Ljeto 2026. Hrvatska dočekuje u neobičnom ekonomskom raspoloženju. Na prvi pogled brojke djeluju optimistično. Plaće rastu, nezaposlenost je među najnižima u modernoj hrvatskoj povijesti, turistička sezona ulazi u svoj vrhunac, a gospodarstvo i dalje bilježi stabilan rast. Međutim, iza službenih statistika raste osjećaj nezadovoljstva koji se sve teže može objasniti isključivo političkim ili psihološkim razlozima.
Građani danas zarađuju više nego prije nekoliko godina, ali istodobno sve češće imaju dojam da si mogu priuštiti manje. Upravo se u toj kontradikciji nalazi srž hrvatskog inflacijskog problema. Inflacija više nije samo ekonomski pokazatelj o kojem govore analitičari i središnje banke. Ona ponovno postaje društveno i političko pitanje koje oblikuje svakodnevni život, potrošačke navike, očekivanja građana i odnos prema institucijama.
Prema najnovijim podacima Eurostata, Hrvatska je u travnju 2026. zabilježila godišnju stopu harmonizirane inflacije od 5,4 posto, što ju svrstava među države s najvišim rastom cijena u Europskoj uniji. Višu inflaciju imale su samo Rumunjska i Bugarska, dok je prosjek europodručja iznosio tri posto.
Hrvatska ponovno među europskim rekorderima
Dok su mnoge države eurozone posljednjih godinu dana uspjele postupno smirivati inflacijske pritiske, Hrvatska ponovno ulazi u skupinu zemalja s najizraženijim rastom cijena. Posebno zabrinjava činjenica da se rast više ne odnosi samo na energente ili pojedine skupine proizvoda, nego zahvaća gotovo cijeli spektar potrošnje.
Podaci pokazuju da su snažno rasle cijene stanovanja i komunalnih usluga, prijevoza, restorana, hotela, zdravstvenih usluga te prehrambenih proizvoda. U travnju su cijene prijevoza porasle više od 13 posto na godišnjoj razini, dok su troškovi stanovanja i režija rasli više od 12 posto.
Upravo te kategorije građani osjećaju najizravnije jer se ne radi o luksuznoj potrošnji, nego o osnovnim životnim troškovima.
Riječju kupnja hrane, plaćanje režija, odlazak na posao automobilom ili podmirivanje najamnine danas predstavljaju daleko veći financijski teret nego prije nekoliko godina.
Plaće rastu, ali osjećaj standarda stagnira
Jedan od razloga zbog kojih rast plaća više ne proizvodi politički učinak kakav je imao prije nekoliko godina jest činjenica da rast troškova života prati ili čak prestiže rast raspoloživog dohotka velikog dijela stanovništva.
Nominalno gledano, hrvatske su plaće posljednjih godina rasle snažnije nego u većem dijelu Europske unije. Međutim, građani ne žive od nominalnih brojki nego od kupovne moći.
Kada kućanstvo svakog mjeseca izdvaja više novca za hranu, gorivo, stanovanje, telekomunikacije i usluge, povećanje plaće od deset ili petnaest posto vrlo brzo gubi svoj psihološki efekt.
To posebno osjećaju umirovljenici, obitelji s djecom, podstanari i radnici u sektorima gdje rast plaća nije pratio dinamiku privatnog tržišta rada.
Ekonomisti posljednjih mjeseci upozoravaju da Hrvatska ulazi u fazu takozvane inflacije usluga. Za razliku od energetskih šokova koji mogu relativno brzo oslabjeti, inflacija usluga često je dugotrajnija jer proizlazi iz rasta troškova rada, najma prostora, logistike i lokalnih davanja.
Hrana postaje politička tema
Ako postoji područje koje najbolje ilustrira promjenu društvene percepcije inflacije, onda je to prehrana.
Poskupljenja hrane više nisu samo statistička kategorija nego svakodnevna tema razgovora u trgovinama, na društvenim mrežama i u obiteljima.
Sve veći broj građana uspoređuje cijene u Hrvatskoj s onima u Sloveniji, Austriji, Italiji ili Njemačkoj. Posebno snažan odjek izazivaju primjeri proizvoda koji su u Hrvatskoj skuplji nego na bogatijim europskim tržištima.
Takve usporedbe dodatno pojačavaju osjećaj nepravde jer građani intuitivno očekuju da zemlja s nižim prosječnim primanjima ima i niže troškove života.
Inflacija zato više nije samo pitanje ekonomije nego i pitanje povjerenja u tržište, regulatorne institucije i ekonomsku politiku.
Turistička sezona dodatno podiže pritisak
Početak turističke sezone tradicionalno donosi dodatne cjenovne pritiske.
Rastu cijene smještaja, ugostiteljskih usluga, prijevoza i dijela prehrambenih proizvoda. U obalnim gradovima i turističkim središtima taj je učinak posebno izražen jer lokalno stanovništvo ulazi u izravnu konkurenciju s turističkom potražnjom.
Istodobno, gospodarstvo pokušava privući desetke tisuća sezonskih radnika, što povećava troškove rada i dodatno potiče rast cijena usluga.
Tako se stvara svojevrsni inflacijski krug u kojem rast troškova rada podiže cijene usluga, a rast cijena stvara nove zahtjeve za povećanjem plaća.
Zašto je inflacija i politički problem?
Politička osjetljivost inflacije proizlazi iz činjenice da građani rast cijena osjećaju svakodnevno i neposredno.
Za razliku od gospodarskog rasta ili investicija, koji često ostaju apstraktne kategorije, inflacija se vidi na svakom računu i svakoj kupnji.
Upravo zato inflacija tradicionalno predstavlja jedan od najvažnijih pokazatelja raspoloženja birača.
Kada građani počnu osjećati da im standard stagnira ili pada unatoč rastu plaća, raste nepovjerenje prema institucijama, političkim elitama i ekonomskim projekcijama.
Zbog toga se pitanje cijena tijekom ljeta 2026. sve više pretvara u pitanje društvene stabilnosti, a ne samo monetarne politike.
Hrvatska pred novim testom
Hrvatska je tijekom posljednjih nekoliko godina pokazala otpornost na niz ekonomskih šokova, od energetske krize do geopolitičkih poremećaja. Međutim, inflacija ostaje problem koji izravno utječe na kvalitetu života.
Dok statistike pokazuju rast zaposlenosti, rast plaća i relativno stabilan gospodarski rast, svakodnevno iskustvo velikog dijela građana govori drukčiju priču.
Upravo će odnos između službenih ekonomskih pokazatelja i stvarnog osjećaja životnog standarda vjerojatno postati jedno od ključnih političkih i društvenih pitanja druge polovice 2026. godine.
Ako cijene nastave rasti brže od osjećaja sigurnosti i prosperiteta, inflacija bi mogla postati tema koja će snažnije oblikovati hrvatsku javnost nego bilo koja politička kampanja ili gospodarska statistika.
....
Tekst i foto: Petar Kolovrat
Infografika: Vidmir Raič