U Hrvatskoj je tijekom 2025. sklopljeno 17.270 brakova, a pravomoćno ih je razvedeno 5.674. Dok se zemlja demografski smanjuje, brak se još uvijek sklapa s optimizmom, raskida s dokumentacijom, a Grad Pag iz nekog razloga odolijeva nacionalnom trendu...
Hrvatska je tijekom 2025. godine dobila 17.270 novih brakova i 5.674 službeno završena bračna projekta. Drugim riječima, na svakih tisuću sklopljenih brakova zabilježeno je 328,5 razvoda. Statistički gledano, to je gotovo 33 posto. Romantično gledano, to znači da se uz svadbenu tortu polako može početi posluživati i informativna brošura nadležnog općinskog suda.
Naravno, bilo bi pogrešno tvrditi da će se baš svaki treći brak sklopljen 2025. raspasti. Brakovi razvedeni prošle godine sklapani su u različitim razdobljima, kada su ljudi još vjerovali da je rečenica „moramo razgovarati“ poziv na razgovor, a ne uvod u podjelu nekretnina. Ipak, godišnji odnos sklopljenih i razvedenih brakova dovoljno je dojmljiv da potvrdi kako je brak u Hrvatskoj i dalje vrlo popularna institucija — osobito na ulazu i izlazu.
Da, uzimam. Dok ne vidimo kako će ići...
Sklapanje braka počinje obećanjem da će dvoje ljudi ostati zajedno u dobru i zlu. U Hrvatskoj se pokazalo da se dobro i zlo često mogu podnijeti, ali ne i kredit, zajednička kupaonica, odgoj djece, raspored čišćenja, godišnji odmor s rodbinom te pitanje tko je ostavio praznu kutiju mlijeka u hladnjaku.
Službena statistika pritom djeluje gotovo optimistično. Godinu prije, 2024., sklopljeno je 17.206 brakova, a razveden je 4.961. U 2025. broj novih brakova porastao je za skromna 64, dok je broj razvoda porastao za 713. Brak je, dakle, ostvario rast koji bi se u gospodarskim izvješćima opisao kao stagnacija, dok je sektor razvoda zabilježio snažnu ekspanziju, povećanu potražnju i vrlo dobre izglede za odvjetničku djelatnost.
Da je riječ o tržišnom izvješću, analitičari bi zaključili kako tradicionalni bračni proizvod još ima stabilnu bazu korisnika, ali se suočava s ozbiljnim izazovima u području dugoročne održivosti. Posebno zabrinjava visoka stopa odustajanja korisnika, rast troškova zajedničkog života i nedovoljno razvijena korisnička podrška nakon isteka medenog mjeseca.
Svadbena industrija zasad nema razloga za paniku. I dalje se kupuju prstenje, iznajmljuju dvorane, angažiraju glazbeni sastavi i snimaju videosadržaji u kojima mladenci hodaju kroz polja lavande kao da ih nakon vjenčanja ne čekaju računi, porezne prijave i rasprava o tome čija je obitelj duže ostala na nedjeljnom ručku.
Pag, hrvatska bračna demilitarizirana zona
Usred ove nacionalne bračne turbulencije izdvaja se Grad Pag. Ondje je tijekom 2025. sklopljeno 13 brakova, a nije zabilježen nijedan razvod. Pag je tako postao jedini hrvatski grad bez službeno evidentiranog razvoda tijekom cijele godine.
To je izniman rezultat. Toliko izniman da bi grad hitno trebalo proučiti, ali diskretno, kako se ne bi pokvarilo ono što ondje očito funkcionira.
Možda je tajna u paškom siru. Možda u buri. Možda supružnici tijekom svađe izađu iz kuće, bura im odnese argumente, a kad se vrate, više se ne sjećaju oko čega su se posvađali. Moguće je i da otočna infrastruktura jednostavno potiče bračnu stabilnost: kad shvatite koliko bi organizacijski bilo zahtjevno preseliti stvari, promijeniti adresu i objasniti rodbini što se dogodilo, lakše je ostati zajedno.
Pag bi zato mogao pokrenuti novi turistički proizvod: bračni oporavak bez razvoda. Paket bi uključivao sedam noćenja, dvije terapijske šetnje uz more, degustaciju sira, kontrolirano izlaganje buri i radionicu pod nazivom „Je li baš sve vrijedno svađe ili ste samo gladni?“
Doduše, statistika ima smisla samo u kontekstu malih brojeva. Trinaest brakova i nijedan razvod ne znače nužno da je Pag pronašao konačno rješenje za bračnu sreću. Možda je samo imao mirnu godinu. No u zemlji u kojoj gotovo svaka pojava odmah postaje nacionalna strategija, nema razloga da i ovo ne proglasimo modelom dobre prakse.
Djeca se rađaju rijetko, strategije redovito
Dok se odrasli vjenčavaju, razvode i sele kutije iz zajedničkog stana, hrvatska demografija nastavlja svoj dugogodišnji program smanjivanja bez suvišnih iznenađenja.
Prema najnovijim podacima, samo šest od ukupno 128 hrvatskih gradova zabilježilo je pozitivan prirodni prirast, odnosno više rođenih nego umrlih. Ostala 122 grada uglavnom nastavljaju poznatu hrvatsku tradiciju: izrađuju demografske mjere, osnivaju povjerenstva, usvajaju akcijske planove i nakon toga ostaju bez stanovnika na vrlo organiziran način.
Prirodni prirast zvuči poput nečega što bi trebalo nastajati prirodno. U Hrvatskoj je, međutim, postao gotovo egzotična pojava. Ako neki grad dobije nekoliko stanovnika više nego što ih izgubi, vijest bi uskoro mogla prekidati redoviti televizijski program.
„U jednom hrvatskom gradu rođeno je više ljudi nego što ih je umrlo. Nadležne službe izašle su na teren.“
Demografski optimizam u Hrvatskoj uglavnom se temelji na tome da je neki pokazatelj i dalje loš, ali je loš sporije nego prethodne godine. Pad je manji, minus je plići, iseljavanje je usporilo, rođeno je nešto više djece, a stanovništva ukupno opet ima manje. To se zatim objavi pod naslovom koji sadrži riječ „preokret“, jer riječ „nastavak dugoročnog propadanja uz povremene manje oscilacije“ nije dovoljno prikladna za konferenciju za novinare.
Nema stanovnika, ali ima kuća za odmor
Demografska slika hrvatskih gradova pritom je zanimljivo nespojiva s fizičkim prostorom. Stanovnika je sve manje, ali stanova, apartmana i građevinskih projekata ima sve više. Djeca se rijetko rađaju, škole se zatvaraju, ali kvadrat nekretnine raste kao da će se Hrvatska do 2030. naseliti s dodatnih deset milijuna ljudi.
Mladi parovi trebali bi se vjenčati, dobiti djecu i ostati u Hrvatskoj. Za taj jednostavni nacionalni zadatak trebaju im samo stabilan posao, pristojna plaća, dostupan stan, vrtić, osjećaj sigurnosti i uvjerenje da institucije funkcioniraju. Budući da je to administrativno vrlo složeno, država im je za početak ponudila prigodne govore o važnosti obitelji.
Obitelj je, naime, temelj društva. Stan od 70 četvornih metara je, međutim, temelj investicijskog portfelja i zato košta znatno više.
Hrvatska tako istodobno očekuje da mladi rano zasnuju obitelj i da trideset godina otplaćuju prostor u kojem bi tu obitelj trebali zasnovati. Nakon toga ih se upozorava da previše rade, premalo vremena provode zajedno i imaju nedovoljno djece. Sustav je dobro osmišljen: najprije oteža život, a onda izrazi zabrinutost njegovim posljedicama.
Brak kao posljednja domaća industrija
Unatoč svemu, više od 17 tisuća parova tijekom 2025. ipak je reklo „da“. To nije mala stvar. U zemlji koja sumnja u institucije, političare, tržište, vremensku prognozu i majstore koji obećaju doći u utorak, ljudi još uvijek vjeruju jedni drugima dovoljno da potpišu zajedničku budućnost.
To je možda i najoptimističniji dio cijele statistike.
Brak opstaje jer se ljudi, unatoč svim dokazima, i dalje zaljubljuju. Vjeruju da će baš oni uspjeti. Da će razgovarati, razumjeti se, dijeliti obveze i nikada neće voditi trodnevni hladni rat zbog nepravilno složene perilice posuđa.
Neki u tome doista uspiju. Neki se raziđu civilizirano. Neki provedu godine raspravljajući kome pripada kauč, premda ga zapravo nitko ne želi. Statistika sve te životne priče na kraju svede na dva stupca: sklopljeni i razvedeni.
Brojevi, naravno, ne znaju ništa o ljubavi. Ne znaju tko je kome kuhao čaj, tko je kome oprostio, tko je predugo šutio, a tko je otišao u pravom trenutku. Brojevi samo hladno bilježe da je tijekom 2025. bilo 17.270 početaka i 5.674 službena završetka.
Međutim, Grad Pag je vrlo specifičan i često privlači pažnju javnosti i demografa zbog iznimno visokog omjera razvoda i sklopljenih brakova, gdje broj razvoda ponekad čak nadmašuje broj vjenčanja. Tako je bio trend razvoda kao i u ostatku Hrvatske no tijekom 2025. godine u Gradu Pagu sklopljeno je 13 brakova, dok nije zabilježen niti jedan jedini razvod, čime je Pag službeno postao jedini hrvatski grad s nula razvoda u toj godini.
Zato bi se nacionalna demografska politika možda trebala privremeno preseliti na Pag. Ne zato što ondje sigurno znaju kako spasiti brakove i stanovništvo, nego zato što je to jedino mjesto na kojem statistika zasad izgleda kao da je otišla na godišnji odmor.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Foto: Vidmir Raič uz AI asistenciju