Na prvi pogled, srpanjski podaci iz sustava fiskalizacije šalju optimističnu poruku. Vrijednost izdanih računa veća je nego u istom razdoblju prošle godine, novac očito nastavlja cirkulirati gospodarstvom, a vrhunac turističke sezone dodatno puni blagajne trgovina, restorana, kafića, hotela i drugih pružatelja usluga.
Međutim, veći iznos na računima nije isto što i veća stvarna potrošnja. Kada cijene rastu, isti proizvod, isti ručak ili isto hotelsko noćenje automatski stvaraju veću fiskaliziranu vrijednost, čak i kada broj kupaca i količina prodane robe ostanu nepromijenjeni. Nominalni promet stoga pokazuje koliko je eura naplaćeno, ali ne odgovara izravno na pitanje jesu li građani i turisti kupili više.
Upravo zbog toga podatke Porezne uprave treba promatrati zajedno s kretanjem cijena, brojem izdanih računa i strukturom djelatnosti u kojima je promet ostvaren.
Inflacija uzima dio nominalnog rasta
Prema prvoj procjeni Državnog zavoda za statistiku, potrošačke cijene u srpnju 2026. bile su u prosjeku 3,9 posto više nego u srpnju prošle godine. Na mjesečnoj razini cijene su bile 0,2 posto niže nego u lipnju, ali godišnja inflacija i dalje ostaje dovoljno visoka da bitno utječe na interpretaciju fiskaliziranog prometa.
To znači da bi nominalna vrijednost računa morala porasti najmanje približno četiri posto samo da bi stvarna, inflacijom prilagođena potrošnja ostala na prošlogodišnjoj razini. Nominalni rast ispod stope inflacije zapravo bi upućivao na realni pad.
Primjerice, kada bi vrijednost računa porasla deset posto, a cijene 3,9 posto, stvarni rast ne bi iznosio deset posto, nego približno 5,9 posto. Točan izračun dobiva se dijeljenjem indeksa nominalnog rasta indeksom cijena, pa je rezultat nešto drukčiji od jednostavnog oduzimanja postotaka.
Takav izračun daje mnogo realističniju sliku potrošačke aktivnosti od samog uspoređivanja iznosa na blagajnama.
Usluge poskupjele mnogo više od prosjeka
Dodatni problem predstavlja činjenica da opća stopa inflacije nije podjednako raspoređena na sve proizvode i usluge. Prema srpanjskoj procjeni DZS-a, cijene usluga bile su čak 8,5 posto više nego godinu ranije, dok je energija poskupjela 12,2 posto. Istodobno su cijene hrane, pića i duhana porasle 0,5 posto, a cijene industrijskih neprehrambenih proizvoda bez energije pale su 1,1 posto.
Zbog toga ukupnu fiskaliziranu potrošnju nije dovoljno prilagoditi samo prosječnom inflacijom od 3,9 posto. Potrebno je primijeniti cjenovne indekse koji što bolje odgovaraju pojedinim djelatnostima.
To je osobito važno tijekom turističke sezone, kada velik dio fiskaliziranog prometa nastaje u smještaju, ugostiteljstvu, prijevozu, rekreaciji i drugim uslugama. Ako su cijene usluga u prosjeku porasle 8,5 posto, nominalni rast računa u nekoj uslužnoj djelatnosti od, primjerice, deset posto značio bi realno povećanje od tek približno 1,4 posto.
Nominalni promet u takvom bi slučaju izgledao vrlo snažno, dok bi stvarni rast prodanih usluga bio gotovo zanemariv. Ako bi vrijednost računa porasla manje od 8,5 posto, realni bi promet mogao biti manji nego prošle godine.
Broj računa govori više, ali ni on nije dovoljan
Za potpuniju procjenu treba pratiti i broj izdanih računa. Kada vrijednost računa snažno raste, a njihov broj stagnira ili pada, to je znak da je povećanje prometa velikim dijelom posljedica viših cijena ili većeg prosječnog iznosa pojedine kupnje.
Ako istodobno rastu i broj računa i njihova ukupna vrijednost, vjerojatnije je da postoji i stvarno povećanje gospodarske aktivnosti. Međutim, ni broj računa nije savršena mjera fizičkog obujma potrošnje. Jedan račun može sadržavati jedan proizvod, ali i cijelu košaricu, pa se iz broja transakcija ne može zaključiti koliko je robe stvarno prodano.
Najkorisnija je zato kombinacija triju pokazatelja: ukupne vrijednosti računa, broja računa i prosječnog iznosa jednog računa. Ako raste samo prosječna vrijednost, dok broj računa miruje, inflacija i promjena strukture kupnje vjerojatno imaju glavnu ulogu. Ako raste i broj transakcija, signal o stvarnom jačanju potražnje postaje uvjerljiviji.
Porezna uprava omogućuje praćenje fiskalizirane potrošnje prema vremenu, lokaciji i djelatnosti, pri čemu se izvještaji temelje na mjestu izdavanja računa, odnosno poslovnim prostorima. Službena metodološka pravila upozoravaju i da se podaci odnose na fiskalizirane oblike plaćanja te ne obuhvaćaju plaćanja izravno na transakcijski račun. Zbog toga fiskalizirani promet nije potpuno jednak ukupnoj osobnoj potrošnji u gospodarstvu.
Turistička sezona može prikriti slabost domaće potrošnje
Srpanj je specifičan jer se potrošnja domaćih kućanstava preklapa s vrhuncem potražnje stranih gostiju. Rast fiskaliziranog prometa na obali ne mora stoga značiti da je porasla kupovna moć hrvatskih građana. Može biti rezultat većeg broja turista, viših cijena smještaja i ugostiteljskih usluga, drukčije strukture gostiju ili koncentracije potrošnje u nekoliko najposjećenijih destinacija.
Istodobno, snažan promet u turističkim županijama može prikriti stagnaciju u kontinentalnim područjima ili slabije rezultate pojedinih djelatnosti. Ukupan nacionalni iznos tada raste, iako dio stanovništva realno kupuje manje, odgađa veće izdatke ili se preusmjerava prema jeftinijim proizvodima.
Promjena potrošačkih navika također se ne vidi iz ukupnog fiskaliziranog iznosa. Kućanstvo može potrošiti isti nominalni iznos kao prošle godine, ali kupiti manje mesa, odjeće, kućanskih proizvoda ili usluga. Statistički promet tada stagnira, dok se stvarni životni standard smanjuje.
Veće blagajne nisu automatski dokaz boljeg standarda
Srpanjski podaci potvrđuju da fiskalizirani novčani promet nastavlja rasti. To je važan gospodarski signal jer pokazuje da se potrošnja nije naglo urušila i da turistička sezona generira značajan prihod. Ipak, ti podaci sami po sebi nisu dokaz snažnog realnog rasta niti poboljšanja životnog standarda.
Prva procjena srpanjske inflacije temelji se na približno 80 do 90 posto obrađenih podataka, dok će konačni podaci biti objavljeni 14. kolovoza. Zbog toga će i precizniji izračun realne potrošnje, osobito po pojedinim skupinama proizvoda i usluga, biti moguć tek nakon objave potpunijih indeksa cijena.
Najvažnija poruka srpanjskih brojki stoga nije da građani i turisti jednostavno troše više. Točnije je reći da plaćaju više. Koliki dio tog povećanja predstavlja stvarno veću količinu kupljene robe i usluga, a koliki je samo posljedica viših cijena, može se utvrditi tek nakon prilagodbe za inflaciju.
Kada se taj učinak ukloni, nominalno snažan rast postaje osjetno slabiji. U dijelu uslužnih djelatnosti može se svesti na stagnaciju, a ondje gdje vrijednost računa raste sporije od cijena riječ je o realnom padu potrošnje. Fiskalizirane blagajne zato mogu izgledati pune čak i kada su potrošačke košarice praznije nego prošle godine.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Infografika: Vidmir Raič