Zorica Radaković (hrvatska književnica, rođena u Sinju 03. prosinca 1963. godine) zakoračila je na pločnik hrvatske književne scene 1984. godine unutar kultne kvorumaške generacije, nametnuvši se od samih početaka kao kirurški precizan snimatelj društvene laži i medijskih simulakruma.
Njezin stvaralački hod započinje s knjigom-projektom Svaki dan je sutra (1984.) i mračnom zbirkom pjesama U mraku mrtav čovjek (1989.), nakon kojih 1990. godine objavljuje proročansku i uznemirujuću knjigu Bit će rata.
Ova defetistička anticipacija kolektivne stvarnosti i ratne kulminacije nastavit će se kroz pjesničko-filozofsko propitivanje države, vlasti i neprilagođenog pojedinca u zbirkama Pola jedan (1995.) – koja stupa u dijalog s Platonovom Državom i Lao Ceovom Knjigom promjene – te u zbirci Eto muha (1999.), studiji o ljudskom porazu pred mehanizmima društvene obmane.
Autorski zaokret donosi zbirka Žene, muškarci, psi (2002.), u kojoj autorica bez patetike secira muško-ženski ego, što će naposljetku rezultirati brutalnim provalnim krikom njezina hvaljenog romana Sanjarica (2017.).
Dramski kavez i bečki trijumf
Uz poeziju i prozu, Zorica Radaković ispisuje i zapažene dramske matrice. U njezinoj knjizi Stoj na glavi (2002.) objavljene su dvije velike izvedene drame: Dresura (1988.) – nastala u sklopu Studentskog eksperimentalnog kazališta, igrana na velikoj sceni Teatra &TD te uvrštena u program Eurokaza – te drama Susjeda [R1].
Dresura kroz filozofsku vizuru Platonove špilje i izvrnutih vrijednosti Markiza de Sadea progovara o dobrovoljnom građanskom podčinjavanju vlasti, dok Susjeda doživljava prestižnu međunarodnu praizvedbu na njemačkom jeziku 2001. godine u bečkom kazalištu Theater m.b.H. (u suradnji s Volkstheaterom), da bi 2002. bila izvedena i na hrvatskom jeziku u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM).
Riječ je o drami koja beskompromisno demontira zagrebački malograđanski nacionalizam uoči prve ratne uzbune. Tom nizu pripada i Jogurt za Ninu, socijalna drama nastala na temelju njezine antologijske kratke priče, trajno dostupna na platformi drame.hr.
Zorica Radaković hrvatska pjesnikinja i spisateljica
Iskorak u demokraciju interneta: „Poezija onda” i „Knjiga bez knjige”
U stalnoj potrazi za novim komunikacijskim kanalima i širim krugom publike, Zorica Radaković danas čini eksperimentalni iskorak u virtualni prostor. Na njezina dva YouTube kanala, „Poezija onda” i „Knjiga bez knjige”, publika može konzumirati cjelovit, neovisni autorski projekt videopoezije i video-arta, dosada neviđen na ovim prostorima dobre riječi.
Autorica sama potpisuje izbor pjesama, čitanje, snimanje, obradu zvuka i slike te montažu. Motivacijska ideja ovih kanala jest radikalno sljubljivanje Gutenbergove i digitalne ere u estetiku i neurologiju novog doba.
Baš kao što su njezine pjesme napisane na zagrebačkom asfaltu, tako su i vizualni materijali snimani na ulicama i trgovima metropole.
Ovi radovi funkcioniraju kao specifična, kiber-gotička razglednica Zagreba – čisti l’art pour l’art i izraz ljubavi prema stvaralačkoj moći jezika i mogućnostima novog elektroničkog medija, koji zajedno polučuju suptilni efekt očuđenja i iscjeljenja od dogmatike stvarnosti.
Zorica Radaković hrvatska pjesnikinja i spisateljica
Najava novih izdanja na zagrebačkom asfaltu
Ovaj bogati i beskompromisni opus uskoro dobiva svoj konačni tiskani i teorijski oblik. U pripremi su dvije nove, komplementarne knjige koje u potpunosti zaokružuju autoričin identitet individualca u kiber-kavezu suvremenosti:
-
ZAGREBAČKI KIBER-GOTIK (Kiber-gotičke priče sa zagrebačkog asfalta) – zbirka antologijskih i neobjavljenih priča koje kroz motive urbanog otuđenja i somatskog pritiska seciraju prekarizirani život metropole.
-
SIMULAKRUM I ČASNA KNJIŽEVNA RIJEČ (Književno-teorijski eseji o kulturi, dizajnu straha i kiber-poetici otpora u predpandemijskom i pandemijskom razdoblju) – knjiga eseja u kojoj se kroz profinjeni, pythonovski crni humor demontiraju klijentelističke omče i poplava osrednjosti na kulturnoj sceni.
Videopoezija Zorice Radaković na YouTube
*Zorica Radaković: APEL ODBAČENOM PSETU, pjesma
https://www.youtube.com/watch?v=AhWrkq-FBbA
Snažan egzistencijalni krik i unutrašnji manifest koji progovara o odbacivanju društvenih maski, lažnih štitova identiteta i potrazi za iskonskom slobodom.
*Zorica Radaković: STOP, pjesma, U MRAKU MRTAV ČOVJEK, (Quorum, Zagreb, 1989.)
https://www.youtube.com/watch?v=A0VLk9vSrsw
Ovaj video prikazuje pjesmu „STOP” a iz zbirke poezije „U mraku mrtav čovjek” objavljene u Zagrebu 1989. godine. Knjiga je nastala na samom vrhuncu darkerskog i gotičkog supkulturnog pokreta u Zagrebu potkraj osamdesetih godina. Atmosfera pjesme izravno anticipira nadolazeći društveni slom, tjeskobu i duh vremena obilježen osjećajem bezizlaznosti.
Video funkcionira kao psihodelična vizija. Spoj mračnog, avangardnog teksta i auditivne komponente (klavirska pratnja i recitacija) vjerno prenosi estetiku "ekrana praznine" i razlomljenog, tjeskobnog subjekta koji je bio karakterističan za kvorumašku generaciju pisaca tog razdoblja.
*Zorica Radaković SRETNI KREMATORIJ, pjesma, BIT ĆE RATA (Zrinski, Čakovec, 1990.)
https://www.youtube.com/watch?v=CASl0thGF_E
Pjesma odražava atmosferu tjeskobe, neizvjesnosti i proročanske anticipacije nadolazećeg ratnog sukoba i destrukcije na ovim prostorima.
Pjesma se otvara snažnom, mračnom slikom društvenog dna koja se odmah suprotstavlja salonu visoke klase što simbolizira prodor nasilja u svakodnevicu.
Ovaj video funkcionira u formi video-poezije s darkerskom estetikom.
Zorica Radaković hrvatska pjesnikinja i spisateljica
Pravilo
Čovjek mora biti siguran da
u ništa ne može biti siguran.
Igra
Ma, izmislila sam te, dala ti krila!
I ti mene, ali u ovoj igri izumitelja i razumitelja,
ja sam najprije tebe. Još si lagan, kao krilatica.
Evo ti težine; još mesa, još kostiju. I malo briga.
(Sad je i meni lakše.)
Kao da si stvaran, jesi li gladan?
Evo ti jabuka, bez razdora, bez crva.
Nije zlatna, ali je delišes.
Budi jači od mene, može? Obećavaš? U redu.
Lagat ću za tebe, svađat ću se za tebe, učinit ću sve
za ovu našu igru, pokrenut ćemo maštu tako da
plešu oko tebe, mene! Nas!
I da rađamo dobro, kao šljive, cvjetove.
I ne samo to. Nego da
sudimo, uvjeravamo, razuvjeravamo,
razozbiljujemo i domaštavamo, ne obazirući se na
došaptavanja kako se podržavamo u samoobmanama!
Pa da nam i noć bude dan i sutradan.
Nikad da ne padnemo u (ocean) svagdan.
Zorica Radaković
(poeziju odabrala Darija Žilić za časopis Matice hrvatske "Vijenac" 2025. godine)
priredio: Petar Kolovrat u lipnju 2026. godine
foto: osobni album autorice Zorice Radaković