Postoje države koje inflaciju mjere indeksima potrošačkih cijena, analizama središnjih banaka i složenim ekonomskim modelima. Hrvatska je pronašla jednostavniji način. Mi inflaciju mjerimo kuglicom sladoleda.
Nema tog ekonomista, guvernera ili ministra financija koji može tako precizno objasniti stanje društva kao dijete koje ispred slastičarnice pita roditelja:
„Mogu li dobiti dvije kuglice?“
A roditelj odgovori:
„Možeš jednu. I to dijelimo.“
U tom kratkom dijalogu sadržana je cijela suvremena hrvatska ekonomija.
Od sladoleda do investicijskog proizvoda
Što nam zapravo govori jedna kuglica?
U kontinentalnoj Hrvatskoj kuglica uglavnom košta oko dva eura. U Zagrebu posjek prelazi 2,30 eura. Na Jadranu cijene od tri ili četiri eura više nikoga posebno ne iznenađuju. U pojedinim turističkim središtima čovjek dobije osjećaj da ne kupuje sladoled nego ulazi u rizični investicijski fond.
Naravno, uvijek postoji mogućnost da je kuglica postala tehnološki napredniji proizvod nego prije deset godina. Možda sadrži umjetnu inteligenciju. Možda koristi blockchain. Možda dolazi s ugrađenom aplikacijom. Jer, teško je pronaći drugo objašnjenje za činjenicu da se cijena povećala brže od većine financijskih instrumenata.
Svakog ljeta u Hrvatskoj postoji nekoliko sigurnih tema. Gužve na autocestama. Turisti koji ostavljaju ručnike na plaži. Cijene kave. I cijene sladoleda. To je postala sezonska nacionalna disciplina. Nekada se raspravljalo o poreznoj reformi. Danas se raspravlja treba li kuglica koštati jedan euro, dva eura ili četiri eura.
Dio građana smatra da bi poštena cijena bila oko jednog eura. Neki bi bili zadovoljni i s pedeset centi. Drugi smatraju da je problem mnogo širi te da je sladoled samo simptom općeg rasta troškova života nakon uvođenja eura.
Drugim riječima, kuglica sladoleda postala je ono što je nekoć bio kruh. Simbol standarda.
Ekonomija jedne kuglice
Naravno, priča nije jednostrana. Vlasnici slastičarnica imaju argumente koje nije lako ignorirati. Rastu troškovi rada. Rastu cijene energenata. Rastu najamnine. Rastu porezi. Raste cijena sirovina. U Hrvatskoj danas raste gotovo sve osim strpljenja potrošača. Zato ugostitelji često upozoravaju da nije pošteno gledati samo krajnju cijenu proizvoda. I u tome imaju pravo.
Problem je što i kupci imaju pravo. Jer kada četveročlana obitelj odluči počastiti djecu sladoledom, račun lako može dosegnuti desetak ili petnaest eura. U tom trenutku čovjek počinje razmišljati nije li možda isplativije investirati u vlastitu mini slastičarnicu.
Zanimljivo je da rasprava o sladoledu gotovo uvijek završi na istom mjestu. Nostalgiji. Hrvati obožavaju uspoređivati sadašnjost s nekim zamišljenim zlatnim dobom u kojem je sve bilo jeftinije, ukusnije i jednostavnije. Sladoled od sedam kuna postao je gotovo mitološko biće. Nešto poput jednoroga. Svi ga se sjećaju, ali ga više nitko ne može pronaći.
Jedan sudionik rasprave čak je izračunao kako je nekada ulaganje u proizvodnju sladoleda donosilo iznimno visoke marže te da današnje cijene teško mogu biti opravdane samo rastom troškova. I tada rasprava ulazi u svoju završnu fazu. Fazu u kojoj svi postaju ekonomisti.
Hrvatski indeks sladoleda
Možda najveća vrijednost ove godišnje debate nije u tome koliko sladoled stvarno košta. Mnogo je zanimljivije zašto toliko ljudi o tome raspravlja. Sladoled je nekada bio simbol bezbrižnosti. Kupovao se usput. Bez razmišljanja. Bez računanja. Bez uspoređivanja. Kada takav proizvod postane predmet javne rasprave, to obično znači da građani osjećaju širi problem.
Ne raspravljaju oni zapravo o sladoledu. Raspravljaju o osjećaju da svakodnevni život postaje skuplji. O osjećaju da plaća traje kraće nego prije. O osjećaju da ljeto, koje je nekada simboliziralo opuštanje, sve više podsjeća na excel-tablicu.
Možda bi Hrvatska narodna banka trebala razmotriti novi ekonomski pokazatelj. Umjesto indeksa potrošačkih cijena mogli bismo imati Indeks kuglice sladoleda. Ako kuglica prijeđe pet eura, proglašava se stanje ekonomske pripravnosti. Ako prijeđe šest eura, saziva se izvanredna sjednica Vlade. Ako prijeđe sedam eura, uvodi se zaštita od prekomjernog topljenja životnog standarda.
Do tada ostaje činjenica da je kuglica sladoleda postala mnogo više od ljetne poslastice. Postala je mala, šarena i hladna ilustracija svega što danas muči hrvatske građane. A to je možda najskuplji dio cijele priče.
....
Tekst i foto: Petar Kolovrat