Oglasi

srijeda, 19. kolovoza 2026.

FELJTON: Hrvatske humoristično-satirične publikacije kroz povijest - 2. dio

Hrvatski vremeplov humora 2/7

humoristično-satirične publikacije feljton 2/7

Prema dostupnom izvoru (https://novagra.hr): Prvi novogradiški list Blebetalo (obnovljen je 1997. i od tada izlazi redovito svake godine, uz pokladne svečanosti u gradu u izdanju Turističke zajednice Nova) se u Slavoniji pojavilo 1900. godine a izdavač je bila Novogradiška hrvatska omladina, udruga đaka i studenata. Broj 4 ovog lista je objavljen 1902. a vijek izlaženja mu nije poznat. Nulti broj Veselog brata pojavio se 25. prosinca 1913., u podnaslovu nazvan „list ili trač za pouku, gnjavažu i društvenu masažu“ a izlazio je na Silvestrovo te je dijeljen besplatno za članove HPD Graničar i goste izvana. Sadržavao je zanimljive društvene vijesti, političke (ne)prilike i varoške priče i pričice. Autor većine tekstova je bio inženjer Vilko Vidmar, koji je bio i glavni inicijator tiskanja lista, inače šumarnik i odbornik HPD Graničara. Većina tekstova je cenzurirana, a ostavljeni su samo naslovi. List je bio masakriran jer su ispod naslova stajale praznine s napomenama: „Zaplijenjeno (sigurnost, predizborno razmatranje, iznenađenje, poslijeizborno razmatranje, društvene vijesti i sl.)“. Komarac se pojavio desetak godina kasnije. Objavljivan je na osam stranica malog formata. Svi sadržaji i ilustracije su pisani rukom, kopirani između indigo papira. Stvarali su ga novogradiški gimnazijalci i studenti. Sadržajno je obuhvaćao aktualne političke (ne)prilike, razne afere i domaće nedostatke. Ne zna se koliki je broj objavljenih izdanja, sačuvan je tek broj 3 od 2. rujna 1923. godine.

Najdugovječniji od tadašnjih humorističkih časopisa su bile Koprive – list za satiru i humor prvog urednika Ede Markovića. Izlazio je u Zagrebu u razdoblju od 15. lipnja 1906. do 20. listopada 1939. godine. Svake godine je objavljeno četrdesetak brojeva, što znači da mu je periodika izlaženja bila desetak dana. Tiskan je u tiskari Milivoja Majcena. U kasnijim brojevima se kao odgovorni urednici časopisa navode Andrija Beram i Slavko Vodvarška. Objavljivan je na formatu dimenzija 23,5x31 cm, a sadržajno se rasprostirao na 12 stranica. Od 1909. do 1918. izlazi kao redoviti prilog novina Pokret (glasila hrvatskih naprednjaka), te novina Hrvatski pokret i Hrvatska riječ (glavnih glasila Hrvatske ujedinjene samostalne stranke).

Kako navodi dostupni izvor (Zbornik radova s međunarodnog znanstveno-stručnog skupa 2019. Subotica, 25. – 26. X. 2019): „Na samom početku 20. stoljeća pa do 1914. godine izlazilo je u Hrvatskoj još nekoliko šaljivih, mahom fašničkih glasila: Pokladnik streljački – „šaljivi list za lijepe gospođe, gospođice i finu gospodu“ u Bjelovaru (od 1900.), zatim dvomjesečnik Satir iz Zagreba, Šraka (danas pod imenom Sraka) iz Samobora, polumjesečnik Knut iz Srijemske Mitrovice, pod uredničkom palicom znamenitog hrvatskog humorista, aforista i prevoditelja Ise Velikanovića, koji je objavljivao i karikature inozemnih crtača, dvomjesečnik Kerempuh Petrica, ilustrirani pokladnik Šerlok Holmes iz Siska te zagrebački Vušivec i Knjižnica humoristička.“

Humoristička Knjižnica (u podnaslovu HUMORESKE, PIKANTESKE), urednika Zvonimira Biljana Bilje, izlazila je od 1908. do 1909. godine. Radi se o jedinom šaljivom i satiričkom nepolitičkom listu, posvećenom humorističkoj beletristici. Donosio je izvorne humoreske i šaljive pripovijesti prvih svjetskih (a posebno slavenskih) humorista. Objavljivan je u Zagrebu na 32 stranice dimenzija 11.5x20.5 cm u Tiskari Pučke tiskare (E. Demetrović i dr.), s cijenom od 30-40 filira (0,3-0,4 austro-ugarske krune).

Prema dostupnom internetskom izvoru (FranoDulibić: „Šišmiš Otta Antoninija – između secesije i art decoa“ // Bosona, 9 (2019), 14-21 (nije recenziran, članak, stručni)): „Dok su Koprive bile humoristički časopis namijenjen najširim slojevima društva koji je čvrsto mjesto na tržištu zauzeo još 1906. godine, dvotjednik Šišmiš bio je osmišljen ne samo kao konkurencija Koprivama, nego i s namjerom da privuče drugačiju publiku od Kopriva o čemu svjedoči i podnaslov „umjetničko- humoristički list“ koji je jedno vrijeme imao u zaglavlju. Šišmiš je velikim formatom i velikim reprodukcijama karikatura bio blizak njemačkim i francuskim uzorima, okrenut prema obrazovanijoj publici i višim slojevima društva koji su se zanimali za umjetnost te koji su poznavali i slijedili modne trendove. Šišmiš (1915. -1917.) se pojavio za vrijeme Prvog svjetskog rata kao zabava koja je trebala stvarati satirični odmak od rata kao i ukazivati na njegovu apsurdnost.“

Sljedeći izvor (Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 11.12.2025.) o ovom časopisu piše sljedeće: „List Koprive (1939–1941. pod naslovom Nove koprive), do 1913. dvotjednik, potom tjednik. Pokrenute u intelektualnome krugu koji se okupljao u Kazališnoj kavani (Zagreb), Koprive su, kao izdanje najdužega vijeka u povijesti hrvatske humorističke periodike, promijenile nekoliko izdavača (najduže ih je izdavala Jugoštampa d. d.). Osim u razdobljima pojačana nadzora cenzure (I. svjetski rat, diktatura kralja Aleksandra), list je satirički udarao na najviše autoritete izvršne vlasti, politike i klera, reagirao na neriješena nacionalna i socijalna pitanja. Pretežno ispunjen nepretencioznim, tzv. vic-humorom, list je njegovao lokalni humoristički raport, uglavnom pisan kajkavskim, odnosno čakavskim narječjem, te šaljivi raport u stihu. Značajna je odlika lista karikatura, koja je u autorskom doprinosu velikog broja istaknutih slikara i grafičara (J. Račić, P. Križanić, Slavko Vereš, F. Angeli-Radovani, Sergej Mironović, A. Motika, I. Režek i dr.) dosegnula visoku likovnu vrijednost. Kao urednici list su potpisivali S. Vereš, Zvonimir Biljan, K. Kovačić, Slavko Vodvarška, K. Mesarić i dr.“

Šišmiš je u Zagrebu pokrenuo slikar, ilustrator i pionir grafičkog dizajna u Hrvatskoj Oto Antonini. Tiskao ga je i izdavao Vladimir Rožanowski, a uređivao novinar i publicist Dinko T. Chudoba. Objavljivan je kao ilustrirani magazin duljine stranice 38 cm kao polumjesečnik (od 15. veljače 1915. do 15. prosinca 1917. godine), poznatiji i kao umjetničko-humoristički list. Naslovnice, reklame i ilustracije su dizajnirane u recesijskom stilu, za što je zaslužan upravo umjetnički nadaren osnivač Oto koji je čak objavljivao i karikature pod pseudonimom Strihnini.

Od manje zapaženijih listova valja još spomenuti šaljivi list Praporac iz Delnica koji je izlazio u vlastitoj nakladi 1908. godine, a izdavač i urednik mu je bio I. Škorić. Objavljen je svega jedan (ili dva) broja u tiskari S. Jünkera u Sisku, duljine stranice 25 cm.

Nezapaženo je prošao i Jovo Tražiga kao prilog časopisa za književnost, znanost, umjetnost i kritiku Hrvatska smotra. Izlazio je polumjesečno u Dioničkoj tiskari u Zagrebu na listu formata 28 cm. U 1910. godini objavljeno je svega sedam brojeva, a urednik mu je bio književnik Zvonimir Vukelić. List Nos (1917. -1939.), urednika i književnika Zvonimira plemenitog Vukelića Zyra, izlazio je dugo ali neredovito na listu formata 21 cm. Vladimir Horvat uređivao je zabavno-humoristički list Karlovački ričet, nedaleko Zagreba. U moderno doba ovaj je list doživio reizdanje pa i danas izlazi pod nazivom Fašnički richet i glasnik je karlovačkih maškarista & humorista s ironičnim podnaslovima od kojih je najučestalije „karlowatžki koroničarski ilustrirani ljetopis“.

Trnje – satiričko-humoristički tjednik, je izlazio u Vukovaru između 10. listopada i 25. prosinca 1920. godine. Bile su to prve humoristično-satirične novine koje su izlazile u gradu Vukovaru.

U sljedećem nastavku ću se pozabaviti velikim brojem humorističko-satiričkih listova koji su izlazili na jugu Hrvatske, u Splitu i okolici, gdje je najpoznatiji od njih dalmatinski Duje Balavac bio pandan Koprivama iz središnje Hrvatske.

Neke od naslovnica spomenutih listova prikazane su u nastavku: