Hrvatsko gospodarstvo u jesen 2026. izgleda kao ekonomija koja istodobno pritišće gas i kočnicu. Plaće rastu, trgovina i dalje bilježi realan rast, turizam ruši rekorde u broju dolazaka, zaposlenost traži dodatnu radnu snagu, a potrošnja ostaje snažna. Istodobno, inflacija se zadržava iznad razine poželjne za stabilan rast životnog standarda, energija ponovno snažno poskupljuje, Europska središnja banka podiže kamatne stope, dok vanjski geopolitički šokovi vraćaju cijenu nafte iznad 100 dolara po barelu. Hrvatska tako ulazi u fazu u kojoj glavni razvojni izazov više nije stvaranje potražnje. Potražnje ima dovoljno. Ključno pitanje postaje može li se ta potražnja pretvoriti u veću produktivnost, investicije, izvoz i tehnološki napredak prije nego što se prelije u još jednu rundu viših cijena.
Najnoviji podaci dobro opisuju taj paradoks. BDP je u drugom tromjesečju 2026. realno porastao 1,7 posto u odnosu na godinu prije. To je rast, ali vidljivo sporiji od 3,8 posto ostvarenih u drugom tromjesečju 2025. Potrošnja kućanstava povećana je 0,5 posto, državna potrošnja dva posto, investicije u fiksni kapital 1,7 posto, a izvoz roba i usluga tri posto. Istodobno je uvoz porastao 3,4 posto. Hrvatsko gospodarstvo, dakle, nastavlja rasti, ali uz sporiji ritam i strukturu koja ponovno pokazuje koliko je domaća potražnja važna za održavanje aktivnosti.
Gospodarstvo raste, ali motor više radi na višim okretajima nego prije
DZS-ovi podaci za drugo tromjesečje pokazuju zanimljivu promjenu. Rast gospodarstva i dalje postoji, ali sve manje dolazi iz širokog ubrzanja gotovo svih komponenti, a sve više iz kombinacije javne potrošnje, investicija, izvoza i sektora koji još drže relativno snažnu aktivnost. Informacije i komunikacije rasle su 5,1 posto, građevinarstvo 3,1 posto, poslovanje nekretninama 2,9 posto, a javna uprava, obrazovanje, zdravstvo i socijalna skrb 2,9 posto. Prerađivačka industrija bila je praktički na razini prethodne godine, dok je skupina trgovine, prijevoza, smještaja i ugostiteljstva povećala dodanu vrijednost samo 0,8 posto.
To je važan signal. Hrvatska i dalje ima rast, ali sve jasnije ulazi u zreliju fazu ciklusa. Ekonomija više ne može računati na automatski nastavak vrlo visokih stopa rasta samo zato što plaće rastu, turizam puni obalu, europski fondovi financiraju projekte, a građevina ostaje aktivna. Za sljedeću fazu rasta treba više produktivnosti.
Potrošnja pritom ostaje snažna. Promet trgovine na malo u srpnju je realno bio 3,6 posto veći nego godinu prije i rastao je četrdeseti mjesec zaredom. Na mjesečnoj razini povećan je 1,4 posto. Prodaja neprehrambenih proizvoda rasla je 4,5 posto na godišnjoj razini, a hrane, pića i duhana 3,9 posto. To pokazuje da hrvatski potrošač i dalje troši, čak i u okolnostima viših cijena.
Taj potrošački kapacitet ima jasnu podlogu u rastu plaća. Prosječna neto plaća u lipnju iznosila je 1.555 eura, 7,7 posto više nego godinu prije. Realni rast, nakon uračunate inflacije, iznosio je 3,1 posto. Medijalna neto plaća dosegnula je 1.345 eura, dok je četvrtina zaposlenih primala do 1.027 eura, a gornja četvrtina 1.794 eura i više. Razlika između prosjeka i medijana pokazuje i koliko je važno govoriti o distribuciji prihoda, a ne samo o prosječnoj plaći.
Plaće, dakle, ponovno realno rastu. Taj rast hrani osobnu potrošnju, potrošnja hrani trgovinu i usluge, a snažna potražnja omogućuje dijelu poduzeća da lakše prenosi rast troškova na kupce. Upravo tu počinje hrvatska inflacijska dilema.
Inflacija je promijenila strukturu, ali ostala u središtu ekonomije
U kolovozu su potrošačke cijene u Hrvatskoj bile 4,1 posto više nego godinu prije. Harmonizirana inflacija, usporediva s ostatkom europodručja, iznosila je 3,7 posto. Iza tih stopa krije se izrazito neujednačena struktura: energija je skuplja 17,4 posto, usluge 7,2 posto, hrana, piće i duhan samo 0,1 posto, dok su industrijski neprehrambeni proizvodi bez energije 1,3 posto jeftiniji nego godinu prije.
Takva struktura govori mnogo o hrvatskom gospodarstvu 2026. Inflacija hrane gotovo se ugasila, cijene industrijske robe već pokazuju pad, dok se inflacijski pritisak preselio prema energiji i uslugama. To je kompliciranija vrsta inflacije jer se te kategorije snažno oslanjaju na domaće plaće, cijenu rada, turizam, energiju, najmove i lokalnu potražnju.
Usluge predstavljaju posebno važan hrvatski fenomen. U europodručju su u kolovozu rasle oko tri posto godišnje, dok je hrvatska stopa iznosila 7,2 posto. Energija je poskupjela snažno i u europodručju, za 14,3 posto, no Hrvatska je bila iznad toga s 17,4 posto. Prosječna inflacija europodručja dosegnula je 3,3 posto, a hrvatska harmonizirana stopa 3,7 posto.
Hrvatska stoga ima kombinaciju vanjskog energetskog šoka i snažnih domaćih cjenovnih pritisaka u uslugama. Upravo ta kombinacija objašnjava zašto rast plaća građanima donosi realan napredak, ali taj napredak djeluje slabije nego što nominalnih 7,7 posto povećanja sugerira.
ECB je vratio cijenu novca u središte priče
Nova faza dolazi iz Frankfurta. Europska središnja banka 10. rujna drugi je put ove godine podigla ključne kamatne stope. Depozitna stopa od 16. rujna iznosi 2,50 posto, stopa glavnih operacija refinanciranja 2,65 posto, a granična stopa 2,90 posto. ECB sada procjenjuje prosječnu inflaciju europodručja na tri posto u 2026., 2,5 posto u 2027. i 2,1 posto u 2028. godini.
Još u lipnju ECB je prvi put ove godine podigao stope za 25 baznih bodova, na 2,25 posto za depozitnu stopu. Rujanska odluka potvrđuje ulazak u novi ciklus monetarnog stezanja, potaknut ponajprije energijom i geopolitičkim rizikom.
Za Hrvatsku to znači povratak skupljeg kapitala upravo u razdoblju u kojem gospodarstvo još snažno troši. Više kamate povećavaju cijenu novih kredita, mijenjaju računicu kupnje nekretnina, podižu trošak financiranja poduzeća i povećavaju prinose koje država plaća na novom dugu. Monetarna politika tako djeluje kao protuteža snažnoj domaćoj potražnji.
Tu se pojavljuje nova razvojna kontradikcija. Hrvatska želi investicije, stanogradnju, energetsku tranziciju, tehnološku modernizaciju i produktivnija poduzeća. Svi ti ciljevi traže kapital. ECB istodobno podiže njegovu cijenu kako bi smanjio inflacijski pritisak. Rezultat je gospodarstvo koje mora ulagati više upravo u trenutku kada svako ulaganje postaje skuplje.
Energija je postala najveći vanjski rizik
Cijena nafte tijekom ovog tjedna ponovno je probila granicu od 100 dolara. Brent se 11. rujna, nakon snažnog tjednog rasta, trgovao oko 104 dolara za barel, nakon što je prethodno dosezao još više razine. Geopolitički sukobi na Bliskom istoku, poremećaji pomorskih pravaca i smanjena ponuda ponovno su pretvorili energiju u glavni globalni inflacijski rizik.
Za Hrvatsku barel iznad 100 dolara prolazi kroz gotovo cijelo gospodarstvo. Ulazi u cijenu goriva, cestovnog prijevoza, poljoprivrede, građevinske mehanizacije, distribucije hrane, zračnog prometa i turističkih putovanja. Ulazi i u očekivanja poduzeća koja, suočena s mogućim rastom troškova, ranije prilagođavaju cjenike. Energetski šok tako prelazi iz benzinske postaje u uslužnu inflaciju.
Upravo zbog toga ECB reagira snažnije. Monetarna politika cijenu barela može samo posredno ublažiti, kroz smanjenje potražnje i sprečavanje drugog kruga inflacije. Ključni cilj postaje spriječiti da se skuplja energija trajno ugradi u plaće, usluge, najmove i ostale cijene.
Hrvatska je u toj jednadžbi posebno izložena zbog strukture gospodarstva. Turizam, cestovni promet, građevinarstvo, logistika i usluge imaju visok udio u aktivnosti, a svi su osjetljivi na cijenu energije. Zbog toga svaki veliki energetski šok relativno brzo prelazi u hrvatsku potrošačku košaricu.
Tržište rada postalo je usko grlo rasta
Drugi veliki strukturni problem nalazi se na tržištu rada. Hrvatska se posljednjih godina suočila s manjkom radnika u turizmu, građevinarstvu, industriji, prometu i trgovini, a odgovor je došao kroz snažan rast zapošljavanja stranih državljana.
Do kraja kolovoza 2026. izdano je 114.612 dozvola za boravak i rad. Turizam i ugostiteljstvo apsorbirali su 45.974 dozvole, graditeljstvo 29.666, industrija 13.468, promet i veze 7.198, a trgovina 7.066. Novo zapošljavanje činilo je 44.646 dozvola, produljenja 45.430, a sezonsko zapošljavanje 24.536. Najviše dozvola dobili su državljani Bosne i Hercegovine, Srbije, Filipina, Nepala i Sjeverne Makedonije.
Struktura se pritom mijenja. U istom razdoblju 2025. izdano je 124.126 dozvola, od čega 63.907 za novo zapošljavanje, 42.178 za produljenja i 18.041 za sezonski rad.
To sugerira prelazak iz faze eksplozivnog uvoza nove radne snage prema fazi stabilizacije postojećeg stranog radnog kontingenta, većeg broja produljenja i snažnijeg sezonskog segmenta. Hrvatska tako postupno prelazi iz modela privremenog uvoza rada prema društvu u kojem značajan broj stranih radnika postaje dugoročniji dio tržišta rada.
Ekonomski učinak je dvostruk. Strani radnici omogućuju nastavak aktivnosti u sektorima koji bi bez dodatne radne snage imali manji kapacitet, dok istodobno povećavaju potrebu za stanovanjem, zdravstvenim uslugama, prijevozom, obrazovanjem i integracijskim politikama. Njihov doprinos postaje dio infrastrukture gospodarskog rasta.
Turizam ruši rekorde, a fizički rast postaje sve tanji
Turizam najbolje pokazuje razliku između nominalne snage i fizičkog rasta. Od početka godine do kraja kolovoza Hrvatska je ostvarila 17,5 milijuna dolazaka i 90,5 milijuna noćenja, po jedan posto više nego godinu prije. Sam kolovoz donio je više od pet milijuna dolazaka, prvi put u povijesti, te 31,4 milijuna noćenja. Dolasci su porasli dva posto, a noćenja samo 0,5 posto.
To znači da hrvatski turizam ulazi u fazu u kojoj dodatni rast broja gostiju proizvodi sve manji rast ukupnog broja noćenja. Prosječan boravak postaje kraći, konkurencija na Mediteranu snažnija, a cijena i vrijednost za novac dobivaju veću ulogu.
Za ekonomiju je to presudno. Turizam može nastaviti stvarati rekordne prihode kroz više cijene i veću dnevnu potrošnju, ali fizički kapacitet obale već je vrlo visok. Daljnji razvoj zato ovisi o većoj vrijednosti po gostu, duljoj sezoni, višoj produktivnosti rada i većoj domaćoj komponenti turističke potrošnje.
Jedan dodatni milijun noćenja vrijedi mnogo manje ako za njegovo ostvarenje treba još više uvezene hrane, radne snage, energije i kapitala. Razvojni rezultat postaje snažniji kada turistički euro ostavlja više dodane vrijednosti u domaćoj ekonomiji.
Hrvatska troši uspješno, ali produktivnost određuje sljedeće desetljeće
Kada se svi podaci stave na isto mjesto, slika postaje prilično jasna. Hrvatska ima rast plaća, realni rast trgovine, snažan turizam, visoku zaposlenost i potražnju koja drži gospodarstvo aktivnim. Istodobno ima inflaciju od 4,1 posto, uslužnu inflaciju iznad sedam posto, energiju skuplju više od 17 posto, ECB koji ponovno povećava cijenu kapitala i tržište rada koje traži desetke tisuća radnika iz inozemstva. To je gospodarstvo s obiljem potražnje i sve skupljom ponudom.
U takvoj ekonomiji daljnji rast životnog standarda dolazi prvenstveno kroz povećanje produktivnosti. Veća produktivnost znači da jedan sat rada, jedan stroj, jedan hektar zemljišta ili jedan euro kapitala stvaraju više dodane vrijednosti. Tada plaće mogu rasti uz blaži pritisak na cijene. Poduzeća mogu povećavati profit kroz učinkovitost, tehnologiju i izvoz umjesto kroz podizanje cijena. Država može dobivati više poreznih prihoda iz većeg realnog gospodarstva umjesto iz inflacije.
Hrvatska zato treba prebaciti razvojni motor s količine na vrijednost. U turizmu to znači više prihoda po gostu i veću domaću komponentu ponude. U industriji znači automatizaciju, energetsku učinkovitost i tehnološki intenzivniju proizvodnju. U poljoprivredi znači navodnjavanje, preradu i veći prinos. U javnom sektoru znači digitalizirane procese i veću kvalitetu usluga po zaposlenom. U tržištu rada znači obrazovanje i prekvalifikacije koje povećavaju vrijednost rada, uz integraciju stranih radnika koji postaju dio dugoročnog gospodarskog kapaciteta.
Pravi rizik više leži u kvaliteti rasta
Hrvatski gospodarski model tijekom posljednjih nekoliko godina pokazao je zavidnu otpornost. Pandemijski šok zamijenio je snažan oporavak turizma, europski fondovi ubrzali su investicije, plaće su snažno rasle, zaposlenost se povećala, a potrošnja je održala rast. Taj model sada ulazi u zahtjevniju fazu.
Viša cijena energije povećava troškove. Više kamatne stope podižu cijenu kapitala. Plaće traže daljnji rast produktivnosti. Turizam se približava fizičkim granicama vršne sezone. Uvoz radnika održava kapacitet, ali istodobno povećava potrebu za javnom i stambenom infrastrukturom. Domaća potrošnja ostaje snažna, dok gospodarstvu treba veći izvozni i proizvodni sadržaj.
Zato se ključna ekonomska rasprava za Hrvatsku 2026. sve manje vrti oko pitanja hoće li građani trošiti. Oni troše. Sve manje se vrti i oko toga hoće li turist doći. Turisti dolaze u rekordnim brojkama. Radna mjesta također postoje u količinama koje privlače radnike iz sve udaljenijih država.
Središnje pitanje glasi: koliko vrijednosti Hrvatska proizvodi iz svakog eura te potražnje?
Od rekordne potrošnje prema rekordnoj produktivnosti
Hrvatska ulazi u jesen kao zemlja u kojoj se više ekonomskih rekorda susreće s više ekonomskih ograničenja. Plaće rastu, ali energija i usluge uzimaju dio tog rasta. Turizam ruši rekord u dolascima, ali noćenja rastu gotovo simbolično. Trgovina raste četrdeset mjeseci zaredom, ali kamatne stope ponovno idu prema gore. Poslodavci zapošljavaju, ali radnu snagu sve češće pronalaze izvan zemlje. Gospodarstvo raste, ali stopa rasta postupno se spušta.
Sve te pojave imaju zajednički nazivnik: Hrvatska je iz faze ekonomije kojoj je trebalo više potražnje ušla u fazu ekonomije kojoj treba više produktivnosti. Sljedeći razvojni ciklus zato će se odlučivati kroz kvalitetu investicija, tehnologiju, obrazovanje, domaći kapital, energetsku otpornost i sposobnost poduzeća da rast plaća financiraju većom vrijednošću proizvodnje.
Potrošnja može održavati rast još neko vrijeme. Turizam može donositi nove nominalne rekorde. Plaće mogu nastaviti rasti, a strani radnici mogu popunjavati slobodna radna mjesta. Dugoročna razlika između gospodarstva koje postaje bogatije i gospodarstva koje samo postaje skuplje nastaje na jednom mjestu: u produktivnosti. Hrvatskoj 2026. kapital, rad i kupci još uvijek dolaze. Sljedeći zadatak je iz njih proizvesti više vrijednosti.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Infografika: Vidmir Raič