Europa je, izgleda, riješila sve važno. Energija je sigurna, industrija cvjeta, granice funkcioniraju, mladi ne odlaze, stanovi su pristupačni, vojska je spremna, a gospodarstvo toliko snažno da se građani više ne pitaju koliko vrijedi euro, nego što je na njemu nacrtano. Zato Europska središnja banka upravo sada pokreće veliku civilizacijsku raspravu o novom izgledu novčanica. Dok brod pušta vodu, orkestar ne prestaje svirati. Samo raspravlja o dizajnu notnih stalaka.
Nema veze što vrijede manje, bit će ljepše!
Građani europodručja već godinama gledaju kako im inflacija izjeda plaće, štednju i kupovnu moć. Novčanica od 50 eura još uvijek nosi broj 50, samo što se za nju može kupiti sve manje. No, europska birokracija pronašla je rješenje. Neće novčanici vratiti vrijednost. Promijenit će mu sliku. Kada sljedeći put budete plaćali preskupu hranu, energiju ili najamninu, možda će vas utješiti činjenica da vas iz novčanika promatra Cervantes. Ako ne on, onda bijela roda. Nema kruha? Pogledajte pticu.
Demokracija po europski - Birajte rodu!
Građan Europske unijei mogu sudjelovati u anketi i birati između „Europske kulture” te „Rijeka i ptica”. Ne mogu birati monetarnu politiku. Ne mogu birati energetsku strategiju. Ne mogu odlučiti hoće li se europska industrija nastaviti seliti u Ameriku i Aziju. Ne mogu odlučiti kako će se čuvati granice niti tko će platiti desetljeća političkih pogrešaka. Ali mogu reći sviđa li im se više Leonardo da Vinci ili vodomar. To je participativna demokracija kakvu Bruxelles najviše voli: građanin klikne, institucija zahvali, a odluku donese netko drugi.
Kultura naroda koji živi od tuđih čipova?
Na novčanicama bi se mogli pojaviti Beethoven, Marie Curie, Cervantes i Leonardo da Vinci. To je logično. Europa najradije slavi ljude koji su stvarali epohu upravo u trenutku kada sama više ne zna stvoriti ni vlastitu digitalnu platformu, ozbiljnu tehnološku kompaniju ili održivu industrijsku strategiju. Leonardo je projektirao strojeve. Današnja Europa projektira regulativu za strojeve koje proizvode drugi. Marie Curie pomicala je granice znanosti. Današnja Europa pomiče rokove provedbe akcijskih planova. Beethoven je pisao simfonije. Bruxelles piše smjernice. Cervantes je stvorio Don Quijotea. Europska unija od njega je stvorila model upravljanja: juriša na vjetrenjače, proglašava pobjedu i saziva konferenciju o naučenim lekcijama.
Ptice su, ipak, prikladniji motiv?
Druga mogućnost su rijeke i ptice: zidarčac, vodomar, pčelarice, roda, sabljarka i bluna. Zapravo, to je iskreniji prijedlog. Rijeke otječu, ptice se sele, a europski mladi rade isto. Ptice ne čekaju akcijski plan za konkurentnost. Ne osnivaju radnu skupinu za selidbu. Ne naručuju studiju o mogućim pravcima leta do 2050. godine. Kada uvjeti postanu loši, jednostavno odu. Europa ih zato razumije sve bolje.
Hrvatska je napokon ravnopravna!
Hrvatski građani prvi put sudjeluju u izboru izgleda budućih euronovčanica kao građani europodručja. To je povijesni napredak. Možda ne znaju kako će platiti stan, kolika će im biti mirovina, hoće li imati liječnika ni gdje će im djeca živjeti. Ali mogu glasati za zidarčaca. Državna samostalnost, europske integracije, Schengen i euro konačno su dobili svoje logično ispunjenje: hrvatski građanin ravnopravno bira pticu na novčanici koju sve teže zarađuje.
Titanik ne tone zbog novčanica!
Naravno, novčanice treba modernizirati. Treba ih zaštititi od krivotvorenja, učiniti trajnijima i prilagoditi slijepim i slabovidnim osobama. Problem nije u redizajnu. Problem je u civilizaciji koja tehnički posao pretvara u spektakl zato što više nema snage riješiti velike probleme. Europa ne tone zato što mijenja novčanice. Tone zato što mijenja novčanice dok se pravi da ne tone.
Na palubi se raspravlja o Beethovenu, u strojarnici nema energije, industrija ulazi u čamce za spašavanje, mladi odlaze, granice propuštaju, a kapetan objašnjava da je sve pod kontrolom jer je javna anketa dostupna na 24 jezika.
Kada jednom budu tiskane, nove novčanice možda će biti lijepe, sigurne, zelene i inkluzivne. Jedino neće vrijediti koliko su vrijedile stare. Ali na njima će biti ptica. Prikladno. Jer kada Europa konačno potone, barem će nešto s novčanice moći odletjeti.
...
TEKST i foto: Vidmir Raič