Salvador Guillermo Allende Gossens rođen je u Valparaiso, 26. srpnja 1908., umro je u Santiago, 11. rujna 1973., bio je čileanski liječnik, političar i državnik. Allende je bio prvi marksist koji je postao predsjednik neke zemlje u Latinskoj Americi kroz otvorene izbore. Allendeovo je sudjelovanje u političkom životu Čilea trajalo u razdoblju od gotovo četrdeset godina. Kao član Socijalističke partije, bio je senator, zastupnik i ministar u vladi. On se neuspješno kandidirao za mjesto predsjednika na izborima 1952., 1958. i 1964. godine. Godine 1970., on je u na tijesnim izborima osvojio mjesto predsjednika. Izabran u drugom krugu u Kongresu jer nijedan kandidat nije dobio većinu.
Kao predsjednik, Allende je usvojio politiku nacionalizacije industrije i kolektivizacije; zbog tih i drugih čimbenika, sve napetiji odnosi između njega te zakonodavne i sudbene vlasti Čilea - koji nisu dijelili njegov entuzijazam za socijalizaciju – kulminirali su u izjavi o "ustavnom raspadu" od strane Kongresa.
Većina zastupnika iz desnog centra, uključujući kršćanske demokrate, čija je podrška omogućila Allendeov izbor, osudila je njegovu vladavinu kao neustavnu i pozvala na njegovo svrgavanje silom.
Dana 11. rujna 1973. godine vojska je svrgnula Allendea u državnom udaru pod pokroviteljstvom američke CIA-e. Kako su vojnici okružila palaču La Moneda, Allende je dao svoj posljednji govor prisežući da ne će podnijeti ostavku.
Preminuo je kasnije toga dana u nejasnim i kontroverznim okolnostima.
Nakon uklanjanja Allendea, general Augusto Pinochet je odbio vratiti vlast civilnoj Vladi te je u Čileu zavladala vojna hunta koja je bila na vlasti od 1973. do 1990. godine, završavajući gotovo 41 godinu dugu čileansku demokratsku vladavinu.
Vojna hunta koja je preuzela vlast raspustila je Kongres Čilea i počela progon navodnih disidenata, u kojima su ubijene tisuće Allendeovih pristaša.
ZADNJI GOVOR NARODU ČILEA ZA DRŽAVNOG UDARA
"Moji prijatelji, Ovo je sigurno posljednja prilika da vam se obratim. Zrakoplovstvo je bombardiralo tornjeve Radia Portales i Radia Corporacion. Moje riječi ne sadrže gorčinu, već razočarenje. Neka budu moralna kazna za one koji su izdali svoju zakletvu: čileanske vojnike, komandante, admirala Merina, koji je sebe imenovao komandantom mornarice, i g. Mendozu, generala koji se je tek jučer obavezao na vjernost i lojalnost Vladi, i koji je sebe imenovao šefom Nacionalne policije. S obzirom na ove činjenice, jedina stvar koja mi preostaje jeste da kažem radnicima: neću podnijeti ostavku!
Postavljen u historijsku tranziciju, platiti ću svoju lojalnost narodu svojim životom. I ja im kažem da sam siguran da će sjeme koje smo posadili u dobroj savjesti hiljada i hiljada Čileanaca neće ostati zgnječeno zauvijek. Sada imaju snagu i mogu dominirati, ali društveni procesi ne mogu biti zaustavljeni ni kriminalom, niti silom. Historija je naša, a ljudi stvaraju historiju. Radnici moje zemlje: Želim da vam se zahvalim za vašu lojalnost, za povjerenje koje ste ukazali čovjeku koji je bio samo tumač velikih želja za pravdom, koji je dao svoju riječ da će poštovati Ustav i zakon i upravo to je i učinio. U ovom odsudnom trenutku, u posljednjem trenutku kada vam se mogu obratiti, želim da naučite lekciju: strani kapital, imperijalizam, zajedno sa snagama reakcije, stvorio je klimu u kojoj su oružane snage prekršile svoju tradiciju, tradiciju koju je podučavao General Šnajder i potvrdio komandant Araja, žrtve istog društvenog sektora koji će se danas u svojim domovima nadati da će, uz pomoć́ inostrane pomoći, preuzeti vlast i nastavi da brani svoj profit i svoje privilegije.
Obraćam se prije svega skromnoj ženi naše zemlje, seljanki koja je vjerovala u nas, radnici koja je više radila, majci koja je prepoznala našu brigu za djecu.
Obraćam se stručnjacima iz Čilea, patriotskim stručnjacima, onima koji su prije nekoliko dana nastavili da rade usprkos pobunama sponzoriranih od strane profesionalnih udruženja, udruženja zasnovanih na klasnom interesu, koja su također branila prednosti koje kapitalističko društvo dodjeljuje nekolicini.
Obraćam se mladima, onima koji su nam pjevali i dali nam svoju radost i njihov duh borbe.
Obraćam se čovijeku Čilea, radniku, poljoprivredniku, intelektualcu, onima koji će biti progonjeni, jer je u našoj zemlji fašizam već nekoliko sati prisutan – u terorističkim napadima, rušenju mostova, uništavanju željezničkih pruga, naftovoda i plinovoda – u tišini onih koji su imali obavezu da ih zaštite. Historija će im suditi!
Sigurno je da će Radio Magallanes biti ušutkan, a moj glas više neće dopirati do vas. Nije važno. Nastaviti čete da ga čujete. Uvijek ću biti pored vas. Barem čete me se sjećati kao dostojanstvenog čovjeka koji je ostao lojalan radnicima. Narod se mora braniti, ali se ne smije žrtvovati. Ljudi ne smiju dozvoliti da bude pokošeni mecima, ali ni da budu poniženi.
Radnici moje zemlje, imam povjerenje u Čile i njegovu sudbinu. Drugi ljudi će prevladati ovaj mračni i gorki trenutak izdaje. Koračajte naprijed, znajući da će se, prije ili kasnije, otvoriti veliki putovi gdje će slobodni ljudi hodati kako bi izgradili bolje društvo Živio Čile! Živjeli ljudi! Živjeli radnici!
Ovo su moje posljednje riječi i siguran sam da moja žrtva neće biti uzaludna, siguran sam da će u najmanju ruku ona biti moralna lekcija koja će kazniti krivično djelo, kukavičluk i izdaju".
Santjago de Čile, 11.09.1973.
*Čile je država u Južnoj Americi, smještena na jugu kontinenta uzduž pacifičke obale. Zemlja je izdužena preko 4.270 km u smjeru sjever–jug, s najvećom širinom od 445 km te najmanjom od 90 km. Na sjeveru graniči s Peruom, na sjeveroistoku s Bolivijom te na istoku s Argentinom.
Čile jedna je od ekonomski i socijalno najstabilnijih i najprosperitetnijih zemalja Južne Amerike s visokim životnim standardom.
izvor teksta: FB Društvo "Josip Broz Tito" Split
foto/ilustracija: Organización Continental Latinoamericana y Caribeña de Estudiantes (OCLAE)