Čim otvoriš oči, žrtva si budilice, potom vlastite probave koja ne pita hoćeš nećeš. Žrtva si želuca koji traži materijal za ukiseljavanje i probavljanje, potom svoje anatomije koja traži brigu.
Žrtva si npr. šefa na poslu samim tim jer imaš šefa odnosno osobu koja ti govori što trebaš raditi.
Ili vlastitog posla kako bi radio i i odradio za poreze državi.
Žrtva si svojeg mozga koji radi sto na sat za svaku sitnicu, koji neprestano projicira, nekad iluzije pa deluzije i to ne znaš razlikovati.
Onda si žrtva doktora koji misle da znaju što ti je jer imaju diplomu, a ni sami ne znaju kako sa sobom.
Žrtva si svojeg vjerovanja drugima, jer ti je tako lakše nego mućkati svojom glavom.
Žrtva si institucija koje ti stalno uzimaju danak pa čak i vjerskih koje ti kao smiruju dušu, a ta duša je žrtva toga što tvoj zbunjeni um koristi tvoje tijelo kako bi činio nešto što misliš da moraš, a ne moraš.
foto: Marija Štrajh
Sustav isto misli da je žrtva Iako stalno žrtvuje poduzetnike i ljude kroz namete i poreze.
Političari se predstavljaju kao žrtve medija, koji isto sebe predstavljaju kao žrtve korporacija ili cenzure sustava koji isto kaže da je žrtva medija koji viče da je žrtva sustava.
Odeš u crkvu na ispovijed kako bi olakšao dušu i onda skužio da si žrtva svećenika koji je eto pedofil i svima pjeva kako je žrtva javnog linča.
Kad su dijete ništa ne razumiješ i nije teško te trenirati da misliš da se sve podrazumijeva pa i osjećaj žrtve koji u starim danima dođe kao naplata kroz bolesti.
Na kraju si žrtva smrti kojoj je dojadilo gledati kako se patiš jer ili si ti žrtva jer se raspadaš ili oni koji brinu da se to ne dogodi.
Ma kome ćeš se potužiti? Nekome tko će reći da je veća žrtva od tebe i onda ćeš pogledati u daljinu i shvatiti da uglavnom ljudi koriste vlastiti život kao prikaz žrtve kako bi ti prestao biti veća.
Je li to solidarnost ili ipak dijete u čovjeku koje vječno traži pažnju?
A što je s onima koji kroz ulogu žrtve čine nezamislive žetve, bilo dobara ili života?
Što je s onima koji nisu žrtve, a glume da jesu kako bi se prodali?
Ima li kraja toj zmiji koja jede vlastiti rep dok na kraju ne proždere i glavu s kojom jede? Nema.
Jer zmiji opet izraste novi rep.
napisala: Marija Štrajh
*za više informacija i pomoć javite se na:
ossariuss@gmail.com
*naslovnice mojih knjiga u najavi
*a knjige se mogu naručiti na engleskom i hrvatskom jeziku na mail adresu
ossariuss@gmail.com
Marija Štrajh - Potential Connection
Marija Štrajh - Maintain Happiness
Marija Štrajh multimedijalna umjetnica koja je od ranih dana tražila način umjetničkog izričaja kroz riječ i izvedbu pa onda i multimediju kako se uz njeno odrastanje tehnologija razvijala. Pa je tako već s 16. godina, turnejom haiku performansa PRVI UDARAC U ZADNJICU obišla sve države ex Yu te izvedbom bila u interakciji s publikom, a sami fem haikui oslobađali su žensku energiju u punom smislu te riječi.
Projekti iz 80-tih IZMIŠLJOTINA u Hrvatskom kulturnom domu u Rijeci, mjuziklu u četiri čina pokazala je kao i STRAH ME JE, interaktivnom rock performansu, potom 90-tih LUTKINA KUĆA 1 i 2, performansima, URLIKANJA te ISPOVJED ISPRANOG MOZGA, kao i off sexy cabaret s parodijom KRV I MED….2000- tih nastavlja koristiti radijski i TV medij kao sredstvo performansa da bi rušila seksualne tabue i ubrzavala svjetske medijske procese detabuiziranja u mladoj HR, pa potom odlaskom u SAD snima kratki film NEW YORK RAFT ON THE ROAD koji je poslije prikazivan na sub festivalima Ispod tepiha u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu, a gdje je spojila na Danima performansa u Rijeci s performansom o ljudskim pravima čime se i film bavi.
U MMSU Rijeka postavlja platformu 22 performansa riječkih umjetnika koji su unutar prostorno velikog autorskog DNA autoričinog ključa pod nazivom METAFIZIKA KRVI ILI KLJUČ DNK gdje objedinjava riječke performere u glavnu DNK spiralu.
Potom slijedi niz organizacija kao što su Kultur šok 2014. te subverzivnu festival performansa NA RUBU gdje objedinjuje umjetnike te svoj performans o žrtvama koncetracionih logora JADNOVO.
U međuvremenu u vlastitom prostoru na otoku Krku registrira galeriju ART AVANGARD gdje prvih godina ustupa promociju akademskim i drugim umjetnicima da bi nakon smrti oca koristila vlastiti prostor kao neovisni od institucija, političkih i drugih tzv. muških alata kao vremensku i prostornu crtu za instalacije za istraživački rad i neovisne izvedbe kao što su CONTACT ME gdje iskušava vremenske uvjete na instalaciji koja opstaje nesrušena godinu dana, potom JUST ONE CALL, FLOWERS 2034 te na kraju i aktualnu ANIMAL ART ACADEMY gdje psi slikaju.
Inače je diplomirala medijski management u Zagrebu, okultne teozofske škole te stekla 7 stupnjeva eksterne chi kung naobrazbe kao i arhatic yogu u SAD-u.
2023. svoju digitalnu umjetnost je izlagala u galerijama diljem svijeta, NYC artexpo, Miami, Los Angeles, potom SVISS artexpo na glavnom kolodvoru, u Berlinu te Dubaiju.
Napisala je knjigu intervjua “Rock n Stock generacija” kao i vegansku kuharicu te je ušla u međunarodnu antologiju književnih kratkih formi pričom KIHAVICA. Objavljivala u književnim časopisima i portalima, a trenutno piše za mojzagreb.info i adriapress.hr.
foto: osobni album Marija Štrajh