Nijedna iznesena tvrdnja nije definitivno potvrđena od strane znanosti ali se neke ozbiljno istražuju. Ako imate simptome odmah se javite liječniku!
Virus Zapadnog Nila posljednjih je godina postao redoviti ljetni gost Europe. Prenose ga prvenstveno komarci, a velika većina zaraženih ljudi neće razviti ozbiljnu bolest. Ipak, kod manjeg broja ljudi, osobito starijih i imunološki osjetljivijih, infekcija može zahvatiti živčani sustav i izazvati encefalitis ili meningitis. Zato je razumljivo pitanje: možemo li nešto učiniti i sami, osim zaštite od komaraca?
Odgovor znanosti zasad nije čudesan, ali je zanimljiv i daje razloga za optimizam.
Čovječanstvo se s virusnim i drugim zaraznim bolestima susreće tisućama godina. Egipatska, arapska, indijska, kineska i japanska tradicionalna medicina ostavile su iza sebe golemu riznicu ljekovitih biljaka. Danas se neke njihove aktivne molekule ispituju modernim laboratorijskim metodama. Među njima ima spojeva koji pokazuju antivirusna, protuupalna, antioksidativna i imunomodulatorna svojstva, a nekoliko ih je posebno zanimljivo i u istraživanjima flavivirusa, skupine kojoj pripada virus Zapadnog Nila.
Jedan od najzanimljivijih kandidata dolazi iz drevne bliskoistočne tradicije – crni kim, Nigella sativa. Njegov najpoznatiji aktivni sastojak, timokinon, predmet je brojnih suvremenih istraživanja zbog protuupalnog, antioksidativnog i imunomodulatornog djelovanja. Objavljen je čak i znanstveni pregled posvećen mogućem potencijalu Nigelle sative kod infekcije virusom Zapadnog Nila. To još nije dokaz da crni kim može spriječiti ili izliječiti bolest kod čovjeka, ali svakako pokazuje koliko ozbiljno znanost danas promatra neke stare lijekove.
Još je zanimljiviji susret drevne kineske medicine i moderne virologije.
Sladić – Glycyrrhiza glabra i srodne vrste – poznat u kineskoj medicini kao Gan Cao, sadrži glicirizin, molekulu koja je eksperimentalno pokazivala antivirusno djelovanje protiv različitih virusa, uključujući flaviviruse. U znanstvenoj literaturi opisivana je aktivnost i prema virusu Zapadnog Nila.
To, međutim, ne znači da treba nekontrolirano uzimati velike količine sladića. Glicirizin u većim količinama može povisiti krvni tlak, sniziti koncentraciju kalija i izazvati zadržavanje tekućine. Prirodno nije automatski sinonim za bezopasno.
Posebno je zanimljiv i palmatin, prirodni alkaloid koji nalazimo u nekim biljkama tradicionalne kineske i ayurvedske medicine, primjerice vrstama roda Coptis i Berberis. U eksperimentalnim istraživanjima pokazao je aktivnost prema virusu Zapadnog Nila. To je još uvijek preklinička znanost, ali upravo od takvih opažanja često počinje razvoj novih lijekova.
Kineska tradicionalna medicina nudi još nekoliko intrigantnih biljaka. Scutellaria baicalensis – Huang Qin sadrži baicalin i baicalein, flavonoide intenzivno proučavane zbog antivirusnog i protuupalnog djelovanja. Coptis chinensis – Huang Lian sadrži berberin i palmatin. Tu su još Isatis indigotica, Forsythia suspensa, Lonicera japonica i Andrographis paniculata, biljke koje imaju dugu povijest primjene kod febrilnih i infektivnih bolesti.
Indijska Ayurveda pruža drugi veliki rezervoar potencijalno zanimljivih biljaka: Andrographis paniculata, ashwagandha, guduchi, tulsi, kurkuma, neem, Phyllanthus, sladić i Boswellia. Za neke postoje vrlo zanimljivi eksperimentalni podaci o antivirusnim ili imunomodulatornim učincima, ali još nemamo klinički dokaz da liječe infekciju virusom Zapadnog Nila.
Posebno mjesto zauzima kurkumin, jedan od najistraživanijih prirodnih polifenola. Njegovo djelovanje na oksidativni stres i različite upalne signalne puteve čini ga zanimljivim u istraživanjima brojnih bolesti. Ali treba jasno razlikovati biološku mogućnost od dokazane terapije: kurkumin danas nije lijek protiv Zapadnog Nila.
Japanska Kampo medicina nastavlja velik dio kineske fitoterapijske tradicije. U njoj nalazimo sladić, Scutellariju, đumbir, cimet i složene biljne formule koje se tradicionalno koriste kod febrilnih bolesti. I njih moderna farmakologija sve više analizira molekulu po molekulu.
A onda dolazimo do još jedne fascinantne skupine prirodnih tvari.
Kvercetin, luteolin, apigenin, resveratrol, EGCG iz zelenog čaja, rutin, hesperidin, naringenin, kaempferol, berberin, baicalein, kurkumin, glicirizin i palmatin nalaze se među prirodnim molekulama koje privlače pažnju istraživača virusa, upale i oksidativnog stresa. Neke su proučavane na flavivirusima, neke na drugim virusima, a za neke je veza s virusom Zapadnog Nila tek posredna.
Tu moramo povući vrlo važnu granicu.
Ako neka molekula uništi ili zakoči virus u laboratorijskoj posudi, to još ne znači da će kapsula iste tvari zaštititi čovjeka. Potrebno je ustanoviti apsorpciju, koncentraciju u krvi i tkivima, prolazak kroz krvno-moždanu barijeru, potrebnu dozu, sigurnost i, konačno, provesti klinička istraživanja.
Ali upravo je u tome razlog za oprezni optimizam.
Tradicionalne medicine nisu gotov katalog lijekova protiv Zapadnog Nila, ali predstavljaju ogromnu biblioteku molekula koju suvremena znanost tek počinje sustavno pretraživati. Između drevnog zapisa o ljekovitoj biljci i modernog antivirusnog lijeka danas stoje kemija, molekularna biologija, računalno modeliranje i klinička medicina.
Možda se među tim starim biljkama doista nalazi molekula iz koje će nastati budući lijek.
Za sada bih među najzanimljivije kandidate za daljnja istraživanja, a ne kao dokazanu terapiju, stavio Nigellu sativu i timokinon, glicirizin iz sladića, palmatin, Scutellariju i njezine flavonoide, kurkumin te Andrographis.
A najbolja preventiva danas ostaje mnogo jednostavnija: spriječiti ubod zaraženog komarca. Repelenti, mreže na prozorima, dugi rukavi u područjima s mnogo komaraca te uklanjanje vode iz posuda, bačvi i drugih mjesta na kojima se komarci razmnožavaju imaju daleko čvršće dokaze od bilo kojeg dodatka prehrani. Ako se nakon mogućeg izlaganja pojave visoka temperatura, jaka glavobolja, ukočenost vrata, poremećaj svijesti, tremor ili nagla mišićna slabost, ne eksperimentira se s biljkama – potrebna je hitna liječnička procjena.
Priroda nam, dakle, možda još nije dala gotov lijek protiv Zapadnog Nila. Ali dala nam je nešto drugo: tisuće molekula koje tek trebamo razumjeti. I možda će se upravo na mjestu gdje se susreću drevna egipatska, indijska i kineska iskustva s modernom molekularnom medicinom pojaviti odgovor koji danas još nemamo. Ne trebamo birati između tradicije i znanosti. Najzanimljivije počinje upravo onda kada znanost odluči provjeriti ono što tradicija tvrdi.
napisao: Drago Plečko
*a Dragu Plečka i njegove radove možete zapratiti na njegovom web sjedištu
https://dragoplecko.com/
ili FB profilu
https://www.facebook.com/dragopleckoofficial/?locale=hr_HR
te mu i pisati na mail
drago.plecko@gmail.com
Drago Plečko
Drago Plečko rođen je u Samoboru 4. 4. 1951. od oca Dragutina i majke Magdalene. Nakon završene osnovne škole kreće u VI. gimnaziju u Zagrebu, a zatim na Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu – smjer organske kemije i biokemije. Diplomirao je 1975. godine u području kemije prirodnih spojeva. Magistrira iz istog područja nakon čega upisuje, uz odobrenje Rektorata, interdisciplinarni doktorat iz medicinskog područja s temom „Promjene T-limfocita u perifernoj krvnoj slici nakon autogeno izazvane hiperemije timusa“. Dakle, već tada, 1980. godine, tvrdi da se sviješću može djelovati na imunitet što će konačno dokazati 1986. godine američka znanstvenica Jeannie Achtenberg.
Doktorat izrađuje samo djelomično i počinje putovati svijetom u potrazi za tradicionalnim medicinama pa tako prvi u tadašnjoj Jugoslaviji predstavlja indijsku Ajurvedu, Siddha i Unani medicinu te tibetansko narodno ljekarstvo.
Plečko je jedan od pionira u nizu alternativnih područja kao što su joga, transcendentalna meditacija, bioenergija, psihotronika i alternativna duhovnost.
Autor je sedam knjiga i prvog TV filma o fenomenu Međugorja. Sudjelovao je s referatima na nekoliko desetina europskih i svjetskih skupova tzv. graničnih područja znanosti.
Sam je razvio tretmane bazirane na subliminalnoj manipulaciji s podsviješću te ciljanim neurofiziološkim vježbama i dijetama.
foto: osobna arhiva Drago Plečko
foto/ilustracije/ infografika: Vidmir Raič uz AI asistenciju