Europska komisija 17. rujna predstavila je KIDS Act, prijedlog koji bi mogao iz temelja promijeniti digitalno djetinjstvo. Djeca mlađa od 13 godina izgubila bi pristup društvenim mrežama, tinejdžeri od 13 do 14 godina mogli bi koristiti ograničene račune pod roditeljskim nadzorom, a samostalne račune otvarali bi tek s navršenih 15 godina. Bruxelles pritom uvodi još važniju promjenu: platforme će morati dokazivati da su njihovi proizvodi sigurni za djecu.
Europska komisija službeno je 17. rujna 2026. predstavila prijedlog uredbe poznat kao EU KIDS Act, odnosno Akt o sigurnosti djece na internetu. Prvi put predlaže jedinstvenu europsku dobnu granicu za samostalno korištenje društvenih mreža, ali i niz obveza koje bi digitalne platforme morale ispuniti kako bi njihove usluge bile primjerene maloljetnicima. Prijedlog tek treba proći zakonodavni postupak u Europskom parlamentu i Vijeću EU-a, što znači da najavljene dobne granice još nisu postale važeće pravilo u Hrvatskoj.
Iza naizgled jednostavne odluke o dobi krije se mnogo veća promjena. Dosadašnji sustav velik dio odgovornosti prepuštao je roditeljima, školama i samoj djeci, dok su platforme gradile proizvode na algoritamskim preporukama, neprekidnom prikazivanju sadržaja i poticanju što duljeg zadržavanja korisnika. Novi europski pristup polazi od drukčijeg načela: digitalna usluga namijenjena djeci mora biti sigurna već po svojem dizajnu, a njezin pružatelj mora moći dokazati da je takvu sigurnost osigurao.
Tri dobne granice
Europski model zamišljen je kao postupni ulazak u digitalni svijet. Djeca mlađa od 13 godina prema prijedlogu ne bi smjela imati vlastite račune na društvenim mrežama. Za njih bi ostala mogućnost ograničenog korištenja videoplatformi posebno prilagođenih djeci, ali preko računa roditelja ili skrbnika. Takav pristup podrazumijevao bi isključene personalizirane preporuke i pretraživanje, roditeljski nadzor te dnevno ograničenje korištenja do jednog sata. Cilj je razdvojiti pristup edukativnom i primjerenom zabavnom sadržaju od punog uključivanja u društvenu mrežu koja prikuplja podatke, preporučuje sadržaje i omogućuje komunikaciju s nepoznatim korisnicima.
Za djecu od navršenih 13 do 15 godina Komisija predlaže posebne, ograničene račune koje otvaraju i nadziru roditelji. Ti takozvani mini računi omogućavali bi postupno upoznavanje s društvenim mrežama, ali uz najviše jedan sat dnevnog korištenja, odobravanje kontakata i trajno uključene roditeljske kontrole. S navršenih 15 godina mladi bi mogli samostalno otvoriti račun, ali bi platforme sve do njihove punoljetnosti morale primjenjivati stroža sigurnosna pravila. Samostalnost bi, dakle, rasla s dobi, dok bi odgovornost pružatelja digitalne usluge ostala prisutna tijekom cijeloga maloljetničkog razdoblja.
Važna je i razlika između društvenih mreža i interneta u cjelini. Prijedlog ne podrazumijeva opću zabranu korištenja interneta djeci mlađoj od 13 godina. Edukativne platforme, digitalne enciklopedije i informativni sadržaji predviđeni su među uslugama koje mogu biti izuzete od pojedinih ograničenja. Istodobno, sigurnosne obveze obuhvaćale bi znatno širi digitalni ekosustav: videoplatforme, online igre, trgovine aplikacijama, operativne sustave i određene sustave umjetne inteligencije. Primjena konkretnih dobnih ograničenja ovisit će o vrsti usluge i obilježjima njezina dizajna.
Hrvatska već ima problem
Koliko bi europska reforma promijenila svakodnevicu hrvatske djece? Dostupni podaci pokazuju da je ulazak na društvene mreže prije trinaeste godine već dugo prisutna praksa, ali za preciznu procjenu današnjeg stanja potrebno je novo istraživanje. UNICEF je 2021. objavio anketu provedenu među 1092 djece i mladih iz svih hrvatskih županija. Čak 61 posto sudionika izjavilo je da je prvi profil na društvenim mrežama otvorilo prije navršene trinaeste godine. Pet posto učinilo je to već sa sedam ili osam godina, a dodatnih 16 posto s devet ili deset godina.
Taj podatak treba pravilno čitati. Riječ je o anketi iz 2021. godine, u kojoj su tri četvrtine sudionika činili mladi od 16 do 19 godina. Rezultat od 61 posto zato predstavlja iskustvo konkretne skupine ispitanika, a ne pouzdanu procjenu udjela sve hrvatske djece koja danas, u rujnu 2026., koriste društvene mreže prije trinaeste godine. Ipak, pokazuje da postojeća dobna ograničenja i korisnički uvjeti platformi već godinama imaju značajan provedbeni problem.
UNICEF-ova anketa otkrila je i druge slabosti digitalne zaštite. Čak 89 posto ispitanika primijetilo je oglase u mobilnim aplikacijama, 35 posto navelo je da je na internetu ustupilo broj mobitela, a 18 posto osobnu fotografiju u zamjenu za pristup određenim sadržajima ili uslugama. Ti rezultati pokazuju zašto dobna granica predstavlja samo jedan dio zaštite. Dijete može imati dovoljno godina za pristup platformi, a istodobno nedovoljno razumjeti komercijalnu vrijednost svojih podataka, mehanizme oglašavanja i posljedice ostavljanja trajnog digitalnog traga.
Za Hrvatsku se zato otvara vrlo konkretno istraživačko pitanje: koliko djece danas ima račune na TikToku, Instagramu, YouTubeu i drugim platformama, u kojoj su ih dobi otvorila i koliko roditelja za te račune zna? Jednako je važno saznati koliko djece koristi Roblox i druge online igre s društvenim funkcijama te AI asistente. Riječ je o različitim uslugama i oblicima korištenja, pa bi njihovo jednostavno zbrajanje proizvelo pogrešnu sliku. HAKOM, obrazovne ustanove, UNICEF i pravobraniteljica za djecu mogli bi ponuditi podatke i istraživačku osnovu za nacionalni pregled koji bi pokazao stvarni opseg promjena.
Kraj beskonačnog skrolanja
Najvažniji dio KIDS Acta možda uopće nisu dobne granice. Europska komisija namjerava intervenirati u način na koji digitalne platforme funkcioniraju. Prijedlog obuhvaća ograničavanje beskonačnog skrolanja i automatskog prikazivanja sadržaja, nagrada koje potiču stalno vraćanje aplikaciji, obavijesti tijekom spavanja i drugih mehanizama koji kod maloljetnika mogu poticati pretjerano ili kompulzivno korištenje. Platforme bi morale ponuditi učinkovite vremenske granice i prekide korištenja, a preporučivački algoritmi trebali bi veću važnost pridavati sigurnosti, kvaliteti i dobrobiti korisnika nego isključivo njegovu zadržavanju.
To je velika promjena u odnosu na dominantnu poslovnu logiku društvenih mreža. Digitalne platforme korisniku često nude sljedeći video, objavu ili preporuku bez potrebe za svjesnom odlukom. Algoritam pritom prilagođava sadržaj prethodnim reakcijama i nastoji predvidjeti što će korisnika najdulje zadržati. Kod djece takav sustav može povećavati izloženost sadržajima koje sama nisu aktivno tražila. Komisija zato predlaže veću kontrolu nad preporukama, mogućnost jednostavnog resetiranja prikazanog sadržaja i barem jednu opciju pregledavanja bez profiliranja.
Sigurnost bi se mijenjala i u području komunikacije. Računi maloljetnika morali bi biti privatni prema početnim postavkama, kontakti s nepoznatim osobama ograničeni, a alati za blokiranje i prijavljivanje jednostavno dostupni. Maloljetnici bi bili zaštićeni od neželjenog kontaktiranja i automatskog uključivanja u skupine, dok bi prijenosi uživo bili onemogućeni prema zadanim postavkama. Takva pravila nastoje smanjiti mogućnost digitalnog uznemiravanja i neželjenih kontakata prije nego što do incidenta dođe.
AI prijatelji ulaze u posebno osjetljivu kategoriju
Europski prijedlog prvi put u istom regulatornom zahvatu ozbiljno povezuje društvene mreže i sustave umjetne inteligencije koji s djecom razgovaraju kao virtualni sugovornici. AI chatbot može odgovoriti na pitanje, pomoći pri učenju ili ponuditi objašnjenje složenog gradiva. Međutim, pojedini sustavi projektirani su tako da simuliraju osobnost, pamte prethodne razgovore, izražavaju privrženost i stvaraju dojam trajnog odnosa s korisnikom. Kod djece se zato otvara pitanje emocionalne vezanosti uz digitalnog sugovornika čije se ponašanje temelji na računalnim modelima i odlukama pružatelja usluge.
KIDS Act predviđa da AI sugovornici dostupni maloljetnicima ne smiju koristiti dizajn koji simuliranjem ljudskih odnosa može stvarati emocionalnu ovisnost. Prijenos sadržaja prethodnih razgovora u nove interakcije bio bi isključen prema početnim postavkama, sustavi bi morali proći procjenu rizika prije stavljanja na tržište, a njihovi pružatelji pratiti moguće štetne učinke nakon početka korištenja. Djeca mlađa od 13 godina takve bi sustave mogla koristiti samo kroz alate roditeljskog nadzora, dok chatbot ugrađen u igru ili platformu ne bi smio biti automatski aktiviran niti nametnut maloljetnom korisniku.
Za hrvatske škole ta je dimenzija posebno važna. Umjetna inteligencija već može služiti kao pomoć pri učenju, pisanju i organiziranju gradiva, ali njezina obrazovna funkcija razlikuje se od sustava koji potiče emocionalnu bliskost. Učitelji, roditelji i stručne službe trebat će razumjeti tu razliku, osobito kada dijete AI sugovorniku povjerava probleme povezane s vršnjacima, obitelji ili vlastitim osjećajima. Regulacija može postaviti tehničke i poslovne granice, dok će školska i obiteljska podrška ostati važna za razumijevanje sadržaja i odnosa koje dijete razvija u digitalnom okruženju.
Kako provjeriti dob, a pritom sačuvati privatnost?
Dobna granica ima smisla samo ako je moguće pouzdano utvrditi dob korisnika. Dosadašnji model, u kojem se prilikom otvaranja računa upisuje datum rođenja, omogućuje jednostavno zaobilaženje pravila. Novi prijedlog zato predviđa certificiranu provjeru dobi, uključujući postojeće korisničke račune. Prema Komisijinu objašnjenju, platforme bi u roku od šest mjeseci od početka primjene novih pravila morale provjeriti postojeće korisnike mlađe od 15 godina i deaktivirati račune koji ne ispunjavaju uvjete ili čiju dob nije moguće utvrditi. Konačan rok ovisit će o zakonodavnom postupku i tekstu usvojene uredbe.
Upravo tu počinje drugo veliko pitanje. Može li se zaštita djece ostvariti bez stvaranja infrastrukture koja bi pratila identitet i ponašanje svih korisnika interneta? Europska komisija predlaže model u kojem dob potvrđuje neovisno certificirano rješenje, dok platforma dobiva samo podatak ispunjava li korisnik potrebnu dobnu granicu. Primjerice, aplikacija bi mogla potvrditi da je osoba starija od 15 godina bez otkrivanja njezina imena, datuma rođenja ili broja osobne iskaznice. Tehnički pristup temelji se na kriptografskim metodama dokazivanja bez otkrivanja dodatnih podataka, poznatima kao zero-knowledge proofs.
Komisija je još u travnju pozvala države članice da ubrzaju uvođenje europske aplikacije za provjeru dobi, predviđene kao samostalno rješenje ili sastavni dio europskog digitalnog identiteta. U predloženom modelu svaka država trebala bi osigurati barem jedan besplatan način dokazivanja dobi, uključujući mogućnost za osobe koje nemaju digitalnu osobnu iskaznicu. Time se nastoji izbjeći situacija u kojoj bi pristup internetu ovisio o posjedovanju određenog komercijalnog identifikacijskog proizvoda.
Ipak, tehnički koncept zaštite privatnosti treba razlikovati od njegove stvarne provedbe. Bit će potrebno provjeriti tko izdaje potvrdu, mogu li se pojedinačne provjere povezivati, koliko se dugo čuvaju podaci i kakva prava imaju korisnici koji zbog pogrešne procjene dobi izgube pristup računu. Posebno treba paziti da se postupak utvrđivanja dobi ne pretvori u obvezno masovno prikupljanje biometrijskih podataka. Europski prijedlog upravo zato predviđa odvajanje identifikacije od same platforme, ali stvarnu razinu zaštite pokazat će tehnička izvedba, neovisne provjere i regulatorni nadzor.
Hrvatska već ima dobnu granicu od 16 godina za privolu na obradu podataka
Hrvatska će morati razjasniti i odnos budućeg KIDS Acta s postojećim propisima o zaštiti osobnih podataka. Prema hrvatskoj provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, kada se obrada podataka pri izravnom nuđenju digitalne usluge djetetu temelji na privoli, dijete je može samostalno dati s navršenih 16 godina. Za mlađe je potrebna privola ili odobrenje nositelja roditeljske odgovornosti. AZOP taj režim izričito objašnjava i u kontekstu društvenih mreža.
To znači da predloženih 15 godina za samostalno otvaranje računa ne treba poistovjetiti sa samostalnim davanjem privole za obradu osobnih podataka. Riječ je o dvama različitim pravnim pitanjima. Petnaestogodišnjak bi prema KIDS Actu mogao dobiti pravo samostalnog otvaranja računa, dok bi pružatelj usluge i dalje morao poštovati primjenjiva pravila o pravnim osnovama obrade podataka. Odnos novih i postojećih odredaba mora biti jasno uređen u konačnom tekstu kako roditelji, platforme i nadzorna tijela ne bi dobili proturječne upute.
Hrvatski regulatorni okvir već raspolaže institucijama koje će imati važnu ulogu. HAKOM je koordinator za digitalne usluge u Republici Hrvatskoj, dok AZOP nadzire zaštitu osobnih podataka. HAKOM je u ožujku objavio da je tijekom 2025. zaprimio 52 pritužbe korisnika povezane s provedbom Akta o digitalnim uslugama, među kojima se 45 odnosilo na vrlo velike platforme i internetske tražilice pod izravnim nadzorom Komisije. Taj broj predstavlja evidentirane pritužbe, a ne ukupan opseg štetnih iskustava djece na internetu.
Platforme će morati dokazivati sigurnost, a kazne bi mogle dosegnuti šest posto globalnog prihoda
Najradikalniji dio novoga pristupa odnosi se na odgovornost pružatelja digitalnih usluga. Prema prijedlogu, vrlo velike internetske platforme, s najmanje 45 milijuna aktivnih mjesečnih korisnika u EU-u, morale bi Komisiji dostavljati planove usklađenosti sa sigurnosnim zahtjevima. Neovisni revizori, koje financiraju same platforme, provjeravali bi ispunjavaju li predviđene mjere zakonske obveze. Predložene novčane kazne za povrede pravila mogle bi dosegnuti šest posto ukupnoga godišnjeg svjetskog prihoda poduzeća.
Komisija time nastoji preokrenuti dosadašnju logiku postupanja. Umjesto da regulator reagira tek nakon što utvrdi štetnu praksu, platforma mora unaprijed pokazati da je njezin proizvod primjeren dječjoj dobi i da su rizici procijenjeni. Prijedlog predviđa i ubrzane postupke nadzora nad velikim platformama, s ciljem donošenja konačne odluke u roku od 90 dana. To je regulatorni pomak od naknadnog kažnjavanja prema preventivnom dokazivanju sigurnosti.
Digitalna industrija pritom upozorava na rizike pretjerane provjere dobi, moguće povrede privatnosti i preklapanje s postojećim zakonodavstvom. Takve prigovore potrebno je ozbiljno razmotriti, osobito zato što dobna ograničenja utječu i na pristup informacijama, komunikaciju s vršnjacima te digitalnu autonomiju mladih. S druge strane, Komisija smatra da postojeći sustav prevelik dio odgovornosti prepušta pojedincima i obiteljima, dok pružatelji usluga imaju najveću kontrolu nad dizajnom proizvoda.
Rasprava zato nadilazi jednostavnu podjelu na zagovornike i protivnike zabrane. Stvarno je pitanje kako istodobno zaštititi razvoj djece, omogućiti im pristup znanju i komunikaciji te očuvati privatnost svih korisnika. Uspješnost budućeg propisa ovisit će o tome mogu li se sva tri cilja ostvariti zajedno.
Roditelji dobivaju više alata, ali i novu odgovornost
Europska komisija roditeljima namjerava dati jednostavnije mogućnosti postavljanja vremenskih ograničenja, odobravanja kontakata, upravljanja postavkama i prijavljivanja štetnog sadržaja. Na ograničenim računima za djecu od 13 i 14 godina takvi bi alati bili trajno uključeni. Time se roditeljima daje veća mogućnost nadzora, ali bez prebacivanja pravne odgovornosti s platforme na obitelj. Pružatelj usluge ostaje odgovoran za siguran dizajn proizvoda, a roditelj odlučuje o njegovoj uporabi unutar propisanih granica.
Za hrvatske obitelji promjena bi mogla biti znatna. Roditelj koji danas zna da dijete ima račun na društvenoj mreži, ali slabo poznaje njezine postavke privatnosti, mogao bi dobiti jasnija pravila i jednostavnije alate. Međutim, važna će ostati i sposobnost razgovora s djecom o tome zašto određeno ograničenje postoji. Dijete koje razumije rizike dijeljenja fotografija, kontaktiranja nepoznatih osoba i algoritamskog preporučivanja sadržaja bolje je pripremljeno za trenutak kada dobije samostalan račun.
U tome posebnu ulogu imaju škole. Digitalna pismenost treba obuhvatiti više od tehničkog korištenja uređaja: razumijevanje digitalnog oglašavanja, zaštite podataka, algoritama, umjetne inteligencije i načina prijavljivanja uznemiravanja. Pravobraniteljica za djecu, HAKOM, AZOP, Ministarstvo obrazovanja i stručnjaci za dječje mentalno zdravlje mogli bi zajednički pripremiti preporuke koje bi roditeljima i nastavnicima omogućile razumijevanje novih pravila prije njihove primjene.
Što se događa sljedeće i kada bi pravila mogla vrijediti?
KIDS Act trenutačno je prijedlog Europske komisije. Slijede pregovori Europskog parlamenta i Vijeća EU-a, tijekom kojih se pojedine odredbe mogu izmijeniti. Tek nakon postizanja dogovora, formalnog donošenja i stupanja na snagu moći će se pouzdano govoriti o datumima primjene novih obveza. Stoga roditelji u Hrvatskoj danas još nisu dobili novu zakonsku obvezu zatvaranja računa svojoj djeci mlađoj od 13 ili 15 godina.
U međuvremenu je moguće učiniti mnogo. Roditelji mogu provjeriti koje račune dijete koristi, jesu li profili privatni, tko može slati poruke i koliko vremena dijete provodi na pojedinim aplikacijama. Škole mogu pojačati digitalno opismenjavanje, a nadležna tijela pripremiti podatke o stvarnom opsegu korištenja platformi među hrvatskom djecom. Takve mjere korisne su neovisno o konačnom obliku europske uredbe.
Digitalno djetinjstvo nije samo odgovornost djeteta
Europska komisija svojim prijedlogom otvara novu fazu regulacije digitalnih platformi. Dobne granice od 13 i 15 godina najvidljiviji su dio reforme, ali njezina stvarna težina leži u promjeni odgovornosti. Platforme koje stvaraju algoritme, određuju korisničke postavke, upravljaju podacima i komercijalno iskorištavaju pozornost korisnika trebale bi unaprijed pokazati da su njihovi proizvodi sigurni za razvojno osjetljive skupine. Roditelji dobivaju snažnije alate, djeca postupno veću samostalnost, a regulatorna tijela mogućnost ranijeg djelovanja.
Za Hrvatsku je posebno važno što postojeća istraživanja pokazuju dugogodišnji raskorak između formalnih dobnih ograničenja i stvarnih navika djece. UNICEF-ova anketa iz 2021. pokazala je da je 61 posto njezinih sudionika otvorilo profil prije trinaeste godine. Taj podatak nije mjera današnjeg stanja, ali jasno pokazuje zašto nova pravila zahtijevaju više od promjene korisničkih uvjeta. Bit će potrebni učinkovita provjera dobi, zaštita privatnosti, odgovornost platformi i sustavno digitalno obrazovanje.
Najvažnija poruka KIDS Acta zato glasi: sigurnost djece na internetu mora postati značajka digitalnog proizvoda, a ne teret koji dijete i roditelj pokušavaju nositi sami. Hoće li Europa ostvariti taj cilj, ovisit će o konačnom tekstu uredbe, tehničkoj provedbi i sposobnosti nadzornih tijela da zaštitu djece usklade s pravom na privatnost, informiranje i postupno stjecanje digitalne samostalnosti.
...
Tekst: Vidmir Raič
Foto: AI generirano
Infografika: Petar Kolovrat