Europsku unija, najluksuzniji zatvoreni klub na svijetu?
Klub je to u kojem se na ulazu umjesto članske iskaznice traži odgovarajuća nijansa putovnice, a umjesto pića dobrodošlice poslužuje se suzavac, pendrek i ako imate ludu sreću formular na 42 stranice koji morate ispuniti na jeziku koji nikada niste čuli.
Kada je riječ o "migrantskim krizama", naša voljena Europa nije bespomoćna. Naprotiv, razvila je nevjerojatan, visoko rafinirani sustav rješavanja problema koji se sastoji od tri ključna koraka: ignoriranja, zgražanja i prebacivanja loptice (uz adekvatnu financijsku naknadu).
Oružje za masovno zgražanje
Ništa ne zaustavlja očajne ljude na pretrpanim gumenim čamcima tako efikasno kao "oštra osuda" iz Bruxellesa. Čim vijest o novoj tragediji na Mediteranu dospije do naslovnica, aktivira se najsmrtonosnije oružje europske diplomacije: duboka zabrinutost.
Hitno se saziva summit. Naručuju se kroasani.
Lideri u savršeno krojenim odijelima staju pred kamere, nabace onaj specifičan izraz lica koji kombinira probavne smetnje i monumentalnu tugu, te izjave da "ovo više ne možemo tolerirati" i kako su "europske vrijednosti na kušnji". Zatim usvoje rezoluciju koja nikoga ne obvezuje ni na što i odu na poslovni ručak.
More je, na kraju krajeva, već obavilo prljavi posao i progutalo problem.
Outsourcing ljudskih prava
Zašto bismo mi prljali ruke kada možemo platiti nekom drugom autokratu da ih prlja umjesto nas?
ilustracija: Marija Štrajh
Europa je izmislila genijalan koncept rješavanja humanitarne krize: plati susjedu da postane tvoj privatni izbacivač.
Milijarde eura slijevaju se u džepove raznih režima diljem Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka. Njihov jedini zadatak? Pobrinuti se da nesretnici koji bježe od rata i gladi nikada ne stignu do naših instagramičnih obala.
Mi zauzvrat dobijemo čistu savjest, a oni podebljani budžet za još malo lokalne diktature. To se zove win-win situacija, barem u ciničnom rječniku Europske komisije. Ono što ne vidimo u vijestima, za nas se nije ni dogodilo.
"Dobar dan, jeste li vi pravi ili krivi očajnik?"
Ako migrant nekim čudom ipak preživi pustinju, more, lokalne milicije i "taktičke manevre" graničnih agencija (koje nevladine udruge zlobno zovu ilegalnim pushbackovima), čeka ga finalni boss: europska birokratska trijaža.
Tu na scenu stupa pažljivo kategoriziranje tuđe patnje:
Pravi izbjeglica: Dolazi iz zemlje čija tragedija trenutno dobro kotira u zapadnim medijima i geopolitičkim interesima. Dobiva status, deku i empatičan prilog u večernjem dnevniku.
Ekonomski migrant: Dolazi iz neke zaboravljene rupe na karti svijeta, često iste one koju su europske sile povijesno kolonizirale i iscrpile. Njegov očaj nije dovoljno fotogeničan, a njegova boja kože ne izaziva instinktivnu solidarnost. Njemu se uručuje rješenje o deportaciji uz ljubaznu poruku: "Molimo vas da se vratite tamo odakle ste došli i nastavite mirno gladovati, rušite nam turističku sezonu."
Ajmo uz Beethovena za kraj!
I dok se "Oda radosti" ori iz zvučnika na svakom obljetničkom domjenku u Bruxellesu, europski dužnosnici nazdravljaju slobodi kretanja, ljudskim pravima i bezgraničnoj solidarnosti. Naravno, podrazumijeva se da se ta prava primjenjuju isključivo na vlasnike njemačkih, francuskih ili barem hrvatskih putovnica koji su krenuli na skijanje ili u šoping.
Za sve ostale, Tvrđava Europa ima vrlo jasnu, hladnu poruku uklesanu na nevidljivom zidu koji nas okružuje:
Ljudska prava su naše najveće i najsvetije blago. I upravo ih zato tako ljubomorno čuvamo isključivo za sebe.
napisala: Marija Štrajh
Marija Štrajh
Marija Štrajh, multimedijalna umjetnica, tijekom godina razvila je prepoznatljiv autorski stil koji spaja digitalnu umjetnost, performans, društvenu satiru, mistiku i eksperimentalne medijske formate. Njezin rad često istražuje granice između tehnologije, identiteta, tabua, masovne kulture i suvremene psihologije interneta.
Početkom autorskog djelovanja bavila se projektima koji su povezivali alternativnu kulturu, javne nastupe i eksperimentalne medijske forme, često koristeći motive ženskog identiteta, detabuiziranje te društvene kontrole i medijske manipulacije. Među ranijim projektima isticali su se konceptualni performansi inspirirani televizijskom estetikom 90-ih, radijskim eksperimentima kao i art projektima performansa u performansu te korištenjem prostora kao živog organizma.
Tijekom godina razvijala je i niz multimedijalnih projekata vezanih uz cyber estetiku, duhovnost i digitalnu transformaciju čovjeka. Posebnu pažnju privukli su zadnji koncepti poput “AI seksualne alkemije”, “LLM ljubavne magije” i projekta “Velika Sestra”, u kojima propituje odnos umjetne inteligencije, emocionalne manipulacije, virtualne intime i kolektivne paranoje modernog društva.
U sklopu svojih umjetničkih istraživanja eksperimentirala je s video instalacijama, digitalnim avatarima, satiričnim kolumnama i performansima koji tematiziraju kulturu algoritama, online identitete i psihologiju mase. Njezini projekti često su kombinirali elemente mistike, futurizma i društvene kritike, stvarajući atmosferu između cyber kabarea i distopijskog manifesta.
Inspiraciju pronalazi u spoju tehnologije, ezoterije, pop kulture i društvenih paradoksa. Djeluje kao autorica, vizualna kreatorica i eksperimentalna performerica, gradeći osebujan umjetnički identitet koji balansira između satire, provokacije i futurističke fikcije.
...
foto: osobni album Marija Štrajh