poziciju na Mediteranu, neće biti dovoljno prodavati “sunce i more”. Morat će prodavati ugodu, sigurnost, kvalitetu, prostor, lokalnu autentičnost i klimatsku otpornost.
Kako će se hrvatska turistička ponuda mijenjati?
U godinama koje dolaze hrvatska turistička ponuda mijenjat će se u nekoliko jasnih smjerova. Prvi je pomicanje težišta s vrhunca ljeta prema travnju, svibnju, lipnju, rujnu i listopadu. Srpanj i kolovoz neće nestati, ali će prestati biti jedini dokaz uspjeha. Sve više će se mjeriti ukupna godišnja popunjenost, potrošnja po gostu, kvaliteta radnih mjesta, pritisak na prostor i otpornost destinacije.
Drugi trend bit će rast potražnje za klimatiziranim, energetski učinkovitim i kvalitetnijim smještajem. Apartman bez hlada, loše izolacije i bez ozbiljnog sustava hlađenja sve će teže konkurirati. Hoteli, kampovi više kategorije, glamping, wellness objekti, heritage hoteli i kuće za odmor s pametnim upravljanjem energijom imat će prednost pred niskokvalitetnim kapacitetima koji su nastali samo kao odgovor na masovnu potražnju.
Treći trend bit će jačanje kontinentalnog i zelenog turizma. Gorski kotar, Lika, Zagorje, Međimurje, Baranja, Slavonija i unutrašnjost Dalmacije mogu dobiti novu ulogu ako razviju proizvod koji nije imitacija obale, nego vlastita ponuda: priroda, rijeke, šume, dvorci, kurije, biciklističke rute, eno-gastronomija, kulturni itinerari, zdravstveni i wellness programi. Klimatski pritisak na obalu bit će njihova prilika, ali samo ako se razvijaju planski.
Četvrti trend bit će promjena dnevnog ritma destinacija. Razgledavanje u podne sve će se više zamjenjivati jutarnjim i večernjim programima. Plaže će morati imati više hlada, pitke vode, sigurnosnih protokola i dostupnih zdravstvenih informacija. Gradovi će morati ulagati u zelenu infrastrukturu, javne česme, rashladne koridore, bolju regulaciju kruzerskog i autobusnog prometa te sustave ranog upozoravanja.
Peti trend bit će rast važnosti cijene i vrijednosti za novac. Klimatski rizik sam po sebi ne ruši destinaciju, ali u kombinaciji s previsokim cijenama, gužvama i slabom uslugom postaje ozbiljan reputacijski problem. Gost će lakše prihvatiti vrućinu ako dobije kvalitetu, sigurnost, organizaciju i razumnu cijenu. Teže će je prihvatiti ako plati skupo, stoji u koloni, spava u pregrijanom smještaju i nema sadržaj izvan plaže.
Hrvatska mora produljiti sezonu prije nego što je klima na to prisili
Klimatske promjene ne znače kraj hrvatskog turizma. One znače kraj njegove najkomotnije faze. Ljeto će i dalje biti snažno, Jadran će i dalje biti temelj turističke ekonomije, a more će ostati glavni hrvatski turistički magnet. Ali turizam koji ovisi o sve vrućem srpnju i kolovozu postaje ranjiviji nego prije.
Hrvatska zato ima relativno kratko razdoblje za prilagodbu. Ako produljenje sezone ostane samo slogan, klimatske promjene će ga nametnuti na neugodniji način: kroz pad ugode, pritisak na cijene, infrastrukturne krize i reputacijske štete. Ako se, međutim, rujan i listopad pretvore u ozbiljne turističke mjesece, ako kontinent dobije stvarni proizvod, ako se obala prilagodi toplinskim valovima, a smještaj i javni prostor postanu otporniji, Hrvatska može iz klimatske prijetnje izvući novu konkurentsku prednost.
Turizam budućnosti neće pitati samo koliko je more lijepo. Pitat će koliko je destinacija podnošljiva kada temperatura prijeđe 35 °C, koliko je sigurna kada izbije požar, koliko je organizirana kada nestane hlada i koliko je pametna kada gost odluči da mu je rujan bolji od kolovoza. Upravo na tom pitanju počinje nova era hrvatskog turizma.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Foto, infografika: Vidmir Raič