Hrvatska zna koliko je turista stiglo, gdje su noćili i koliko su strani gosti potrošili. Za 2024. godinu prihodi od stranih turista iznosili su gotovo 15 milijardi eura. To je važan podatak o izvozu usluga, ali ne odgovara na možda važnije razvojno pitanje: koliko se te potrošnje pretvorilo u domaću dodanu vrijednost, stabilna radna mjesta i prihod lokalnih poduzeća i zajednica?
Odgovor nije jednostavno „sav taj novac ostaje u Hrvatskoj” niti „velik dio odmah odlazi u inozemstvo”. Turistički euro kruži kroz gospodarstvo. Gost plati smještaj ili obrok; poduzeće od tog prihoda plaća radnike, namirnice, energiju, najam, održavanje, poreze, provizije i financiranje. Dio se zadrži kao plaće, dobit i porezni prihod u zemlji. Dio odlazi dobavljačima iz drugih dijelova Hrvatske, a dio preko uvoza, međunarodnih platformi, stranog vlasništva ili otplate kapitala prelazi granicu.
Zato ukupni prihod nije isto što i korist za lokalnu zajednicu. A vrijednost koja ostaje u Hrvatskoj nije nužno jednako raspoređena među mjestima i ljudima koji snose troškove turističke sezone.
Bolji pokazatelj od broja noćenja
DZS ima službeni obračun turističke potrošnje i njezina doprinosa gospodarstvu. On povezuje podatke o tome što posjetitelji troše s podacima o tome što poduzeća proizvode i zarađuju. To je važno jer turizam nije zasebna gospodarska djelatnost: turisti koriste smještaj, restorane, prijevoz, trgovine i druge usluge koje koriste i domaći stanovnici.
Prema posljednjem objavljenom obračunu, za 2022. godinu, izravna bruto dodana vrijednost turizma iznosila je 44,7 milijardi kuna — oko 10,5 posto ukupne bruto dodane vrijednosti — a izravni BDP turizma oko 57,7 milijardi kuna, odnosno 11,3 posto BDP-a.
To je sadržajniji pokazatelj od samog broja noćenja: mjeri vrijednost stvorenu u Hrvatskoj, a ne samo iznos koji je gost potrošio. Ipak, riječ je o izravnom doprinosu i nacionalnoj slici. Obračun ne govori automatski koliko je od te vrijednosti nastalo u pojedinoj općini, koliki je udio lokalnih dobavljača ni koliki je dio prihoda završio kod zaposlenih u destinaciji.
Važno je pritom razlikovati dvije brojke. Turistička poduzeća pružaju usluge i turistima i domaćim stanovnicima. Zato ukupna vrijednost koju stvaraju sve djelatnosti povezane s turizmom nije isto što i dio te vrijednosti koji je nastao zbog turističke potražnje. DZS procjenjuje taj turistički dio zasebno.
Učinak se širi lancem dobave
Hotel ne kupuje samo usluge koje gost vidi. Treba hranu, piće, pranje rublja, namještaj, popravke, prijevoz, energiju, softver i financijske usluge. Restoran kupuje poljoprivredne proizvode, ribu i vino. Zaposlenici zatim troše dio plaća u lokalnim trgovinama i uslugama.
Te veze stvaraju dodatnu gospodarsku aktivnost. No njezin opseg ovisi o tome gdje su dobavljači, vlasnici i radnici te gdje troše ili ulažu zarađeni novac. Učinak turizma može se razlikovati između jadranskih i kontinentalnih područja, pa i između mjesta u istoj regiji.
Europska komisija nedavno je predstavila procjenu koja uz izravnu turističku potrošnju obuhvaća i dobavne lance te potrošnju dohotka ostvarenog u turizmu. Prema toj procjeni, ukupni učinak turizma u Hrvatskoj prelazi 20 posto bruto dodane vrijednosti. Tu brojku ne treba izravno uspoređivati s DZS-ovim podatkom od 10,5 posto: prva uključuje šire učinke, a druga mjeri izravnu dodanu vrijednost. Šira procjena pomaže razumjeti koliko je gospodarstvo povezano s turizmom, ali još ne govori koliko koristi ostaje u pojedinoj destinaciji.
Tko ima korist, a tko snosi trošak?
Lokalna korist nije samo prihod ugostitelja ili iznajmljivača. Ona uključuje plaće i kvalitetu radnih mjesta, narudžbe domaćim proizvođačima, poreze i pristojbe, ulaganje u javnu infrastrukturu te mogućnosti za poduzeća koja posluju cijele godine.
Važno je i tko posjeduje smještaj, zemljište i poduzeća; koliko je radnika zaposleno lokalno i pod kojim uvjetima; te kupuju li turističke tvrtke robu i usluge od proizvođača iz okolice.
Jednako je važno mjeriti troškove: pritisak na stanovanje, promet, vodu i odvoz otpada, sezonsko opterećenje javnih službi te promjene u dostupnosti prostora lokalnim stanovnicima. Veći prihod može postojati istodobno s većim troškovima života ili slabijom dostupnošću stanova. Bez tih podataka teško je utvrditi je li rast turističke potrošnje poboljšao život stanovnika ili samo povećao vrijednost prodanih usluga.
Ni broj zaposlenih ne govori cijelu priču. U Hrvatskoj je 2024. u poslovima povezanim s turizmom radilo oko 105.700 ljudi, odnosno 7,1 posto ukupno zaposlenih. To je značajan doprinos tržištu rada, ali sam broj ne pokazuje koliko su poslovi cjelogodišnji, koliko su plaćeni, koliko je radnika došlo iz drugih krajeva ili država ni koliko ljudi radi u lokalnim dobavnim lancima.
Što bi trebalo redovito objavljivati?
Za jasniju sliku trebalo bi redovito pratiti koliko dodane vrijednosti turizam stvara izravno, a koliko kroz domaće dobavne lance. Trebalo bi znati koliki dio turističke nabave dolazi od domaćih, a posebno od lokalnih dobavljača, te koliko ljudi radi u turizmu, kolike su im plaće i koliko dugo traje njihovo zaposlenje.
Takvi bi podaci trebali pokazati i tko posjeduje turistička poduzeća i smještajne kapacitete, uz zaštitu privatnosti. Uz prihode koje turizam donosi javnim proračunima trebalo bi pratiti i troškove javnih usluga koje sezona povećava. Slika bi bila potpunija kada bi se redovito mjerio i utjecaj turizma na stanovanje, vodu, otpad i promet.
Sve te pokazatelje trebalo bi prikazivati po županijama i destinacijama. Nacionalni prosjek može prikriti velike razlike: korist i pritisak u jednom turističkom mjestu ne moraju nalikovati onima u drugom. Hrvatska već ima važne turističke i gospodarske podatke, ali obračun turističke potrošnje i njezina doprinosa gospodarstvu objavljuje se rjeđe od podataka o dolascima i noćenjima. Redovitije i lokalno razrađeno praćenje omogućilo bi da se turistički razvoj bolje usmjerava prema potrebama zajednica.
Uspjeh mjeriti onime što ostaje
Pitanje nije samo koliko je Hrvatska prihodovala od turizma, nego koliko je domaće vrijednosti stvoreno tim prihodom, gdje je nastala i kako je raspodijeljena. To ne umanjuje važnost turističkih prihoda ni zaposlenosti. Omogućuje da se njihov učinak procijeni potpunije.
Ako se velik dio hrane, opreme i usluga uvozi, lokalni je učinak drukčiji nego kad turistička poduzeća stvaraju stabilna radna mjesta i nabavljaju od proizvođača iz okolice. Ako prihodi rastu, a troškovi stanovanja i pritisak na infrastrukturu padaju na stanovnike, sama brojka prihoda ne govori je li razvoj održiv ni pravedan.
Dolascima i noćenjima mjerimo koliko je turizma bilo. Dodanom vrijednošću, lokalnom nabavom, kvalitetom zaposlenja i troškovima za zajednicu mjerimo kakav je turizam bio — i kome je donio korist.
...
Tekst: Vidmir Raič
Foto: Petar Kolovrat