Prođi me se
Još ti nije kasno, još ti je na vrime
okani se mene, šta će ti moj svit
ja sam ka i vapor, samo čekam plime
ja sam ka i more, ti si ka i cvit
Dobro su ti rekli, evala im bilo
ne znam di ću s sobom, šta ćeš mi još ti
kako da ti rečem, moja dobra vilo
znaš da sam ka more, nisam ka i svi
Prođi me se, pusti sve na miru
prođi me se, nađi drugu miru
prođi me se, viruj svome paru
al' ne viruj nikad moru i mornaru
Ja sam ka i more, privari i vraga
čut ćeš grube riči i da si mi draga
viruj kome hoćeš, viruj svome paru
al' ne viruj nikad moru i mornaru
Prođi me se, prođi me se...
Krste Juras (1945), brodograđevni inženjer, doktor znanosti, stručnjak je međunarodnog ugleda na polju projektiranja plovila posebne namjene te antologizirani pjesnik s tri objavljene zbirke, široj javnosti poznat je (ili nepoznat) kao autor tekstova hrvatske zabavne glazbe relativno širokog spektra, no ponajprije tematski vezanih za more i brodove te, dakako, i sveprisutnu ljubav.
Bez Jurasova udjela, naša predodžba o Dalmaciji bila bi kudikamo siromašnija. I pritom je savršeno svejedno jeste li i sami rođeni na sunčanome jugu ili stotinama kilometara sjevernije: simbolički imaginarij što ga dugujemo njegovoj lirici jednako baštinimo i jedni i drugi, i domoroci i sezonski dotepenci. Naime, Jurasova Dalmacija svakome je čitatelju izgubljeni zavičaj: mitski prostor topline i ljepote koji je manje zemljopisna, a više emocionalna činjenica. Svojim stihovima on, međutim, ne obnavlja ljupku sliku predjela i ljudi što ga napučuju, podilazeći operetnom sentimentu grintavih nostalgičara. Njegove pjesme prije se mogu čitati kao svojevrsna kronika nestajanja jednoga svijeta i njegovih vrijednosti, elegični dnevnik uzmicanja i nevoljke predaje pred grubostima novoga, bezdušnijeg doba.
Upravo stoga Juras izmiče svođenju samo na pisca dalmatinskog ili, šire, mediteranskog timbra i inspiracije. Prije i poslije svega, on pisanjem pokušava saldirati vrlo osobni račun hrvanja sa svijetom i vremenom. Sjajna je stvar što se i svi mi, iz publike – na književnoj soareji, u koncertnoj dvorani ili u konobi – možemo očešati o njegovo emocionalno knjigovodstvo i uz Jurasovu pomoć svesti vlastiti račun.
biografiju napisao: Ivica Ivanišević
Fotografija: Vidmir Rail