Dok se javna rasprava uglavnom fokusira na trgovce, energente i globalne poremećaje, dio ekonomista upozorava da se jedan od ključnih domaćih uzroka inflacije gotovo uopće ne spominje
Inflacija ima više uzroka, ali neki se sustavno zanemaruju
Rast cijena posljednjih godina postao je jedna od najvažnijih ekonomskih tema u Hrvatskoj. Građani svakodnevno osjećaju posljedice kroz skuplju hranu, više troškove stanovanja i općenito smanjenu kupovnu moć. U javnom prostoru najčešće se kao glavni uzroci navode globalni poremećaji opskrbnih lanaca, rast cijena energenata, rat u Ukrajini, pohlepa trgovaca ili povećanje troškova poslovanja.
Međutim, dio ekonomskih stručnjaka smatra da je domaća javnost ostala uskraćena za ozbiljnu raspravu o ulozi kreditne ekspanzije u stvaranju inflacijskih pritisaka. Među njima je i profesor ekonomije Ivan Lovrinović, koji upozorava da je upravo snažan rast kreditiranja posljednjih godina imao značajnu ulogu u oblikovanju inflacijskog vala.
Više od 11 milijardi eura novog duga u samo tri godine
Prema podacima koje analizira Lovrinović, ukupni krediti građanima i poduzećima porasli su s 33,6 milijardi eura krajem 2022. godine na 44,9 milijardi eura krajem 2025. godine. Riječ je o povećanju od čak 11,3 milijarde eura u samo tri godine.
Najveći rast zabilježen je kod kredita stanovništvu. Ukupan iznos kredita građanima povećan je s 19,9 milijardi na 27,4 milijarde eura, što predstavlja rast od približno 38 posto. Istodobno su krediti poduzećima porasli s 13,7 na 17,5 milijardi eura.
Lovrinović tvrdi da upravo te brojke predstavljaju „čisti matematički dokaz i pogonsko gorivo za inflacijski balon“, ističući kako je tako velik priljev novca u relativno malo gospodarstvo morao pronaći put prema rastu potrošnje i cijena nekretnina.
Tržište nekretnina kao prvi pokazatelj
Posebno je zanimljivo promatrati tržište nekretnina koje je posljednjih godina doživjelo snažan rast cijena. U Hrvatskoj su cijene stanova rasle znatno brže od europskog prosjeka, a u većim gradovima poput Zagreba, Splita i Dubrovnika pojedini segmenti tržišta bilježili su gotovo eksplozivan rast.
Lovrinović smatra da su tom procesu pridonijeli stambeni krediti, državne subvencije kroz APN program te priljev stranog kapitala.
„Stambeni krediti, uz državne subvencije i priljev stranog kapitala, stvorili su golemu potražnju na tržištu nekretnina“, navodi profesor, upozoravajući da se rast cijena stanova postupno prelijevao i na ostale troškove stanovanja te građevinski sektor.
Istodobno su gotovinski nenamjenski krediti povećavali osobnu potrošnju, dodatno jačajući pritisak na cijene roba i usluga.
Inflacija vođena potražnjom
Ekonomisti razlikuju više vrsta inflacije. Jedna od njih je inflacija vođena potražnjom, koja nastaje kada potražnja za robama i uslugama raste brže od proizvodnih kapaciteta gospodarstva.
Prema Lovrinoviću, upravo je to bio jedan od dominantnih mehanizama u Hrvatskoj tijekom proteklih godina.
Dok je većina eurozone zbog viših kamatnih stopa bilježila stagnaciju ili vrlo umjeren rast kreditiranja, Hrvatska je nastavila bilježiti snažan rast plasmana banaka prema građanima i poduzećima. Takvo povećanje raspoloživog novca, smatra Lovrinović, dodatno je stimuliralo potrošnju u razdoblju kada je inflacija već bila povišena.
Je li HNB reagirao prekasno?
Jedna od najvažnijih kritika u Lovrinovićevu tekstu odnosi se na djelovanje Hrvatske narodne banke.
Nakon ulaska Hrvatske u europodručje HNB više ne raspolaže vlastitom kamatnom stopom niti samostalnom tečajnom politikom. Ipak, na raspolaganju su mu ostale makroprudencijalne mjere kojima se može utjecati na kreditnu aktivnost banaka.
Lovrinović smatra da su te mjere uvedene prekasno.
„Pošto je Hrvatska u tom razdoblju imala jednu od najviših stopa inflacije, HNB je morao na vrijeme smiriti kreditnu aktivnost banaka, makar makroprudencijalnim mjerama“, upozorava.
S druge strane, središnja banka kontinuirano naglašava kako su inflacijski procesi u velikoj mjeri bili rezultat globalnih čimbenika, energetskih šokova i kretanja na međunarodnim tržištima, pri čemu domaći faktori predstavljaju samo dio ukupne slike.
Inflacija kao saveznik državnog proračuna
Posebno zanimljiv dio Lovrinovićeve analize odnosi se na učinke inflacije na javne financije.
Kako rastu cijene proizvoda i usluga, automatski rastu i prihodi države od poreza na dodanu vrijednost. Budući da Hrvatska ima jednu od najviših stopa PDV-a u Europskoj uniji, inflacija izravno povećava nominalne porezne prihode.
Prema Lovrinovićevim izračunima, prihodi državnog proračuna porasli su između 2022. i 2025. godine za gotovo 10 milijardi eura, dok su prihodi od PDV-a u istom razdoblju značajno povećani.
„Dok je inflacija osiromašila kupovnu moć građana, Vladi je poslužila kao golem financijski zamašnjak“, tvrdi Lovrinović.
Njegova je teza da je dio fiskalne stabilnosti posljednjih godina bio rezultat upravo inflacijskog rasta poreznih prihoda, a ne isključivo povećanja realne gospodarske aktivnosti.
Optička varka javnog duga
Jedna od tema koja se rjeđe objašnjava javnosti jest odnos inflacije i javnog duga.
U razdoblju visoke inflacije nominalni bruto domaći proizvod raste brže od stvarnog gospodarstva jer su cijene više. Zbog toga udio javnog duga u BDP-u može padati čak i kada ukupni dug nastavlja rasti.
Lovrinović upozorava da je upravo to bio slučaj u Hrvatskoj.
Prema njegovoj analizi, javni dug u apsolutnom iznosu povećan je s približno 46 na 52 milijarde eura između 2022. i 2025. godine, dok je njegov udio u BDP-u istodobno pao. Takav fenomen ekonomisti nazivaju „inflacijskim otapanjem duga“.
Između monetarne politike i političke odgovornosti
Rasprava o uzrocima inflacije u Hrvatskoj zasigurno neće završiti na jednoj interpretaciji. Globalni čimbenici, energetska kriza, poremećaji opskrbnih lanaca, rast plaća i profitne marže pojedinih sektora nesumnjivo su odigrali važnu ulogu.
Ipak, analiza profesora Ivana Lovrinovića otvara pitanje o kojem se u javnosti doista manje govori – koliki je bio doprinos snažne kreditne ekspanzije rastu cijena.
Ako je rast kredita za više od 11 milijardi eura u samo tri godine značajno pridonio inflacijskim pritiscima, tada se postavlja pitanje jesu li regulatorne institucije reagirale dovoljno rano i dovoljno odlučno. Upravo će odgovor na to pitanje biti važan za razumijevanje ne samo prošle inflacije nego i budućih rizika za hrvatsko gospodarstvo.
Inflacija u Hrvatskoj nije rezultat jednog uzroka nego spleta domaćih i međunarodnih čimbenika. Međutim, podaci o snažnom rastu kreditiranja, rastu cijena nekretnina i rekordnim poreznim prihodima države pokazuju da je monetarna dimenzija problema zaslužila mnogo više pozornosti nego što ju je dosad dobivala. U tom smislu Lovrinovićeva analiza predstavlja važan doprinos raspravi o tome kako je Hrvatska postala jedna od zemalja s najizraženijim inflacijskim pritiscima u eurozoni.
...
Tekst i infografika: Vidmir Raič
Foto: Petar Kolovrat