Na prvi pogled, teško je zamisliti kako magarci, robotski vrtlari i tradicija izrade sladoleda mogu imati zajedničku nit. No, u pričama dvoje vizionara i zaljubljenika u vodnjanski kraj, Dine Babića i Sabine Valić, sve se to skladno spaja.
Svojom vizijom i posvećenošću uspjeli su povezati povijesno nasljeđe i suvremene inovacije u brojne projekte koji čuvaju, ali i unapređuju lokalni identitet na sasvim nov način.
Povodom obilježavanja 10 godina njihovog javnog djelovanja, razgovarali smo s njima o tome što ih pokreće, s kojim su se izazovima suočili i kako vide budućnost Vodnjana i projekata koji ovaj jedinstveni kraj sve snažnije pozicioniraju na globalnoj sceni.
*Dino Babić, utemeljitelj udruge Istrian de Dignan i vlasnik rasadnika Longo
Vi ste desetljeće svog života posvetili očuvanju tradicije Vodnjana i Istre kroz razne projekte, istraživanja i inovacije. Što Vas je motiviralo da se tako strastveno posvetite tim korijenima? Koje su najvažnije aktivnosti kojima obilježavate 10. rođendan javnog djelovanja?
Moja motivacija dolazi iz dubokog poštovanja prema nasljeđu Vodnjana i Istre te želje da se lokalna kultura ne zaboravi, već da se ojača kao dio identiteta zajednice. Mogu reći da mi je obitelj usadila veliku ljubav i strast prema tradiciji kao i želju za istraživanjem i proučavanjem.
Odgovornost je osjećaj koji me motivira, zadnje sam prihvatio izazov zajedno s udrugama ISTARSKO i INFORMO, osnovati i voditi Učilište INTERNATURAL - Ustanovu za cjeloživotno obrazovanje pri Rasadniku LONGO u Rovinju i to kako bi institucionalizirali edukativne procese koje smo kroz sve ove godine razvili te kako bi zaokružili ciklus od sjemenke do tanjura. Živim u Ljubljani i srećom mogu biti od pomoći u osmišljavanju novih projekata i planiranju edukacija. U Vodnjan dolazim jako rijetko, ali sam često u kontaktu s ekipom koja je preuzela odgovornost u udrugama i rasadniku. Ponosan sam kad vidim kako danas ekipa od dvadesetak ljudi svakodnevno postiže izvrsne rezultate, bez obzira na to što je više od pola zaposlenih iz ranjivih skupina, osobe su s invaliditetom ili ljudi iz inozemstva koje tek uče jezik.
Za 10. godišnjicu provedene su brojne aktivnosti tijekom cijele godine u sklopu INTERNATURAL Festivala, koji povezuje sve naše projekte i pokazuje što smo zajedno postigli, od edukacije do očuvanja baštine.
Kada pogledate unatrag, u sve godine truda i rada, koliko Vam je bilo teško graditi nešto u što vjerujete, a što možda nije uvijek lako objašnjivo drugima?
Graditi nešto novo, a istovremeno očuvati tradiciju, zahtijevalo je ogromnu posvećenost i vjeru u viziju. Suočavanje s nerazumijevanjem okoline ponekad je bilo izazovno, no rezultati i pozitivne promjene u zajednici uvijek su bili dovoljni da nas potaknu na daljnji rad. Teško je za one koji se pokreću samo ako imaju koristi ili ako moraju, shvatiti da netko može pronaći zadovoljstvo u rješavanju nemogućih misija. Netko ne može ni vidjeti koristi onog što radimo, ali siguran sam da nitko ne može reći da štetimo društvu.
Bili smo i u situacijama kad oni koji imaju osigurane sve resurse za rad nisu poštovali naš način rada s onim što raspolažemo, tijekom deset godina nikad nismo iznevjerili one koji su podržali naše projekte i dokazali smo da zaslužujemo povjerenje. Najljepše je kad dobijemo potvrdu kontrolnih i inspekcijskih tijela da radimo ispravno. To ekipi daje snagu i volju. Ljudi daju sve od sebe kad znaju da to što rade je ispravno i korisno. Etički smo čvrsti i nismo nikad dopustili da pojedinci budu važniji od zajednice ili da pokušavaju preko tuđih leđa doći do vlastite koristi. Kroz ovo prvo desetljeće jako je puno ljudi radilo i volontiralo u udruzi, svi su pokazali što su u stanju napraviti. Svi se mogu ponositi time što je do danas ostvareno.
Koje realizirane projekte biste istaknuli kao najvažnije u posljednjih 10 godina? Koji trenutak Vam pritom posebno ostaje u srcu?
Počeli smo popločavanjem Trga Statuta, uređenjem zgrade Kuće tradicija pa kroz brojna događanja i druženja, došli smo do razvoja Didaktičke farme, ECOLab-a, društvenog poduzeća Ecomuseum te pokretanja Učilišta INTERNATURAL - Ustanove za cjeloživotno obrazovanje i Slow Food zajednice za očuvanje agro-prehrambene baštine. Projekata je bilo baš puno, teško ih je nabrojati. Posebno pamtim trenutak kad smo tijekom jednog večernjeg druženja otkrili zaboravljenu krušnu peć zazidanu iza ognjišta i kako smo je vratili u funkciju ili kad smo uspjeli okupiti zajednicu za pomoć boškarinu Pipu – to je pokazalo koliko su naše aktivnosti povezane s ljudima. Pronalaženjem društveno korisne uloge za autohtone istarske pasmine, pogotovo za magarce kroz programe onoterapije namijenjene osobama s posebnim potrebama i djeci, svakodnevno svjedočimo čudu prirode i ljubavi.
Koliko je važna suradnja s državnim tijelima i lokalnom samoupravom u realizaciji projekata?
Ključna je. Bez potpore lokalne zajednice, županije, državnih i europskih tijela mnogi projekti ne bi bili mogući. Suradnja osigurava resurse, ali i zajedničku viziju razvoja. Čuvamo i vrednujemo resurse koji su bogatstvo našeg društva, a institucije su svjesne strasti i truda kojeg ulažemo. Provodimo projekte jer vjerujemo u njih i njihovu vrijednost, a rezultati sami govore. Netko misli da je lako osmisliti, pripremiti i provesti projekt, da novci padaju s neba i da ne moramo pravdati svaki potrošeni cent. Tko nije nikad radio projekte s javnim tijelima može pomisliti da novac koji udruga dobiva je poklonjen, a ne uložen u rješavanje određenih prioriteta i da ne moramo dokazivati stalnim izvještajima da postižemo to što smo u projektu planirali. Naše projektne prijedloge ocjenjuju stručnjaci, a činjenica da prolaze evaluacije kako na lokalnoj i regionalnoj tako na državnoj i europskoj razini i to u jako velikoj konkurenciji, znači da radimo kvalitetno. Svaki završen projekt ostavlja iza sebe trag koji postaje temelj za daljnji razvoj.
Iza sjajnih projekata uvijek stoje i sjajni ljudi. Tko su ključne osobe koje su pridonijele Vašem timu? Postoji li neka osoba koja Vam je na poseban način služila kao uzor i inspiracija?
Svaki član tima ima neprocjenjivu ulogu. Svi koji su u ovih 10 godina bili dio tima znaju koliko su udruzi dali i koliko se time mogu ponositi. Velika smo zajednica, ima nas baš puno i svatko zaslužuje riječi pohvale.
Uzor i inspiracija mi je uvijek bio moj brat Boris koji danas vodi udrugu. Od samog početka je stalno bio aktivan, stvarao je vizualni identitet i radio na komunikaciji, projektima i administraciji. Bez njegovog talenta puno bi ideja ostalo na papiru. Od onih koji najviše pridonose razvoju udruge posebno vrijedi istaknuti i Sabinu Valić, koja svojim radom na projektima, primjenom uvijek inovativnih pristupa, omogućuje da ideje zaprime oblik efikasnog projekta i dobiju podršku institucija i zajednice. Njena je stručnost ključni faktor koji pokreće Udrugu Informo – akcelerator projekata u kojemu je ISTRIAN de Dignan nastao i rastao. Ponosan sam što sam dio tako strastvenog tima, zahvalan sam što sam dobio priliku učiti važne životne pouke od ljudi velikog srca. Inspiraciju crpim i od lokalnih starosjedilaca koji pričaju priče o prošlim vremenima, jako mi nedostaju „bumbari“ sad kad većinu vremena provodim daleko od Vodnjana.
Dino Babić, radionica Švicarska
Na Vašoj didaktičkoj farmi živi Pipo, najstariji boškarin u Istri. Prije 3 godine ste za njegovo liječenje pokrenuli crowdfunding kampanju na međunarodnoj crowdfunding platformi Bona Fides Invest. Kako je Pipo danas? Koliko boškarina trenutačno postoji u Istri i što je moguće učiniti za njihovo očuvanje?
Pipo danas uživa zasluženi mir na farmi. Sad je već malo mršaviji nego li je nekad bio, godine prolaze, no dajemo mu posebne suplemente i biramo hranu koja će mu pružiti čim kvalitetniji život. Njegova priča simbolizira potrebu za očuvanjem autohtonih pasmina. Danas u Istri ima relativno malo kastrata istarskog goveda, boškarina, a ključ za njihovo očuvanje, ne stoji u samoj komercijalizaciji mesa, ona leži u srcu uzgajivača. Emilio Zonta, koji vodi naše društveno poduzeće je najbolji primjer kako prijateljstvo s tako nježnim divom može potaknuti i osobu s invaliditetom na velike promjene. Pipo, ili Boško kako ga prijatelji zovu, nije samo najstariji boškarin već i taj koji je dobio daleko najviše ljudskih dodira i slika u cijeloj povijesti te plemenite pasmine. Zahvaljujući crowdfunding kampanji na Bona Fides Invest platformi puno je ljudi pomoglo našem boškarinu. Budite sigurni da je u njegovom ogromnom srcu, mjesto našao svako tko ga je bar jednom pogledao u oči, makar i na slici.
Dino Babić, rad u aromatičnom vrtu s volonterima
U Vodnjanu u crkvi svetog Blaža nalazi se jedna od najvećih kolekcija relikvija u svijetu, a koja još uvijek nije dovoljno prepoznata kao vrijedan turistički adut za Istru i Hrvatsku. Što je potrebno učiniti kako bi se to promijenilo?
Na to pitanje je stvarno teško odgovoriti, kolekcija relikvija možda i čuva Vodnjan od turizma. Siguran sam da dok Vodnjanci ne razviju kolektivnu svijest o čudu u kojemu žive, neće biti ni turizma ni kvalitetnog života. Turistički fenomen može biti dobra posljedica koja obogaćuje zajednicu, kao i komercijalni i konzumistički pokretač koji pretvara Grad, ali ga ostavlja bez duše. Ljudi svašta očekuju od mjesta u kojem žive, tako i turizam kao izvor financijske koristi, dok svako bi trebao nešto davati tom mjestu pa bi i turizam postao prilika za susret s ljudima, sa svijetom, što otvara vrata razvoju u svim segmentima društva. Baš te relikvije su ostaci koji nas uče da nisu ni Sveci odnijeli ništa sa sobom s ovog svijeta, što od njih vrijedno ostaje su priče o njihovim djelima. Materijalni ostaci, baš ti u Vodnjanu svjedoče da to što netko ostavlja na ovom svijetu vrijedi dok uspomena o našim djelima traje.
Potrebno je integrirati ovu kolekciju u svakodnevni život ljudi u Vodnjanu kroz korisne pouke. Kad one obogate zajednicu, ljudi će dolaziti iz cijelog svijeta u nadi da dobiju dio tog bogatstva. Ljudi troše materijalno bogatstvo da bi dobili nešto vrjednije. To je jedini turizam koji može promijeniti na bolje naše mjesto. Biti dio neke šire vjerske i turističke priče kroz digitalizaciju, edukativna iskustva i snažniju prepoznatljivost na međunarodnoj razini, može samo biti posljedica potrage za zaboravljenim znanjem. Svaka relikvija nosi svoju priču, potrebno je te priče otkriti jer su relikvije puno više od samog materijalnog predmeta.
Trenutačno i sami pokrećete projekt vjerskog turizma u Istri. Podijelite s čitateljima o čemu je riječ?
Fokus je na povezivanju vjerske, kulturne i prirodne baštine s modernim edukativno - turističkim trendovima. Vodnjanski velikani su nam kroz povijesti ostavili sve sastojke za izvrstan projekt. Planiramo promijeniti svijest zajednice i privući posjetitelje na sasvim drugačiji način. Povezujemo znamenitosti Vodnjanštine kroz razne tematske puteve, a posjetitelji otkrivaju tajne vjere i zdravlja kroz izazovna interaktivna iskustva. Nešto novo, privlačno i poučno što ima potencijal za pretvaranje Vodnjana u modernu svjetsku atrakciju.
Nije jednostavno, ali izazov je privlačan. Surađujemo s istaknutim poznavateljima naše vjerske zajednice, povjesničarima, ekspertima za turizam i interpretaciju baštine, stručnjacima za marketing i dizajn, međunarodnom filmskom produkcijom, developerima mobilnih aplikacija, lokalnim proizvođačima i iznajmljivačima.
Vodnjan ima bogato vjersko, kulturno, prirodno i ljudsko nasljeđe. Danas većina samih Vodnjanaca nije upoznata s nasljeđem koje obilježava ovaj prostor. Voljeli bi doprinijeti promijeni, te da Vodnjan bude mjesto koje se neizbježno želi posjetiti, a ne da bude samo jedna točka na turističkoj karti Istre.
Koliko su priče koje istražujete i otkrivate o Vodnjanu promijenile Vaš pogled na ljude i zajednicu? Postoji li neka anegdota ili detalj koji Vas i danas iznenadi?
Otkrivanje povijesti mijenja moj pogled na zajednicu – shvatio sam koliko su ljudi čvrsto vezani uz svoje korijene, a da ponekad toga nisu ni svjesni. Jedna interesantna i detaljno dokumentirana priča koja me iznenadila, a koja je vjerojatno nepoznata većini Vodnjanaca, je priča o osvajanju Vodnjana od strane posade broda Elizabeth, Britanske vojne mornarice 1813. godine. U Vodnjanu se od 20. srpnja te godine, 85 dana vijorila britanska zastava. Zanimljivo, zar ne?!
Kako vidite budućnost Vodnjana? Što biste htjeli da ljudi osjete kada prošeću njegovim ulicama za 10 do 20 godina?
Za 10 do 20 godina želim da Vodnjan postane primjer kako održivi razvoj i tradicija mogu ići ruku pod ruku. Sanjam da učinimo dovoljno da prežive one vrijednosti koje čine identitet jedne zajednice. Bez svijesti o lokalnim vrijednostima Vodnjan bi bio osuđen na smiješnu budućnost gdje ljudi žive isključivo u imitaciji globalnih trendova.
Lijepo je misliti da za 20 godina, bilo tko hodao ulicama Vodnjana, neće moći ne osjetiti da je tom mjestu, kroz prošlost, netko posvetio puno ljubavi.
EKOMUZEJ-ISTRIAN DE DIGNAN, Boškarin i posjetitelji
*Sabina Valić, predsjednica udruge Informo
Sabina Valić magistrirala je poslovnu ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, smjer financije i bankarstvo. Djeluje kao savjetnica i predavačica u području javne nabave te kao autorica stručnih članaka na teme javne nabave, financija i računovodstva pri Centru za razvoj javnog i neprofitnog sektora TIM4PIN iz Zagreba.
Članica je uredništva stručnog časopisa TIM4PIN Magazin, urednica knjige Javna nabava – službeni stavovi i sudska praksa (2015) te koautorica knjige EU projekti – od ideje do realizacije (2016). Pri udruzi Informo vodi poduzetničko i neprofitno računovodstvo, pripremu, provedbu i izvještavanje projekata, pruža podršku poduzetnicima te organizira i provodi edukacijske aktivnosti.
Kad sagledate sve što ste postigli u posljednjih nekoliko godina, koji plod rada Vam je najdraži?
Posebno mi je drago što smo pioniri onoterapije u Hrvatskoj. Kada se na osobama s posebnim potrebama vidi napredak, kad osjete ponos i osjećaj postignuća u interakciji s magarcima (hranjenje, timarenje, češljanje, vođenje), to je najznačajnije što smo mogli kao zajednica postići.
Ponosna sam i na to da sve što radimo, radimo s ograničenim sredstvima i ljudima, a opet kroz dodatno volonterstvo i kažimo to “kreativnost na terenu” planirane ciljeve realiziramo.
Pioniri ste onoterapije u Hrvatskoj. Pojasnite za čitatelje što je onoterapija i što je bio glavni motiv za njeno pokretanje? Možete li opisati konkretne terapeutske učinke koje ste primijetili kod djece kroz onoterapiju?
Onoterapija je terapijski rad s magarcima gdje djeca i odrasli, ponajviše s posebnim potrebama, razvijaju socijalne i motoričke vještine kroz interakciju s magarcima.
Redovno pohađaju naše terapeutske tretmane korisnici obližnjih centara i ustanova. Magarci su izvrsne terapeutske životinje zbog njihove mirne naravi, nisu impozantni kao konji, niti imaju oštre zube te ih korisnici odmah zavole. Primijetili smo značajne promjene u samopouzdanju i empatiji kod djece s posebnim potrebama i oboljelih osoba. Neki su se bojali životinja, a sada jedva čekaju da dođu na novu onoterapiju. Kod mnogih se unaprijedilo spavanje i koncentracija, dok većina bude smirena na ostalim dnevnim aktivnostima u kojima sudjeluju.
Djeca na Vašoj farmi uče od životinja ono što u školskim klupama često ne mogu – strpljenje, empatiju i odgovornost. Kako vidite ulogu životinja kao terapeuta i učitelja i je li ona dovoljno prepoznata u društvu?
Životinje imaju nevjerojatnu moć povezivanja ljudi i razvijanja emocionalne inteligencije. Meni je drago da radim ovaj posao, pa kad mi je dosta tipkanja i ureda, mogu doći na farmu se rehabilitirati. Već nakon pola sata u prirodi, tišini sa životinjama, promatranju, maženju magaraca i koza, osjećam se puno bolje. Naš boškarin Pipo je jedan posebno mudar starčić, ogroman, a tako miran i staloženog pogleda. On mi pokaže da treba znati stati i u miru promisliti o koracima koji mi slijede. Prije samo nekoliko generacija skoro je svaka obitelj imala životinje, a i nekoliko generacija u obitelji je živjelo zajedno. Tada se morala prakticirati strpljivost, empatija i odgovornost u dodijeljenim zadacima. Sada smo svi odvojeni, nemamo vremena jedni za druge, a i prioriteti u životu su se promijenili. Ne kažem da se trebamo vratiti u prethodne “postavke”, ali moramo težiti kvalitetnijem suživotu u zajednici i znati prepoznati i osjetiti želju za doprinijeti istoj, to je nešto na čemu radimo.
Naša društvena zajednica tek treba u potpunosti prepoznati ovu vrijednost.
EKOMUZEJ-ISTRIAN DE DIGNAN, Boškarin Pipo
Projekt TOMATO kombinira kulturnu baštinu i tehnologiju. Kako ste došli do ideje za Tomato paket dječje igre? Na koji način proširena stvarnost doprinosi interaktivnom učenju o kulturnoj baštini? Kako projekt uključuje marginalizirane skupine i koje su povratne informacije koje ste primili od njih?
Tomato paket je kutija s fizičkom i digitalnom igrom koju smo razvili s međunarodnim partnerima - također muzejima te specijaliziranim poduzećima za razvoj igara te 3D stvarnosti. Cilj je bio približiti djeci aktivnosti u muzeju, razviti interes za posjete te na zanimljiv način prikazati tradiciju i same predmete koji se nalaze u muzejima. Svaki muzej je razvio svoju inačicu igre, ovisno o zbirci koju predstavlja. TOMATO paket je izrađen na STEM principu te je prilagođen djeci s manje mogućnosti, tako da je dostupan gotovo svakome. Do sada smo testirali TOMATO paket s pojedinim vrtićima i školama koji nam daju pozitivne povratne informacije, no daljnje igranje nam tek slijedi. Radujemo se što možemo ponuditi novo iskustvo posjetiteljima.
Također provodite i STEM radionice u agrotehnološkom vrtu. Što smatrate najvažnijim benefitom za djecu koja sudjeluju u STEM radionicama? Možete li opisati kako izgledaju radionice, npr. korištenje farmbota ili hidroponskog uzgoja? Planirate li proširenje aktivnosti ili dodatnu suradnju sa školama i vrtićima izvan Vodnjana?
STEM edukacija djeci pruža praktična znanja o tehnologiji i održivoj poljoprivredi. Želimo da djeca vrednuju prirodne procese i da otkriju kako je priroda oko nas zaista čarobna. Radionice uključuju upotrebu farmbota za sadnju i hidroponske sustave. Ovo je projekt koji smo predložili Gradu Vodnjan-Dignano te koji smo zajedno aplicirali i dobili podršku od Ministarstva demografije i useljeništva. Kroz ovaj projekt cilj je da djeca shvate važnost poljoprivrednih i prirodnih procesa i to na interaktivan način kroz STEM metodologiju. Farmbot - robot vrtlar, nam tek dolazi da ga sastavimo i krenemo upotrebljavati, jedva čekamo vidjeti kako sije, zaljeva, čupa korov... no primjerice Plantwave - uređaj sa senzorima koji bilježe vibracije biljaka te tako proizvode različite melodije smo krenuli upotrebljavati. Interesantno je čuti kako ista biljka “pjeva” u različitim uvjetima - na vjetru, kad je se dotakne ili kad je se zalijeva, a na kraju sezone radionica planiramo napraviti koncert od glazbe biljaka na Didaktičkoj farmi. Lijepo je pomisliti da će djeca iz Vodnjana odrasti sa znanjem o korištenju meteo stanice, hidroponskog tornja, sustava za analizu tla... stvarno bi oni mogli uspjeti pretvoriti naše mjesto u održivu sredinu. I ostale škole i vrtići izvan područja Vodnjana koje nas posjećuju mogu sudjelovati u STEM radionicama, a takve projekte bi svakako trebalo replicirati i u drugim mjestima.
Sabina Valić, prezentacija mogućnosti za poduzetnike početnike i iskusne poduzetnike na Konferenciji YAP u Fažani
Kako ste došli na ideju stvaranja prve europske Ceste sladoleda? Koje su glavne vrijednosti koje želite prenijeti potrošačima kroz Gelato cestu? Što je po Vama tajna pravog gelata? Koja je najljepša priča o sladoledu koju ste čuli?
Ideja je povezati i promovirati proizvođače koji pripremaju pravi gelato koristeći tradicionalne lokalne sastojke te potaknuti spajanje gelata sa slanim jelima. Tajna pravog gelata leži u kvalitetnim sastojcima i ljubavi prema njegovoj izradi.
Kroz Slow food pristup radu, nastojimo cijeniti dobro, čisto i pravedno proizvedenu hranu, u kojoj se cijeli proces od polja do stola vrednuje. Uz međunarodne partnere razvijamo GelatOn the road - cestu gelata u kojoj kroz 12 zemalja okupljamo proizvođače zanatskog sladoleda, organiziramo događaje vezane uz gelato u sklopu Pop-up muzeja. Naša je zadaća razviti koncept za Pop-up muzeje koji se repliciraju u raznim gradovima diljem Europe. U rujnu je prvi Pop-up muzej organiziran u Bugarskoj, a u 2025. nas čekaju i u ostalim zemljama, a i onaj koji organiziramo mi u Hrvatskoj.
Najljepša priča o gelatu... teško je reći, iz svake zemlje s kojima surađujemo naučili smo nešto novo, kroz povijest se iz Italije gelato širio diljem svijeta, a tajna je u mašti majstora koji znaju pronaći uvijek nove okuse, mi smo tako novim okusima Bazge i Vin de rosa oduševili posjetitelje festivala starih zanata u Balama.
Osim Ceste sladoleda, pokrenuli ste još jedan gastronomski projekt pod nazivom Tradicionalna vodnjanska kuhinja. Podijelite s čitateljima više informacija o njemu. Možete li podijeliti neki tradicionalni ukusni recept za ovo božićno vrijeme?
Kroz ovaj projekt želimo očuvati autentične recepte Vodnjanštine, potaknuti djecu da jedu lokalna jela rađena od sastojaka s lokalnog područja, ali i da spojimo tradiciju na moderan način. Ekipa iz ECOlaba izvrsno animira djecu. Tijekom Slow Food aktivnosti u školi, u razgovoru s ravnateljicom Osnovne škole Vodnjan - Scuola Elementare Dignano analizirali smo problematiku s kojom se suočavaju kad djeca ne žele u školskoj menzi jesti tradicionalna jela kao što je na primjer palenta. Nisu ni znali da kad jedu “smoki” zapravo jedu palentu, pa su na radionici naučili pripremati prženu palentu i umak od koromača, zdravo i jednostavno rješenje u kojem su djeca interaktivno sudjelovala i na kraju pojela ono što su inače odbijala jesti u školi. Vjerujemo da je u edukaciji i interaktivnom načinu rada s djecom ključ uspjeha - oni trebaju razumjeti cijeli proces proizvodnje hrane od polja do stola, i tako će razviti povezanost i mijenjati navike sebe, ali i svojih obitelji.
Kao poseban ukusni recept preporučujem Tortu Bumbaru ili torta de mandorle, jednostavnu tortu od badema. To je tradicionalna torta koja se radila za posebne prilike, a sastoji se samo od 3 sastojka: badema, šećera i jaja. Kako se izrađuje pogledajte na videu kojim smo sačuvali ovu tradiciju izrade Torte bumbare, a recept slijedi u nastavku:
Postupak:
-
Odvojiti žumanjke od bjelanjaka.
-
Izraditi snijeg od bjelanjaka.
-
Pjenasto istući žumanjke sa šećerom
-
U smjesu sa žumanjcima naizmjenično dodavati mljevene bademe i snijeg, sporim pokretima kako bi se čim više zraka sačuvalo u smjesi.
-
Kalup za tortu premazati maslacem i lagano posipati brašnom. Višak brašna otresti.
-
U kalup uliti pripremljenu smjesu te ga staviti u hladnu pećnicu.
-
Peći na 180 stupnjeva 40 minuta.
-
Nakon što se ohladi, posipati šećerom u prahu i nasjeckanim bademima.
Vodnjan i Istra su prepuni priča. Da možete odabrati jednu tradiciju ili običaj iz Vodnjana da ga podijelite sa svijetom, koja bi to tradicija bila i zašto?
Ako bih morala birati, to bi bio običaj pečenja kruha u krušnim pećima. U našoj Kući tradicija - Ekomuzeju nalazi se stara krušna peć koja je mogla istovremeno peći kruh čak za 15 obitelji. Ogromna je, ima promjer od više od 3 metra. Svaka bi žena kod kuće zamijesila kruh i obilježila ga posebnim znakom kako se ne bi zamijenili prilikom pečenja.
Ta je peć simbol zajedništva, truda i strpljenja. Želja nam je ponovno obnoviti tu tradiciju te je i to jedan od planiranih projekata za početak 2025. godine.
Kako izgleda vizija budućeg razvoja Vaših projekata? Koje nove inicijative pripremate?
Fokus je na daljnjoj integraciji kulture, održivog razvoja i edukacije. Trenutačno pripremamo dodatne STEM projekte i proširenje onoterapije te aktivaciju programa kroz Učilište INTERNATURAL kojim će se vrednovati baština, kultura, nova znanja te okoliš. Želja nam je raditi konkretne projekte s rezultatima koji su dugoročno korisni.
Do sada smo besplatno podijelili preko trideset tisuća sadnica maslina, povrća i cvijeća lokalnoj zajednici, želimo ozeleniti našu zajednicu, i uspjet ćemo!
EKOMUZEJ-ISTRIAN DE DIGNAN, Changemakers festival
Kraj godine nas potiče da napravimo osvrt i rezime. Na čemu ste najviše zahvalni u ovoj godini i što biste poželjeli svima u novoj godini?
Zahvalna sam na prilici da radim s prijateljima na projektima u koje vjerujemo. Biti dio civilnog društva je moje životno zvanje. Lijepo je raditi rame uz rame s ljudima svih naraštaja koji veslaju u istom smjeru. Pogotovo kad nam se pridruže mladi, vidim da im je stalo, da žele postati aktivni dio udruge, biti odgovorni, kad daju sve od sebe. Tada mi je lakše i prihvatiti i rastanak od onih koje, nakon puno zajedničkih avantura, sudbina odvede drugim životnim putevima. Profesionalci smo, ali kad zajedno stvaramo, prijateljstvo nas duboko povezuje. A mi doista puno stvaramo. I u ovoj smo godini uspjeli premašiti planirane ciljeve. Nije nikad lako, a mi nikad ne biramo jednostavna rješenja, pa nam je stalno izazovno.
Ipak, najzahvalnija sam svojoj obitelji, njihova mi je ocjena uvijek najvažnija, a često i najstroža. U tome pronalazim motivaciju, jer angažman u udruzi zahtijeva puno vremena i energije, a sve to radim najviše sa željom da mi djeca odrastu u zdravoj sredini. Predivno mi je kad mogu i njih uključiti u to što radim, to su nezaboravna iskustva, kad možemo osjetiti da smo dio jedne zajednice koja spaja tako veliki broj različitih obitelji. Drago mi je što brojni stručni ljudi cijene to što radimo te sam ponosna kad nam se pridružuju i dolaze iz cijelog svijeta od nas učiti. Uz lokalne članove našeg tima, u stalnoj postavi su i ljudi iz Norveške i Meksika, a ove godine su s nama učili, radili i volontirali ljudi iz Novog Zelanda, Španjolske, Francuske, Italije, Njemačke, Mađarske, Crne Gore i Grčke. To je za mene zbilja neprocjenjivo iskustvo.
Zahvalna sam i na svim izazovima s kojima se susrećemo svakodnevno, jer uz njih smo izašli jači, mudriji i povezaniji. Svima želim unutarnji mir, da u drugima uvijek nastoje tražiti vrline te da se odvaže i slijede svoje snove.
*a u nastavku donosimo i kraće biografije sudionika razgovora
Dino Babić, prezentiranje TOMATO projekta na konferenciji u Švicarskoj
*Dino Babić
Dino Babić je priznati stručnjak u razvoju EU projekata, javnoj upravi, društvenom poduzetništvu i upravljanju nevladinim organizacijama, s više od dva desetljeća bogatog iskustva u javnom, privatnom i civilnom sektoru na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini. Doktorirao je Prekogranične politike za svakodnevni život na Međunarodnom sveučilišnom institutu za Europske studije u Gorici, Italija. Posjeduje magisterij iz tehnologija za e-poslovanje i e-upravu te diplomu iz ekonomije i trgovine sa Sveučilišta u Trstu.
Dino je radio za Istarsku županiju u Odjelu za međunarodnu suradnju i europske poslove te Regionalnoj agenciji za kulturu. Bio je akreditirani lobist pri Europskom parlamentu i Odboru regija, gdje je stekao duboko razumijevanje europskih politika i procesa donošenja odluka. Evaluirao je EU projekte za Izvršnu agenciju za istraživanje te Izvršnu agenciju za mala i srednja poduzeća Europske komisije, a bio je i akreditirani govornik u Centru za posjetitelje Europske komisije.
U civilnom sektoru, bio je suosnivač i predsjednik nekoliko utjecajnih organizacija, uključujući European Projects Association u Bruxellesu i INFORMO u Vodnjanu. Također je suosnivač Udruge Istrian de Dignan, koja kroz svoje inicijative, uključujući Ecomuseum kao društveno poduzeće, promiče održivi razvoj i očuvanje kulturne i poljoprivredne baštine.
Ostvario je značajan doprinos kroz društvena poduzeća. Bio je suosnivač i direktor Europske akademije za obrazovanje i društvena istraživanja u Dublinu, organizacije usmjerene na promicanje inovacija i prekogranične suradnje u obrazovanju i istraživanju. Njegov prvi društveno-poduzetnički projekt, Svijet, kojim je pružao usluge razvoja društvene inovacije i edukacije u javnom, civilnom i privatnom sektoru unaprijedio je kroz integraciju u Rasadnik Longo. Vrsni stručnjaci u proizvodnji bilja, supružnici Longo su ga angažirali i prenijeli mu znanje kako bi preuzeo njihov obiteljski rasadnik, te ga kroz projekte inkluzije, održivosti i društvenim inovacijama, razvio u društveno poduzeće koje zapošljava i osposobljava osobe s invaliditetom i one iz ostalih ranjivih skupina.
Kroz rad u društvenim poduzećima i udrugama, bio je ključna osoba u uspostavi kao i upravljanju Slow Food zajednicom za zaštitu agro-prehrambene baštine Istre i Vin de Rosa Presidijem, koji je dio globalne Slow Wine koalicije. Kroz ove inicijative aktivno promiče istarske kulinarske tradicije, održivu poljoprivredu i očuvanje agro-prehrambene baštine.
Trenutno, kao suosnivač i ravnatelj Učilišta INTERNATURAL, ustanove za cjeloživotno obrazovanje akreditirane od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, vodi inicijative usmjerene na cjeloživotno učenje, inovativno obrazovanje i održivi razvoj. Kao akreditirani predavač od strane istog ministarstva, u programe učilišta integrira iskustveno učenje, društveno poduzetništvo i očuvanje istarske kulturne baštine, potičući inkluzivni i održivi razvoj zajednice.
Sabina Valić, promocija Vin de Rosa Presidija u Bologni
*Sabina Valić
Sabina Valić je ekonomistica, voditeljica projekata i zagovornica održivog razvoja, socijalne inkluzije i osnaživanja žena. Magistrirala je Poslovnu ekonomiju sa specijalizacijom iz financija i bankarstva na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Tijekom svoje karijere razvila je stručnost u javnoj nabavi, financijskom upravljanju, strateškom planiranju te razvoju i provedbi složenih projekata financiranih iz EU fondova.
Kao predsjednica i voditeljica projekata udruge INFORMO, Sabina je vodila razvoj i provedbu brojnih transformativnih projekata na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Njezino djelovanje naglašava osnaživanje marginaliziranih skupina, poticanje društvenih inovacija i stvaranje prilika za cjeloživotno učenje. Suosnivačica je i članica upravnog odbora Učilišta INTERNATURAL-ustanove za cjeloživotno obrazovanje akreditirane od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Učilište integrira održivost, agroekologiju i obrazovanje u svoj kurikulum, doprinosivši regionalnom i globalnom napretku u inkluzivnom i održivom razvoju.
Uz vodeće uloge, Sabina djeluje kroz europske mreže kao članica savjetodavnog odbora European Projects Association-a i članica upravnog odbora BPW Pula-prvi hrvatski klub. Suosnivačica je Slow Food zajednice za zaštitu agro-prehrambene baštine Istre i aktivno podupire Vin de Rosa Presidij, koji je dio globalne Slow Wine koalicije. Kroz ove inicijative Sabina promiče održivu poljoprivredu, suverenitet hrane i očuvanje istarske kulinarske i kulturne baštine.
Njezin profesionalni rad obuhvaća privatni, javni i neprofitni sektor, s naglaskom na društveno poduzetništvo, osnaživanje žena i stvaranje prilika za ranjive i marginalizirane skupine. Sabinina predanost inovacijama i društvenom utjecaju prati njezina strast prema agroekologiji, participativnom upravljanju i zaštiti okoliša.
razgovor vodio: Zoran Rajn u siječnju 2025. godine
foto: privatni album sugovornika