Ratovi i geopolitičke krize udaljeni tisućama kilometara od Hrvatske imaju neugodno jednostavan način dolaska do domaćih građana. Najprije se pojave na karti Bliskog istoka, zatim na ekranima trgovaca naftom, poslije toga na veleprodajnim cijenama goriva, a nekoliko tjedana ili mjeseci kasnije na računima prijevoznika, trgovaca, restorana, hotela i kućanstava. Taj lanac ponovno se pokrenuo.
Brent sirova nafta 11. rujna završila je trgovanje na oko 104,6 dolara po barelu. Dan ranije zatvorila se na 107,6 dolara, nakon skoka većeg od šest posto u jednom danu, a tijekom tjedna ostvarila je rast veći od osam posto. Napetosti između SAD-a i Irana, napadi na tankere, smanjeni promet kroz Hormuški tjesnac i novi poremećaji na energetskim pravcima iz Perzijskog zaljeva ponovno su promijenili globalnu energetsku računicu. Reuters navodi da je Brent tijekom tjedna dosezao gotovo 110 dolara, dok je fizičko tržište nafte postalo osjetljivo na svaki novi napad, prekid transporta ili ograničenje izvoza.
Za Hrvatsku takav razvoj dolazi u posebno nezgodnom trenutku. Inflacija je u kolovozu ponovno ubrzala na 4,1 posto, a cijene energije već su bile 17,4 posto više nego godinu prije. Usluge su rasle 7,2 posto, dok se rast cijena hrane gotovo zaustavio. Hrvatska tako ulazi u novi energetski šok upravo u trenutku kada se inflacijski pritisak već preselio s hrane i industrijske robe prema energiji i uslugama.
Zbog toga sadašnja naftna kriza predstavlja mnogo više od priče o nekoliko centi više na benzinskoj postaji. Ona otvara pitanje može li novi val skuplje energije ponovno podići ukupnu inflaciju, usporiti rast realnih plaća, povećati troškove poduzeća i istodobno prisiliti Europsku središnju banku na dulje razdoblje visokih kamata.
Hrvatska je već ušla u energetski inflacijski val
Struktura hrvatske inflacije u kolovozu pokazuje koliko je energetski kanal već snažan. Ukupne potrošačke cijene porasle su 4,1 posto na godišnjoj razini, dok je energija poskupjela čak 17,4 posto. Samo u odnosu na srpanj energija je bila skuplja dodatnih 3,7 posto. Usluge su na godišnjoj razini rasle 7,2 posto, hrana, piće i duhan 0,1 posto, a industrijski neprehrambeni proizvodi bez energije bili su 1,3 posto jeftiniji.
Te brojke mijenjaju narativ o inflaciji. Hrvatska danas ima vrlo snažan energetski udar i tvrdokornu inflaciju usluga, dok se cijene hrane i industrijske robe kreću mnogo mirnije. To znači da novi rast nafte udara upravo u komponentu koja već proizvodi najveći dio aktualnog cjenovnog pritiska.
Nafta pritom djeluje poput početne točke dugog lanca. Skuplji barel povećava cijenu dizela, benzina i avionskog goriva. Skuplje gorivo povećava trošak kamionskog prijevoza. Viši transportni trošak ulazi u distribuciju hrane, građevinskog materijala, robe široke potrošnje i industrijskih komponenti. Poduzeća zatim dio troška ugrađuju u svoje cijene. Tako nafta postupno prelazi iz kategorije energije u usluge, hranu i druge proizvode.
Upravo tih sekundarnih učinaka središnje banke se najviše boje.
Od barela do police trgovine
Hrvatska je posebno osjetljiva na takav prijenos jer cestovni promet ima veliku ulogu u domaćoj logistici. Hrana iz Slavonije prema Zagrebu, roba iz distribucijskih centara prema Dalmaciji, građevinski materijal prema gradilištima, opskrba trgovina na otocima i turističkim destinacijama – velik dio tih tokova oslanja se na cestovni prijevoz.
Kamion koji troši stotine litara dizela tjedno osjeća svaki veći skok cijene goriva mnogo snažnije od prosječnog osobnog automobila. Prijevozničke kompanije taj rast mogu neko vrijeme apsorbirati kroz marže, a zatim ga prenose u cijenu prijevoza. Proizvođači i trgovci taj novi trošak uključuju u cijenu proizvoda.
Zato litra goriva djeluje i na cijenu proizvoda koji s naftom naizgled imaju malo veze.
Sličan efekt postoji u poljoprivredi. Dizel pokreće traktore, kombajne, strojeve i transport. Energija sudjeluje u proizvodnji gnojiva, preradi, hlađenju i skladištenju. Viša cijena goriva zato se kroz nekoliko kanala može pojaviti u trošku proizvodnje hrane čak i kada sama cijena poljoprivredne sirovine ostaje stabilna.
To je razlog zbog kojeg sadašnjih samo 0,1 posto rasta hrvatske komponente hrane predstavlja dobru, ali potencijalno osjetljivu poziciju. Novi energetski val tijekom jeseni može ponovno povećati troškove prehrambenog lanca.
Turizam ima vlastiti energetski račun
Hrvatska energetski šok osjeća i kroz sektor koji proizvodi velik dio deviznih prihoda – turizam. Milijuni gostiju dolaze automobilima. Zrakoplovi troše velike količine kerozina. Autobusi povezuju aerodrome, hotele i turistička mjesta. Trajekti povezuju kopno i otoke. Hoteli, kampovi i restorani imaju velike energetske potrebe upravo tijekom razdoblja najveće potrošnje. Zbog toga rast cijene nafte ima dvostruki turistički učinak.
Prvi je troškovni. Više cijene goriva povećavaju troškove prijevoza, opskrbe, turističkih transfera i avionskih karata. Drugi je potrošački. Njemačka, austrijska, češka ili poljska obitelj koja do Jadrana dolazi automobilom plaća veći račun tijekom samog putovanja, što smanjuje dio raspoloživog budžeta za smještaj, restorane i druge usluge.
Kod avio-destinacija učinak može biti još snažniji jer zrakoplovne kompanije cijenu goriva vrlo pozorno ugrađuju u poslovne modele. Dulje razdoblje skupog kerozina može povećati cijene karata i promijeniti profitabilnost pojedinih sezonskih linija.
Hrvatski turizam, koji sve snažnije konkurira Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, Turskoj i drugim mediteranskim destinacijama, zato dobiva još jedan razlog za povećavanje produktivnosti umjesto jednostavnog povećavanja cijena.
Hormuški tjesnac udaljen je tisućama kilometara, ali njegova cijena stiže brzo
Središte aktualnog energetskog rizika nalazi se u Hormuškom tjesnacu, jednom od najvažnijih svjetskih energetskih prolaza. Prije sadašnjeg sukoba kroz taj pravac prolazila je približno petina globalne trgovine naftom i plinom. Aktualni poremećaji snažno su smanjili promet, a izvoznici traže alternativne rute i načine pretovara.
IEA sada procjenjuje da bi globalna ponuda nafte tijekom 2026. mogla pasti za 5,7 milijuna barela dnevno, približno šest posto, prvenstveno zbog sukoba i poremećaja u Zaljevu. Reuters navodi i snažan pad saudijske proizvodnje te rekordne cijene pojedinih rafiniranih goriva.
Takva situacija stvara vrlo širok raspon mogućih cijena. Smirivanje sukoba i normalizacija plovidbe mogli bi brzo skinuti dio geopolitičke premije. Daljnji napadi na tankere, rafinerije, terminale ili alternativne izvozne pravce mogli bi proizvesti novi skok. Tržište zato trenutačno trguje i fizičkom naftom i geopolitičkim rizikom.
Za Hrvatsku je važnije trajanje visokih cijena od jednog dnevnog rekorda. Tjedan dana Brenta iznad 100 dolara predstavlja tržišnu turbulenciju. Nekoliko mjeseci iznad te razine predstavlja makroekonomski problem.
ECB je već reagirao
Upravo zato je priča o nafti sada izravno povezana s kamatnim stopama. ECB je 10. rujna podigao sve tri ključne kamatne stope za 25 baznih bodova. Od 16. rujna depozitna stopa raste na 2,50 posto, glavna refinancijska na 2,65 posto, a granična stopa na 2,90 posto. ECB izravno navodi sukob na Bliskom istoku kao izvor novih inflacijskih pritisaka.
Nova projekcija također pokazuje koliko je energetska kriza promijenila monetarnu sliku. ECB očekuje prosječnu inflaciju europodručja od tri posto u 2026., 2,5 posto u 2027. i 2,1 posto u 2028. godini. Za 2027. i 2028. projekcije su revidirane prema gore, dok ECB upozorava na kombinaciju viših inflacijskih rizika i slabijih izgleda za gospodarski rast.
Tu nastaje klasična dilema središnje banke. Viša kamata može usporiti kreditiranje, ulaganja i potrošnju, čime smanjuje potražnju i pritisak na cijene. Istodobno visoka kamata vrlo malo može učiniti s tankerom koji prestane prolaziti kroz Hormuz ili napadom na naftovod u Saudijskoj Arabiji. ECB zato prvenstveno pokušava spriječiti drugi krug inflacije.
Ako poduzeća skuplju naftu ugrade u cijene, radnici zatim traže više plaće, a poduzeća nove troškove rada ponovno prenesu u cjenike, privremeni energetski šok može postati trajnija inflacija. Viša kamata služi upravo prekidanju tog kruga.
Hrvatska dobiva dvostruki udar: skuplju energiju i skuplji novac
Za hrvatska kućanstva i poduzeća rezultat je vrlo konkretan. S jedne strane dolazi skuplja energija. S druge strane dolazi skuplje financiranje.
Građanin koji vozi automobil osjeti prvi kanal na benzinskoj postaji. Građanin koji traži stambeni kredit osjeti drugi u banci. Poduzeće koje ima deset kamiona osjeti gorivo, a poduzeće koje želi kupiti nove kamione osjeti i kamatnu stopu.
To je posebno zahtjevna kombinacija za gospodarstvo koje posljednjih godina snažno raste zahvaljujući potrošnji, investicijama, turizmu, građevini i europskim sredstvima.
Viša kamata povećava kriterije za nove investicije. Projekt koji se isplatio uz jeftiniji kredit može postati graničan uz višu cijenu kapitala. Poduzetnik tada odgađa kupnju stroja, izgradnju hale, proširenje hotela ili novu investiciju. Time monetarna politika hladi gospodarstvo i istodobno obuzdava inflaciju.
Hrvatska ulazi u taj proces uz domaću inflaciju višu od prosjeka europodručja i uz izrazito snažan rast cijena energije.
Gorivo ima i psihološku moć
Cijena goriva ima dodatnu karakteristiku: građani je vide svakodnevno.
Malo koja druga cijena u ekonomiji ima tako transparentan javni prikaz. Velike brojke na stupovima benzinskih postaja djeluju poput svakodnevnog semafora inflacije. Kada cijena goriva raste, očekivanja građana o budućim cijenama često rastu zajedno s njom.
Inflacijska očekivanja imaju stvarne ekonomske posljedice. Građani mijenjaju potrošnju, radnici pregovaraju o plaćama, poduzeća preventivno prilagođavaju cjenike, investitori traže zaštitu od rasta cijena. Psihologija tako pomaže prijenosu energetskog šoka kroz gospodarstvo.
Zbog toga će biti važno kako će hrvatska Vlada reagirati ako nafta ostane iznad 100 dolara tijekom duljeg razdoblja. Administrativno ograničavanje cijena, promjene trošarina, subvencije ili druga fiskalna rješenja mogu kratkoročno amortizirati šok. Svaka takva intervencija istodobno ima cijenu za državni proračun.
Energetski račun tako uvijek netko plaća – potrošač, poduzeće ili država.
Jesen će pokazati trajanje novog šoka
Najvažnije pitanje sada glasi koliko će dugo nafta ostati skupa. Reuters navodi da se Brent danas spustio s gotovo 110 na oko 104,6 dolara nakon signala o mogućim razgovorima vezanim uz plovidbu Bliskim istokom, ali je na tjednoj razini još uvijek više od osam posto skuplji.
Ta volatilnost jasno pokazuje da će svaka diplomatska ili vojna vijest iz regije imati izravan utjecaj na tržišta.
Scenarij smirivanja donio bi brzo uklanjanje dijela geopolitičke premije i olakšao posao ECB-u. Scenarij duljeg sukoba zadržao bi naftu na visokoj razini, povećavao cijene rafiniranih proizvoda i stvarao dodatni pritisak na inflaciju tijekom zime. Daljnje širenje poremećaja prema saudijskoj infrastrukturi, Crvenom moru ili drugim energetskim rutama otvorilo bi još ozbiljniji scenarij.
Hrvatska na globalnu cijenu barela ima mali utjecaj, ali može utjecati na vlastitu otpornost. Veća energetska učinkovitost, snažniji javni prijevoz, modernizirana željeznica, elektrifikacija dijela voznog parka, obnovljivi izvori i domaća proizvodnja energije dugoročno smanjuju količinu geopolitičkog rizika koja se prenosi na hrvatsko gospodarstvo.
Prava energetska sigurnost mjeri se računom
Energetska sigurnost često se prikazuje kroz terminale, naftovode, strateške rezerve i diplomatske sporazume. Za građanina se ona na kraju mjeri jednostavnije: koliko plaća litru goriva, račun za struju, prijevoz do posla i hranu u trgovini.
Aktualna kriza pokazuje da energetska sigurnost i inflacija predstavljaju dvije strane istog problema.
Hrvatska trenutno ima vrlo snažnu gospodarsku aktivnost, rast plaća i turističke prihode, ali ima i gospodarstvo snažno oslonjeno na cestovni promet, automobilsku mobilnost i turističku logistiku. Takva struktura svaki skok nafte pretvara u domaći ekonomski događaj.
Brent iznad 100 dolara zato nije vijest samo za burzovne stranice.
To je potencijalna cijena sljedeće dostave hrane, sljedećeg kamionskog prijevoza, sljedećeg avionskog leta, sljedećeg turističkog transfera i sljedeće odluke ECB-a o kamatama. Bliski istok možda je geografski daleko. Njegova cijena već je stigla u Hrvatsku.
Brojke novog energetskog rizika
Brent je 11. rujna zatvoren na približno 104,61 dolar po barelu, uz tjedni rast veći od osam posto. Dan ranije završio je na 107,63 dolara, a tijekom tjedna približio se 110 dolara.
Hrvatska inflacija u kolovozu iznosila je 4,1 posto. Energija je bila skuplja 17,4 posto, usluge 7,2 posto, hrana, piće i duhan 0,1 posto, a industrijski proizvodi bez energije pojeftinili su 1,3 posto.
ECB je 10. rujna povećao ključne kamatne stope za 0,25 postotnih bodova. Depozitna stopa od 16. rujna iznosi 2,50 posto, glavna refinancijska 2,65 posto, a granična 2,90 posto. ECB procjenjuje prosječnu inflaciju europodručja na 3,0 posto u 2026., 2,5 posto u 2027. i 2,1 posto u 2028.
IEA procjenjuje da bi globalna ponuda nafte tijekom 2026. mogla biti smanjena za oko 5,7 milijuna barela dnevno, odnosno približno šest posto, zbog aktualnih poremećaja na Bliskom istoku.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Foto: Vidmir Raič / Petar Kolovrat