U protekloj godini vidjeli smo kako je Donald Trump osvojio drugi mandat u Bijeloj kući, Sjeverna Koreja se pridružila Rusiji u borbi protiv Ukrajine, Izrael vodi rat na više frontova usred općeg bijesa, iznenadni pad diktature Bashara Assada i uspon tvrdog -desne političke snage diljem Europske unije.
Izazovi europske politike
Europska unija suočit će se s nizom značajnih izazova u 2025. godini. Ključna područja koja zahtijevaju odgovore vodećih političara je odnos prema ratu na istoku kontinenta, odnosno prema ruskoj agresiji na Ukrajinu, jačanje obrane, migracije i politike prema imigrantima, te izazovi globalizacije, osobito u odnosu na gospodarstva europskih zemalja. Pomoć i nastavak financijske i vojne potpore Ukrajini ostaje europski vanjskopolitički prioritet. EU planira mjesečno izdvajati 1,5 milijardi eura iz svog proračuna za ukrajinsku državnu blagajnu. Dodatno, predviđen je kredit od 50 milijardi eura od strane skupine G7, najrazvijenijih zemalja svijeta, financiran profitom od zamrznute ruske imovine. Ova sredstva bit će usmjerena na podršku Ukrajini koja, unatoč svemu, ostaje kandidat za članstvo u Uniji.
Drugi europski prioritet je jačanje obrane. EU će se fokusirati na vlastitu obranu, posebno u kontekstu odnosa s Rusijom. Po prvi put imenovan je povjerenik za novo odjeljenje – obranu i svemir. Cilj je bolje koordinirati politiku naoružanja i nabavke među članicama EU-a, s obzirom na to da su proračuni mnogih država premali za brzo nabavljanje novog oružja ili regrutiranje dodatnih vojnika. To slijedi i upravljanje dugovima, jer povećani izdaci za obranu, ulaganja u klimatski povoljno restrukturiranje gospodarstva te podrška obnovi u regijama poput Gaze, Libanona i Sirije predstavljaju financijski izazov. Procjenjuje se da su investicijske potrebe EU-a oko 800 milijardi eura, što bi moglo zahtijevati zajedničko zaduživanje kako bi se privukli privatni investitori.
Migracije i azil su također velika europska politička tema. EU se suočava s potrebom reforme sustava azila i migracija, posebno u svjetlu povećanog broja migranata i izbjeglica. Cilj je uspostaviti pravedniji i učinkovitiji sustav raspodjele odgovornosti među državama članicama.
Ekonomski rast i konkurentnost ostaje „rak rana” europske politike, jer u pozadini svega i uvijek je samo ekonomija. Suočena s usporenim gospodarskim rastom i visokim razinama duga, EU će morati ulagati u inovacije, digitalizaciju i zelene tehnologije kako bi osigurala dugoročnu konkurentnost na globalnom tržištu.
Ovi izazovi zahtijevaju koordinirane napore i zajedničke strategije svih država članica kako bi se osigurala stabilnost i prosperitet Europske unije, no trendovi i recentna događanja u europskoj politici ne vode u tom smjeru. Europa je na velikoj prekretnici, pojavljuju se novi igrači, raste pritisak velikih igrača u globalnim odnosima, izazovi su, dakle tu, a europski političari imaju sve manje odgovora.
Trump, Meloni, Le Pen i krajnja desnica
Prošla 2024. bila je godina kada je populistička desnica ponovno osvojila svjetla reflektora s obje strane Atlantika, s osvetom. Trumpov reizbor u SAD-u i porast podrške desničarskim strankama na izborima za Europski parlament pokazali su da Brexit i Trumpova prva pobjeda 2016. nisu bili slučajnost. Bili su to prvi oblici političkog lajtmotiva koji je sada dominantan, uvodeći tvrdokorne antiimigracijske politike, protivljenje zelenoj agendi i vjerojatno izbijanje novih trgovinskih ratova.
Giorgija Meloni, talijanska premijerka, prva žena na čelu vlade u povijesti talijanske republike
U Europi, talijanska premijerka Giorgija Meloni pojavila se kao figura novog pokreta protiv imigracije koji je brzo preoblikovao europski politički krajolik. Dok desni i lijevi centar nominalno kontroliraju većinu u Europskom parlamentu, bivši poljski premijer Mateusz Morawiecki, spreman naslijediti Meloni na mjestu čelnika Europskih konzervativaca i reformista u siječnju, tvrdio je da je većina u sjeni sastavljena od njegove stranke , Europska pučka stranka i krajnje desni Patrioti za Europu zapravo će upravljati 2025. Oh, i jesmo li to spomenuli Nigel Farage, zvani Mr. Brexit, sada tvrdi da je "pravi" vođa oporbe u Ujedinjenom Kraljevstvu?
Marine Le Pen, oličenje rasta moći desnice u Europi
Usred ovog desnog zanošenja, posebno se spominju Francuskinja Marine Le Pen i njezin nasljednik, Jordan Bardella. Ne samo da je dvojac krajnje desnice prikupio više moći i u Europskom parlamentu i u francuskoj Nacionalnoj skupštini 2024., nego su također postali politički "kreatori kraljeva", srušivši jednu Macronovu vladu.
Žene i „bočne države” vladaju europskom politikom
Unatoč pumpanju testosterona kroz zapadnu politiku, 2024. političarke su zauzele ključne pozicije u strukturi moći u Bruxellesu. Ursula von der Leyen osvojila je još pet godina na čelu izvršne vlasti EU-a, Roberta Metsola vratila se kao predsjednica Europskog parlamenta, a Kaja Kallas, bivša premijerka Estonije, postala je prva diplomatica EU-a.
Kaja Kallas, bivša premijerka Estonije vodi danas europsku vanjsku politiku
Žene dominiraju visokim pozicijama u EU. Tako su četiri od šest potpredsjednica u ovoj Europskoj komisiji su žene, uključujući španjolku Teresu Ribeiru u moćnoj ulozi povjerenice za konkurentnost i finkinju Hennu Virkkunen u značajnoj ulozi „digitalne carice”. EU u Sjedinjenim Državama predstavlja litvanka Jovita Neliupšienė, a ne zaboravimo da je francuskinja Christine Lagarde još uvijek na čelu Europske središnje banke. Također valja naglasiti da su dvije najutjecajnije osobe u središtu europskog pomaka udesno, Meloni i Le Pen, žene.
Jedan od prošlogodišnjih trendova je afirmacija europskih središnjih i istočnih država članica na europskoj i međunarodnoj sceni. Naime, njihovih političkih lidera koji su za afirmaciju sebe i svojih država iskoristili francusko-njemački vakuum. Poljski premijer Donald Tusk pojavio se kao dominantna snaga EPP-a, kao i pokretač napora EU-a u Ukrajini, dok je drugi poljak, Piotr Serafin, preuzeo odgovornost za proračunski portfelj Komisije, a litvanac Andrius Kubilius preuzeo je novostvoreni obrambeni portfelj bloka. Nekad gotovo pogrno nazivanje, tzv."bočne države" imaju čvrstu kontrolu nad velikim dijelom kreiranja politike EU-a.
Mark Rutte, snažniji NATO za sigurniju Europu
Oporavak NATO-a
Od proglašenja klinički preminulog prije nekoliko godina do dodavanja dvije zemlje na svoj popis članova 2024., NATO je iz ove godine izašao veći i moćniji nego ikad. Čini se da je čak i Trump sklopio mir sa savezom, okrenuvši se od prijetnji povlačenjem Washingtona do pojačanog pritiska na europske zemlje da troše više na obranu. To stavlja bivšeg nizozemskog premijera Marka Ruttea, koji je preuzeo mjesto glavnog tajnika NATO-a u listopadu, u poziciju da oblikuje transatlantske odnose u nadolazećoj godini.
Gubitnic: Macron, Scholtz, Orban i Putin
Gubitnici na međunarodnoj političkoj sceni su francuski predsjednik Emmanuel Macron i ex-njemački kancelar Olaf Scholtz. Oni se nikada nisu baš slagali, ali su sada ujedinjeni u na gubitničkoj strani. Za Macron je ozbiljno uzdrman, trpi jedan udarac za drugim, od poraza njegove stranke na izborima za Europski parlament do izvanrednih izbora koji su zapečatili uspon krajnje lijevih i krajnje desnih stranaka u Francuskoj do pada dviju vlada u jednoj godini. Scholz nije prošao puno bolje, prisiljen raspisati prijevremene izbore nakon raspada vladajuće koalicije koja uopće nije dobro funkcionirala.
Olaf Scholtz, ex-njemački kancelar, najveći gubitnik u Europi
Unutarnjopolitička zbivanja u Francuskoj i Njemačkoj, očito, oslabile su slavni francusko-njemački motor koji je trebao pokrenuti "EU projekt" naprijed.
Sjeća li se danas itko obećanja ruskog predsjednika Vladimira Putina da će osvojiti Ukrajinu u trodnevnoj specijalnoj operaciji? Tijekom rata koji ulazi u svoju treću godinu, Ukrajina ne samo obuzdala ruske napade, već je i zauzela dio ruskog teritorija tijekom ofenzive na Kursk. Dok se rusko gospodarstvo pregrijava usred visoke inflacije i kroničnog nedostatka radne snage, Putin je izgubio svoje uporište u Siriji (i put u Afriku) s padom Assadovog režima. A Moskva je godinu zaokružila ispričavši se (bez priznanja krivnje) za obaranje azerbejdžanskog civilnog zrakoplova.
Viktor Orbán, mađarski premijer
Mađarskom premijeru Viktoru Orbánu, „zločestom dečku” europske politike, također, ne cvjetaju ruže. O njemu se danas govori kao o Putinovom najboljem prijatelju u Europi, a 14 godina na vlasti poklopa se s produbljivanjem gospodarskih problema i usponom Pétera Magyara, oporbenog čelnika koji će se suprotstaviti Orbánu za njegov posao na izborima već iduće 2026. godine.
Nulti rast njemačke ekonomije, problemi zelenih politika
Toliko o pojedincima među političarima gubitnicima i dobitnicima u Europi. U razmatranju kolektivnih entiteta „bolesnik Europe” je opet bolestan, a prognoze nisu ohrabrujuće. Riječ je, naravno, o njemačkom gospodarstvu, tom motoru zajedničke europske ekonomske politike. Usred energetske krize i sporog pada nekada moćnog automobilskog sektora, njemačko gospodarstvo prošlu je godinu završilo na isti način na koji je završilo i prethodna, 2023 - s nultom stopom rasta. Šef središnje njemačke banke, Joachim Nagel, nimalo ne uljepšava stvarno stanje, upozoravajući da se Njemačka "ne bori samo s upornim gospodarskim preprekama, već i sa strukturnim problemima". Budući da će Trump vjerojatno pojačati trgovinski rat između SAD-a i Pekinga kada se vrati u Bijelu kuću, Njemačka - koja se kladila na nastavak trgovine s Kinom - mogla bi se naći u sredini. Nimalo obećavajuća pozicija za budućnost.
Zeleni odgovor EU i klimatski ciljevi, jednostavno, ne ostvaruju se. Prošla 2024, nije bila dobra godina za klimu uopće i program dekarbonizacije EU-a. Uoči parlamentarnih izbora, von der Leyen je odustala od prijedloga zakona o krčenju šuma kako bi umirila bijesne poljoprivrednike. Ali to bi mogao biti tek početak raspleta jer europska desnica obećava da će više odmotati Green Deal, uključujući planove za postupno ukidanje motora s unutarnjim izgaranjem do 2035.
tekst: Vidmir Raič
fotografije: Creative Commons Attribution, Pixabay.com, https://pixabay.com