Video-art, kiber-gotika i kiber-poetika otpora. Pogled iz kiber-kaveza metropole koji skenira i razgolićuje zbilju izvan mrežnih ideologija
DIJALOG SIMULAKRUMA: ZAGREB IZMEĐU DVIJU MREŽA
Dvostruki video-dokument i esej o simuliranoj tenziji, medijskom profitu i potrazi za utopijom pod oružanom zaštitom na zagrebačkom asfaltu.
Suvremena Hrvatska, osim u fizičkom prostoru, dominantno pulsira i živi unutar digitalne tehno-sfere. Mreže poput Facebooka, Instagrama i Tik-Toka postale su algoritamski laboratoriji u kojima građani pedantno filtriraju vlastite političke stavove, traže svjetonazorske istomišljenike i kreiraju hermetički zatvorene informacijske petlje (tzv. echo chambers).
Unutar tih digitalnih kaveza generira se sirova građa za službene portale i medije koji potom, privlačeći klikove – osiguravaju novac oglašivača, odnosno profit. Zato mediji senzacionalistički instrumentaliziraju te stavove i vraćaju ih njenim građanima kreatorima u obliku objektivne informacije. Ta, tzv. objektivna informacija (filtrirana od subjektivnih i emotivnih dojmova o realitetu) postoje kriterij normalnosti i istine.
Naime, glavna valuta spomenutog medijskog prostora postaje raspirivanje egzistencijalnog straha i predviđanje nasilja između ideološki suprotstavljenih grupacija. Da bi privukli oglašivače koji će ponuditi neki deterdžent ili piletinu na vikend akciji – mediji namjerno stvaraju tenziju koja na samom zagrebačkom asfaltu često uopće nije realna.
No, ta simulirana, digitalna tenzija u fizičkom svijetu iziskuje itekako stvarno i masovno osiguranje. Živi odjek te medijske manipulacije gledali smo u subotu, 6. lipnja 2026. godine.
Dva masovna događaja oprečnih predznaka – 25. Zagreb Pridea i procesija Hoda mladih Antunovaca – pretvoreni su u sigurnosne operacije najvišeg rizika. Premda Policijska uprava zagrebačka, iz taktičkih razloga, u javnost nije pustila točan broj angažiranih običnih i specijalnih policajaca, uočljiva prisutnost kordona duž ulica bila je monumentalni spomenik tom digitalnom strahu. Uopće, strah se javlja kada je u pitanju kontrola mase ljudi u javnom prostoru, a u ovom slučaju strah je bio naročit zbog mogućnosti da se dvije masovne kolone ne susretnu na nekoj od zacrtanih trasa. Koliko su te kolone bile masovne - egzaktan i numerički izražen podatak o točnom broju sudionika na 25. Zagreb Prideu, kao i na Antunovskom hodu mladih – policijska uprava zagrebačka i organizatori službeno nisu objavili. Ipak, dok je za Antunovski hod javno istaknuta procjena o desecima tisuća sudionika, izvješća s Povorke ponosa u službenom i medijskom diskursu dosljedno koriste isključivo opisne sintagme poput „tisuće sudionika“ i „velik broj ljudi“ koji su ispunili centar grada.
Bez obzira na mnoštvo onih koji su se okupili pod motom „Korak po korak, iskorak!” i onih koji su se okupili pod motom „Ako imaš Boga, imaš sve” – skupovi jednih i drugih unatoč strahu od mogućeg nasilja ili incidenta – prošla su mirno. Jer, pripadnicima i poštovateljima građanske inicijative Zagreb Pride, kao ni Hodu mladih Antunovaca iza koje stoji ustanova Katoličke crkve – nije u interesu nasilje, jer bi bilo kakav izgred bio kontraproduktivan, diskreditirao bi njihova proklamirana načela koja se s jedne strane svode na puna građanska prava za sve, odnosno inkluzivnost te individualizam, a s druge – na tradicionalne, obiteljske vrijednosti i kršćansku ljubav prema svakome.
Dakako, to su idealističke postavke, u njihovoj pozadini je mnoštvo etičkih normi koje – realno – isključuju Dugog, drugačijeg po svjetonazoru i životnom stilu. K tome, i moderna i tradicionalistička povorka kao prezenteri polariteta političke Hrvatske bore se za utjecaj u društvu i promjenu morala i slike svijeta u medijima koji bi im omogućili privid manjeg trpljenja u svakodnevnom životu. To trpljene se svodi na ekonomske probleme, (ne)poštivanje identiteta i sigurnost okruženja, lokalnog, ali i globalnog. Svaka politička epoha i njene epizode imaju specifičan pritisak na građane, odnosno društvene skupine i pojedince koji se s njima nose kroz nastojanje aktivnog mijenjanja pojedinih okolnosti ili predaji nečem transcedentnom, najčešće religiji. Zato se, u današnje vrijeme globalnih ratnih i ekoloških opasnosti unutar sve jačeg globalnog New age pokreta - javlja ideja o dolasku Zlatnog doba, doba bratstva i solidarnosti svih ljudi na planetu Zemlji. Ukratko, ljudi traže utopijski izlaz kroz neku formu zajedništva, a koja ne može bez ideoloških trenja, jer kako god okrenuli – čovjek je političko biće i sukob je neminovan; konceptualno a pokatkad i fizički.
Stoga, strahujući od fizičkog sukoba – sami organizatori povorki imaju i svoje redare kako netko ne bi počinio kakav incident i time drugoj ideološkoj industriji dao argument protiv njih, od čega bi najviše profitirali mediji u svojoj poslovnoj borbi za klikove i oglašivače. Na tragu te logike javlja se pomisao da su mediji oni kojima bi sukob bio u poslovnom interesu.
Dakako, realni sukob nije isključen – dovoljno je da samo jedan od tisuću izazove neki incident koji bi izazvao paniku i(li) stampedo – i cijela slika sigurne Hrvatske bi u času bila spaljena. Zato je jaka prisutnost snaga reda kao i unutargrupna disciplina s internim redarima imala smisla; premda – malo je tužna činjenica da se građani vesele i izražavaju svoja htijenja pod oružanom zaštitom.
Na dijelove događaja koji su u subotu obilježili Zagreb otišla sam kao netko koga zanima lice grada i njegov puls, željela sam izbliza, svojim očima vidjeti stvarnost i snimiti je kako ne bih „kupovala” ideologiju portala i mreža. Tako sam se osvjedočila jednako jakoj pozitivnoj energiji oba skupa koja je, razumljivo, bila emanirana u dva ideološka ključa. Ti ključevi su ključevi utopije koji bacaju sjenu i svjetlo na grubu stvarnost ne-prazničnog, radnog tjedna u kojem ćemo se gubiti u detaljima preživljavanja i prašini smisla.
MULTIMEDIJALNI PRILOZI (VIDEO-DOKUMENTI):
AKO IMAŠ BOGA... (poezija bez stiha)
https://www.youtube.com/watch?v=iNkApWXLltQ
Format: Video-dokument // Autorica: Zorica Radaković
Zvuk: Sinkronizirana pjesma, molitva i žamor mase
Opis: Druga strana kiber-gotičkog zrcala i izravni tekstualni par videu „Korak po korak...“. Snimajući masovno slavlje mladih Antunovaca na Trgu bana Jelačića, kamera Zorice Radaković skenira unutrašnju disciplinu, liturgiju i ritam mase. Pretvarajući vladajući ideološki moto u „poeziju bez stiha“, autorica dekonstruira ovaj fenomen kao hiperrealni simulakrum zajedništva. Video-dokument bilježi autentičnu ljudsku potrebu za transcedentnim izlazom iz detalja preživljavanja, istovremeno razgolićujući kako ta potraga biva ukalupljena u kodove tradicionalnih simbola i dresirana kroz digitalnu matricu društvenog straha. Čista, neutralna opservacija pulsa grada izvan dnevno-političkog navijanja.
Zorica Radaković: KORAK PO KORAK... (poezija bez stiha)
https://www.youtube.com/watch?v=OqktlshgVHo
Format: Video-reportaža (5 minuta) // Autor: Zorica Radaković
Zvuk: Izvorna ulična buka, žamor i DJ matrica
Opis: Kamera Zorice Radaković skenira impulse zabavnog i opuštenog dijela 25. Zagreb Pridea na Trgu Francuske republike. Unutar ograđene zone parka pod budnim okom policije, bilježe se kratki, dinamični kadrovi moderne mladosti, ekscentričnih DJ-eva i bljeskova boja. Video hvata privremenu autonomnu zonu plesa i inkluzivnosti koja funkcionira u procjepu između piknika i sistemske kontrole. Autorica se u kadru pojavljuje bez karnevalske maske – kao analogni promatrač i etička podrška ideji ravnopravnosti svih građana.
Trg bana Jelačića – Detalj s ekranom „NE MRZIM“
Poruka u kodu iza metalnih rešetki. Ekran na Trgu bana Jelačića emitira utopijski imperativ „NE MRZIM“, dok objektiv Zorice Radaković bilježi sraz digitalne proklamacije i fizičkih barijera u kiber-kavezu suvremenog društva.
Trg bana Jelačića – Hod mladih Antunovaca
Analogni promatrač pred monumentalnim spomenikom digitalnog straha. Autorica Zorica Radaković na Trgu bana Jelačića, u procjepu između masovnog kolektivnog zanosa i jakih snaga reda pod oružanom zaštitom.
Trg bana Jelačića – U plavom valu Antunovaca
Sraz kodova na zagrebačkom asfaltu. Autorica Zorica Radaković u izravnom dodiru s plavim kolektivnim zanosom Antunovskog hoda – vizualni kontrapunkt i svjesni estetski odmak analognog promatrača od unificiranih mrežnih matrica.
Trg Francuske republike – Zagreb Pride
Kiber-leća i odbljesak ulične utopije. Skeniranje vibracija i opuštenog piknik-ambijenta na Trgu Francuske republike kroz objektiv koji odbija senzacionalizam medijskih platformi.
Trg Francuske republike – Detalj mase
Trg Francuske republike – Detalj mase
Lice grada izbliza. Prisutnost bez karnevalske maske – fiksiranje uličnog koda i pozitivne energije mase koja traži utopijski izlaz iz svakodnevne prašine smisla.
ZORICA RADAKOVIĆ: Glas iz kiber-kaveza
Zorica Radaković (rođ. 1963. god.) zakoračila je na koordinatni sustav domaće književnosti 1984. godine kao jedna od najvažnijih i najodvažnijih autorica legendarne kvorumaške generacije. Njezin cjelokupni umjetnički hod – od ranih pjesničkih zbirki poput Svaki dan je sutra (1984.) i beskompromisne knjige pjesama Bit će rata (1990.) do oštrih dramskih tekstova – obilježen je neprekidnom dekonstrukcijom društvenih simulakruma i otporom prema konformizmu.
Njezin stvaralački rad danas doživljava ključni tehnološki prijelaz. Premještajući svoj fokus s klasičnog papira u beskrajni prostor tehno-sfere, autorica spaja tekstualni kôd s digitalnim medijem, stvarajući prepoznatljivu formu psihodelične video-poezije i avangardnog video-arta koji vjerno prenosi atmosferu urbanog otuđenja u kiber-kavezu suvremenosti.
Ova stalna rubrika, Kiber-rotor Zorice Radaković, njezina je nova konceptualna platforma i izravna uvertira u skori izlazak njezine nove knjige priča „Zagrebački kiber-gotik“. Kroz mračni, hipnotički ritam zagrebačkog asfalta, nadolazeća proza Zorice Radaković donosi beskompromisne algoritamske rezove stvarnosti i razgolićuje dresuru modernog društva, potvrđujući njezin status trajno subverzivnog autorskog glasa.
...
napisala: Zorica Radaković u lipnju 2026. godine
foto/video: Zorica Radaković