Najnovije istraživanje Instituta za istraživanje migracija pokazuje da su strani radnici u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji u velikoj mjeri zadovoljni životom i radom u Hrvatskoj, no istodobno se suočavaju s ozbiljnim izazovima socijalne integracije, osjećaja pripadnosti i iskustava diskriminacije. Riječ je o jednom od rijetkih empirijskih uvida u svakodnevicu radnika iz trećih zemalja, u trenutku kada je pitanje migracija postalo jedno od najpolariziranijih društvenih tema u zemlji.
Anketa je provedena metodom licem u lice između 5. i 17. prosinca, na uzorku od 429 radnika podrijetlom iz Azije i Afrike. Prema riječima ravnateljice Instituta, Marine Perić Kaselj, sustavno prikupljanje podataka ključno je za racionalizaciju javne rasprave i oblikovanje učinkovitih javnih politika. Naglasila je kako migracije, osobito dolazak stranih radnika, snažno polariziraju hrvatsku javnost te da rezultati istraživanja trebaju poslužiti kao osnova za konstruktivni dijalog i razvoj integracijskih politika koje istodobno podupiru gospodarski rast.
Mladi, zaposleni i financijski odgovorni prema obitelji
Struktura ispitanika otkriva dominantan obrazac radne migracije. Najveći broj sudionika dolazi iz Nepala, Filipina i Indije, dok su ostali iz Bangladeša, Uzbekistana, Egipta, Sirije i drugih zemalja. Više od 81 posto ispitanika čine muškarci, najčešće u dobi između 25 i 39 godina, što potvrđuje da je riječ o radno najaktivnijoj populaciji.
Obiteljski status dodatno ilustrira ekonomsku motivaciju migracije. Više od polovice ispitanika nema djece, oko 43 posto je u braku, a čak 81 posto financijski pomaže članovima obitelji izvan Hrvatske. Obrazovna struktura je heterogena, od osnovnoškolskog obrazovanja do visokoškolskih kvalifikacija, što sugerira da tržište rada apsorbira širok spektar radnih profila, neovisno o formalnoj razini obrazovanja.
Gotovo polovica ispitanika, njih 49,7 posto, u Hrvatskoj boravi između jedne i dvije godine, dok je 23,1 posto u zemlji kraće od godinu dana. Visoka stopa zaposlenosti s punim radnim vremenom, koja iznosi 84,1 posto, potvrđuje da je riječ o radno integriranoj populaciji. Najveći udio radi u prometu, zatim u ugostiteljstvu, građevinarstvu i industriji. Ipak, podatak da je 52,2 posto zaposleno putem agencija, a 55 posto ima ugovore na određeno vrijeme, ukazuje na izraženu radnu nesigurnost i ograničene mogućnosti dugoročnog planiranja.
Zadovoljstvo životom - pozitivna percepcija unatoč izazovima
Unatoč administrativnoj i radnoj nesigurnosti, percepcija kvalitete života u Hrvatskoj pretežno je pozitivna. Više od tri četvrtine ispitanika izjavilo je da bi ponovno došlo u Hrvatsku, a značajan dio planira ostati dulje razdoblje, uključujući i one koji razmišljaju o trajnom ostanku ili ostanku do mirovine.
Većina navodi da im se kvaliteta života poboljšala nakon dolaska, pri čemu gotovo trećina govori o značajnom poboljšanju, a gotovo polovica o umjerenom napretku. Tek sedam posto ispitanika smatra da im se situacija pogoršala. Na ljestvici od nula do deset, gotovo polovica ocjenjuje ukupno zadovoljstvo životom između šest i osam, a slični obrasci zabilježeni su i kod zadovoljstva životnim standardom, zdravljem, osobnim odnosima i osjećajem sigurnosti.
Zanimljivo je da 88,3 posto ispitanika smatra kako zaslužuju jednaka prava na pristojnu kvalitetu života kao i lokalni stanovnici, što ukazuje na snažnu svijest o socijalnoj pravdi i očekivanju jednakog tretmana.
Integracija i osjećaj pripadnosti - nevidljivi zidovi
Iako su radno uključeni i relativno zadovoljni, društvena integracija ostaje slabija karika. Oko 40 posto ispitanika nema bliskih hrvatskih prijatelja, a znatan dio rijetko ili nikada ne sudjeluje u lokalnim događanjima. Oko 40 posto ispitanika navodi da ne osjeća ili gotovo uopće ne osjeća pripadnost hrvatskom društvu, dok više od polovice izražava snažnu povezanost s migrantima iz vlastite zemlje podrijetla. Taj podatak upućuje na zatvorene društvene krugove i dominaciju etničkih mreža podrške.
Iskustva diskriminacije dodatno kompliciraju proces integracije. Čak 70 posto ispitanika navodi da se ponekad osjećalo diskriminirano, dok 10,7 posto tvrdi da se stalno suočava s takvim iskustvima. Istodobno, većina nije imala negativna iskustva s policijom, što sugerira da percepcija nejednakog tretmana više proizlazi iz radnog i društvenog okruženja nego iz institucionalnog postupanja sigurnosnih tijela.
Posebno zabrinjava podatak da 63,7 posto ispitanika daje niske ocjene tvrdnji da uživaju jednak status s lokalnim radnicima, osobito kada je riječ o plaćama i mogućnostima napredovanja. Time se potvrđuje postojanje percepcije strukturne nejednakosti na tržištu rada.
Percepcija domaće javnosti i dvosmjerni proces integracije
Pristup zdravstvenom sustavu također pokazuje određene praznine. Manje od trećine ispitanika ima izabranog liječnika opće prakse, dok gotovo petina nema zdravstveno osiguranje, što može biti povezano s administrativnim statusom i vrstom ugovora o radu. U situacijama potrebe za pomoći, najveći broj obraća se poslodavcu, a četvrtina se oslanja na druge migrante, što potvrđuje važnost neformalnih mreža i poslodavaca kao ključnih aktera integracije.
Voditelj istraživanja Ivan Balabanić podsjetio je da je ranije istraživanje među hrvatskim građanima pokazalo izraženu razinu nezadovoljstva prisutnošću radnika iz Azije i Afrike. U tom kontekstu, aktualni nalazi, prema kojima su strani radnici uglavnom zadovoljni svojom odlukom o dolasku i načinom postupanja prema njima, otkrivaju zanimljiv diskrepantni odnos percepcija dviju skupina.
Balabanić naglašava da se percepcija stranih radnika oblikuje ponajprije kroz radno okruženje, gdje svakodnevno komuniciraju s lokalnim kolegama. Izravni kontakt, ističe, često brzo razbija stereotipe i smanjuje osjećaj prijetnje. No za dio društva koji nema takav kontakt, strani radnici ostaju apstraktna i nepoznata kategorija, podložna medijskim narativima i političkim interpretacijama.
Zaključno, istraživanje potvrđuje da je integracija dvosmjerni proces koji zahtijeva spremnost i lokalnog stanovništva i samih migranata na međusobno prihvaćanje vrijednosti i kulturnih obrazaca. Podaci otvaraju prostor za redefiniranje integracijskih politika, s naglaskom na jačanje socijalne uključenosti, jednakog tretmana na tržištu rada i sustavne javne komunikacije utemeljene na činjenicama, a ne na percepcijama.
....
Tekst i foto: Petar Kolovrat