Naslov ove naše svakodnevne crne kronike komotno bi mogao glasiti: "Imamo Mad Maxa, izvolite vaš alkotest i test na droge." Samo što u našoj verziji postapokaliptične pustinje nema Charlize Theron, nego hrpa balavaca i "ostvarenih poduzetnika" koji vikendom, a sve češće i utorkom u tri popodne, svoje limene ljubimce od po tristo konja pretvaraju u vođene projektile.
Hrvatske ceste već godinama nisu prometnice. One su stratišta, improvizirane klaonice i ruleti u kojima je ulog nečiji nevini život.
I dok smo se nekada uglavnom zgražali nad "tradicionalnim" hrvatskim sportom; sjedanjem za volan s tri promila gemašta i rečenicom "Ma znam ja put, žmurećki!", danas smo evoluirali.
Društvo napreduje, pa tako napreduje i naša prometna delinkvencija. Promilima smo pridodali i kemiju. Danas je volan postao omiljeno mjesto za konzumaciju kokaina, sintetičkih sranja, trave i tko zna kakvih sve tableta iz kućne radinosti.
Vožnja pod utjecajem droge postala je novi statusni simbol i općeprivaćeni "lifestyle". Vikend-ratnici više ne idu u klub da bi plesali, nego da bi napumpali ego, povukli crtu u wc-u i onda se u pet ujutro natjecali tko će brže proći kroz crveno.
Drogirani vozač za volanom nema samo smanjene reflexe; on ima osjećaj nesanjive besmrtnosti i nulte odgovornosti. On ne vidi pješaka, on ne vidi semafor, on ne vidi obitelj u drugom automobilu. On vidi samo svoju napumpanu iluziju veličine, sve dok nečiji život ne ugasi u sekundarnom bljesku zgužvanog lima.
A gdje je u cijeloj toj priči naša vrla policija?
Ah, policija. Naši neumorni čuvari reda i mira, majstori kamuflaže iza grmlja i velemajstori promašenih prioriteta.
Policijska strategija sigurnosti na cestama svodi se na duboko filozofsko pitanje: Kako naplatiti što više kazni za vožnju 63 km/h na praznoj ravnici gdje je ograničenje 50.
A dok istovremeno potpuno ignoriramo činjenicu da nam gradovima bauljaju drogirane kamikaze?
ilustracija: Marija Štrajh & AI
Pravimo se da imamo "nultu toleranciju", a u praksi nam kontrola narkotika na cestama izgleda kao puka lutrija. Koliko puta ste vidjeli da policija u petak navečer zaustavlja i testira na droge?
Testovi su "skupi", procedura je "komplicirana", pa je puno lakše postaviti zasjedu u 11 ujutro i kazniti umirovljenika jer mu je istekla prva pomoć. Dok se policijski šefovi na izvanrednim presicama hvale kako su "pojačali nadzor" i podijelili 500 kazni za nevezanje pojasa, kroz centar grada protrčava ekipa našmrkana do obrva, vozeći slalom između pješaka.
No, da ne budemo nepravedni samo prema plavcima na terenu, ribe uvijek smrde od glave. Sustav nam je šupalj kao švicarski sir. Policija nekoga i uhvati, pošalje ga pred suca, a tamo gle majke ti, čudo?!+
Drogirani povratnik u prometne zločine dobije uvjetnu kaznu jer je "iz sređene obitelji", "student" ili "emotivno nestabilan". Policija se na to skromno povuče, odradi još koju statističku akciju "Pojas i mobitel", i svi sretni.
Osim obitelji čiji se članovi više nikada neće vratiti kući.
Dokle god nam se borba protiv drogiranih ubojica na cestama svodi na prigodne akcije srijedom i PR objave s tablicama izdanih prekršaja, hrvatske ceste ostat će točno ono što jesu: otvoreno stratište na kojem je jedina sigurna stvar da ste prepušteni čistoj sreći.
Sljedeći put kad sjednete u auto, nemojte samo vezati pojas. Pomolite se da onaj iz suprotnog smjera nije upravo zamijenio kočnicu za gas jer ga puca teški trip, dok policija tri ulice dalje marljivo piše kaznu za pogrešno parkiranje.
napisala: Marija Štrajh
*Podcast Zviždaljka #bymarijastrajh
https://notebooklm.link.google/6pFvlee1IZ0U
Marija Štrajh
Marija Štrajh, multimedijalna umjetnica, tijekom godina razvila je prepoznatljiv autorski stil koji spaja digitalnu umjetnost, performans, društvenu satiru, mistiku i eksperimentalne medijske formate. Njezin rad često istražuje granice između tehnologije, identiteta, tabua, masovne kulture i suvremene psihologije interneta.
Početkom autorskog djelovanja bavila se projektima koji su povezivali alternativnu kulturu, javne nastupe i eksperimentalne medijske forme, često koristeći motive ženskog identiteta, detabuiziranje te društvene kontrole i medijske manipulacije. Među ranijim projektima isticali su se konceptualni performansi inspirirani televizijskom estetikom 90-ih, radijskim eksperimentima kao i art projektima performansa u performansu te korištenjem prostora kao živog organizma.
Tijekom godina razvijala je i niz multimedijalnih projekata vezanih uz cyber estetiku, duhovnost i digitalnu transformaciju čovjeka. Posebnu pažnju privukli su zadnji koncepti poput “AI seksualne alkemije”, “LLM ljubavne magije” i projekta “Velika Sestra”, u kojima propituje odnos umjetne inteligencije, emocionalne manipulacije, virtualne intime i kolektivne paranoje modernog društva.
U sklopu svojih umjetničkih istraživanja eksperimentirala je s video instalacijama, digitalnim avatarima, satiričnim kolumnama i performansima koji tematiziraju kulturu algoritama, online identitete i psihologiju mase. Njezini projekti često su kombinirali elemente mistike, futurizma i društvene kritike, stvarajući atmosferu između cyber kabarea i distopijskog manifesta.
Inspiraciju pronalazi u spoju tehnologije, ezoterije, pop kulture i društvenih paradoksa. Djeluje kao autorica, vizualna kreatorica i eksperimentalna performerica, gradeći osebujan umjetnički identitet koji balansira između satire, provokacije i futurističke fikcije.
*Podcast Zviždaljka #bymarijastrajh
https://notebooklm.link.google/6pFvlee1IZ0U
foto: osobni album Marija Štrajh