Iako korištenje riječi poput "smeće" nije moj stil, razumijem vaš osjećaj frustracije. Međutim, primjeri i činjenice jasno ilustriraju razloge zašto mu se često toga najgoreg u novinarstvu Balkana prigovara. Zato krenimo redom...
Dragan J. Vučićević, glavni urednik tabloida Informer i TV Informera, jedan je od najkontroverznijih medijskih aktera na Balkanu. Njegova karijera obilježena je osnivanjem i vođenjem niza tabloida, od Nacionala, preko Kurira i Pressa, sve do Informera koji je pokrenut 2012. godine. Svi ovi mediji odlikovali su se senzacionalističkim pristupom i bliskim vezama s političkim centrima moći, ali upravo je Informer postao sinonim za propagandni alat vlasti u Srbiji, prvenstveno Srpske napredne stranke i predsjednika Aleksandra Vučića.
Informer je kroz godine stekao reputaciju tabloida koji sustavno proizvodi i širi dezinformacije, manipulativne narative i huškačke kampanje. Prema podacima organizacije KRIK i portala Raskrikavanje, samo u jednoj godini na naslovnicama šest srpskih tabloida objavljeno je više od 1.150 manipulacija, a Informer je prednjačio s gotovo trećinom tog broja. Istraživanja pokazuju da je u 2024. godini objavio stotine tekstova koji se mogu svrstati u kategoriju dezinformacija, dok su naslovnice redovito koristile huškački ton protiv opozicije, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva. Takva praksa ozbiljno je urušila povjerenje javnosti u medijski prostor i dodatno polarizirala društvo.
Hrvati su ustaše, bez navodnika
Vučićević i Informer suočili su se i s nizom pravnih postupaka zbog kršenja novinarske etike i zakona. Sud ga je 2019. proglasio krivim za govor mržnje prema aktivistici Ani Mitrović, dok je 2023. osuđen za klevetu protiv bivšeg direktora N1 Jugoslava Ćosića. Izdavač Informera je već 2018. godine bio sankcioniran zbog govora mržnje, a Press savjet ga je 2025. ocijenio kao jednog od medija s najtežim kršenjima novinarskog kodeksa. Posebno je odjeknuo slučaj iz kolovoza 2025. kada je na TV Informeru objavljena osvetnička pornografija jedne studentice, uz gnusne komentare samog Vučićevića, što je izazvalo šok i osude ne samo u Srbiji nego i u široj regiji.
Pored stalnog senzacionalizma, Vučićević koristi medijski prostor za diskreditaciju društvenih pokreta i građanskih inicijativa. Tijekom protesta protiv rudarenja litija 2024. godine, Informer je lansirao narativ o „stranim plaćenicima“ i pokušajima destabilizacije, što su organizacije civilnog društva jasno označile kao manipulaciju i kriminalizaciju aktivizma. U svibnju 2025. otišao je korak dalje šireći teorije zavjere o „pokušajima udara“ i „blokadi Beograda“ koje navodno pripremaju studenti, iako se pokazalo da je riječ o potpuno izmišljenim tvrdnjama.
U širem smislu, praksa koju njeguje Informer udaljena je od bilo kakvih profesionalnih standarda novinarstva. Prema istraživanju projekta Media Ownership Monitor Serbia, ovaj tabloid se smatra jednim od najneetičnijih medija u zemlji, a redovito dobiva upozorenja i kritike od Press savjeta i novinarskih udruga. U svojim nastupima Vučićević često poseže i za nacionalističkim retorikama. Njegove izjave u kojima je tvrdio da su „većina Hrvata ustaše i fašisti“ primjer su etničkih stereotipa i medijskog huškanja, što dodatno kompromitira ulogu novinara kao društveno odgovorne profesije.
Sve navedeno čini Dragan J. Vučićevića paradigmom urušenog novinarstva u regiji. Njegov medijski rad, umjesto da doprinosi javnoj informiranosti, sustavno radi na manipulaciji, obmanjivanju i zastrašivanju građana. On je kroz godine postao simbol tabloida koji služe kao produžena ruka političke moći, a ne kao korektiv društva. Upravo zbog toga se njegovo ime u javnosti često spominje u kontekstu najvećih negativnih primjera novinarstva na Balkanu, što jasno pokazuje koliko duboko urušavanje etike i profesionalizma može unazaditi cijeli medijski sustav.
Paradigmatski primjer urušavanja medijskih sloboda
U europskom kontekstu slučaj Dragana J. Vučićevića i Informera promatra se kao paradigmatski primjer urušavanja medijskih sloboda u Srbiji. Brojne međunarodne novinarske organizacije, poput Reportera bez granica i Međunarodnog instituta za tisak, više su puta upozoravale da tabloidi poput Informera sustavno krše standarde informiranja, šire propagandu i dezinformacije te sudjeluju u diskreditaciji kritičkih glasova. Posebno zabrinjava činjenica da takav oblik „novinarstva“ ne djeluje u vakuumu, nego u sprezi s političkom elitom, čime se poništava osnovna uloga medija kao kontrolnog mehanizma vlasti.
Europska unija je u svojim izvješćima o napretku Srbije redovito naglašavala problem tabloidizacije i propagandnog diskursa u kojem Informer zauzima središnje mjesto. U izvješću Europske komisije za 2024. godinu posebno se navodi da je medijski prostor u Srbiji opterećen kampanjama dezinformiranja i napadima na civilno društvo, pri čemu se kao izvori takvih sadržaja eksplicitno spominju provladini tabloidi. Kritike su dodatno pojačane nakon objavljivanja osvetničke pornografije na TV Informeru u kolovozu 2025., što je međunarodna zajednica osudila kao drastičan oblik kršenja ljudskih prava i dostojanstva. Ova epizoda poslužila je kao ilustracija do koje mjere tabloidi u Srbiji mogu ići u manipulaciji javnošću i ponižavanju pojedinaca, bez ikakvih posljedica za uredništvo.
Organizacije poput Freedom Housea u svojim su analizama isticale da Informer nije samo tabloid, već ključni alat u širenju propagande režima Aleksandra Vučića. Njegova uređivačka politika pridonosi širenju nepovjerenja prema europskim institucijama, potiče antihrvatsku i antizapadnu retoriku i sustavno degradira neovisne novinare, koje često proglašava izdajnicima ili stranim plaćenicima. Time se ne samo guši pluralizam, nego se i otežava rad svakom profesionalnom mediju u Srbiji.
Reakcije europskih i međunarodnih tijela na praksu Informera naglašavaju ozbiljnost problema: riječ nije tek o etičkom posrnuću jednog tabloida, nego o sustavnom urušavanju demokratskih standarda i slobode medija u zemlji koja je kandidat za članstvo u Europskoj uniji. U tom smislu, Dragan J. Vučićević postao je simbol negativnih trendova koji nadilaze granice Srbije, jer njegovo djelovanje potkopava regionalnu stabilnost i produbljuje nepovjerenje među narodima. Upravo zato europske institucije, zajedno s novinarskim udrugama, ističu da borba protiv dezinformacija i propagande u Srbiji neće biti vjerodostojna bez jasnog sankcioniranja uloge Informera i njegovog glavnog urednika.
Tekst: Vidmir Raič
Fotografija: AI generirano