Pod utjecajem ste manipulacija golemih razmjera kao nikada u povijesti a sve se zasniva na naučenim obrascima uma, no to na kraju dovodi do sloma – depresije i anksioznosti.
(odlično novo svjedočanstvo u dodatku tekstu)
Um je predvidiv. Reagira prema naučenim obrascima. Kada naučite um da je neuspjeh bolna i neprevladiva prepreka tada će on svaki izazov i prijetnju neuspjehom doživljavati kao katastrofu i stvoriti zatvoreni krug iz kojeg se izlazi sve teže i teže. Scijentolozi, majstori manipulacije, i neki marketinški eksperti su ovladali tehnikama žongliranja umom koje su vrlo efikasne. No, sada je to na jednoj novoj razini.
Primjerice, želite li blokirati nekog tko vas verbalno napada i u nešto uvjerava? Recite mu: Točno sam shvatio/la što mi želiš reći...U preko 80% slučajeva će atak prestati. Bez vidljivog razloga. Netko stalno na poslu nad vama vrši bullying, maltretira vas ili ne trpi? Zatražite ga malu uslugu. Da vam posudi knjigu koju upravo čita, donese kavu kada ide na automat u hodniku, posudi novine ili olovku. U većini slučajeva će doći do promjene koja će vas iznenaditi. Već je općepoznata činjenica da ako imate negdje kakvu prezentaciju da je najbolje da imate na sebi crvenu kravatu ili neki dio odjeće crvene boje. Očito je to netko već šapnuo Trumpu. Koji se u većini slučajeva pojavljuje u javnosti s crvenom karavatom.
Sociolog, vječiti buntovnik i sveučilišni profesor Vuk Stambolović mi je prije 40 godina, kada nisi smio u medijima izgovoriti ni riječ o nečemu što se nije savršeno poklapalo sa stavovima znanstvene zajednice i medicine (odmah bi u medijima postao nepoželjan), najavio „horizontalnu revoluciju“, od usta do usta, koja će službeni narativ pretvoriti u – neprijateljski. Što je zaista i dovelo do toga da je malo onih u znanstvenim krugovima koji se danas usuđuju suprotstaviti „stavovima naroda“. Noam Chomsky je euforično u počecima proglasio internet „zadnjim bastionom demokracije“. Kasnije se predomislio.
Tu dolazimo do tehnologije „horizontalne difamacije“. Najbolje je to ilustrirati jednostavnim primjerom. Uzmemo petoro ljudi, svakome damo po 100 eura i uputimo ih da odu u pet različitih lokala u gradu. U svakome trebaju počastiti pet osoba i onako usput u razgovoru napomenuti da „...iz prilično pouzdanih izvora čuju da je osoba XY pedofil, kradljivac, lažljivac ili nešto slično...“. To će u jedno jutro sjesti u 125 pari ušiju od kojih će ih najmanje pola prenijeti priču dalje ali ne kao „prilično pouzdanu“ već činjenicu jer ih to prikazuje u svjetlu "dobro informiranih". I tako će se priča proširiti i čak ako je netko pokuša opovrgnuti uvijek će slijediti komentar „gdje ima dima ima i vatre“... A mediji uvijek slijede ono što više godi masi. Ipak treba preživjeti...
Druga popularna tehnologija je „metoda dvostruke garniture“. Kada se stvara žestoka opozicija nekoj vlasti ili garnituri u tvrtki iza koje stoje isti, dobro umreženi, krugovi kao i iza vladajućih. Kada dojade jedni, dolaze uz masovno odobravanje, drugi. Zapravo isti. Podvrsta je „distrakcija“, skretanje pažnje s problema u svom dvorištu. Tako odjednom isplivaju tajni arhivi o NLO-ima na kojima se, objektivno, ništa ne vidi ali svi iščekuju što slijedi ili se recimo odjednom pojavi po ne znam koji puta Steven Grear s već legendarnom „za 72 sata će biti objavljen konačni dokaz da su vanzemaljci ovdje“. Pa mokri san hipija – liječenje halucinogenima. Epsteinovi fajlovi a prije SF priča kako „elita muči malu djecu i vadi iz njih drogu andrenokrom“ (parsto miligrama najčišćeg adrenokroma može se kupiti od Mercka za samo 632 eura!).
Na Balkanu je to malo sirovije. Odjednom se pojave „ustaše“ kao užasno opasna ugroza ili karta Madžarske na kojoj je i Rijeka dio carstva. I nitko ne pita otkuda tako velikom patriotu Orbanu i njegovom vodoinstalateru milijarda eura imovine. Mi imamo na meniju i partizane, ustaše, domobrane, belogardejce, četnike, orjunaše...Od tog "švedskog stola" se da dobro živjeti! Kao šampion ljudske gluposti je do sada bio Stogodišnji rat u Europi. Još malo pa ćemo moći preuzeti tu laskavu titlu kao Drugi svjetski rat koji još jedino na Balkanu nije završio.
Vratimo se onom bitnom – sebi. Mislima upravljamo našom sudbinom, zapravo iz prostora između dvije misli koji definira slijedeću misao. Tako je nastala ideja o „negativnom prostoru“ i to u sklopu japanskog umjetničkog koncepta „Ma“ prema kojemu praznina diktira oblik, glazbu pauze između nota a nas pauze između udaha i izdaha što je postalo jednim oblikom meditacije u ranom budizmu. Zanimljivo je da je na ideju sličnih vježbi na Zapadu došao širokoj publici malo poznati dio bečkog okultnog kruga s početka prošlog stoljeća. „Ma“ se opisuje kao „praznina puna mogućnosti, kao obećanje koje se treba tek ispuniti...“.
To je zapravo opis težnje za ostajanjem u sadašnjem trenutku, izvan Vremena. Mada je u pitanju apstrakcija, vrlo je zanimljiva konstatacija dr Kevina Mahera da „ako postoji koncept negativnog Prostora to mora podrazumijevati i negativno Vrijeme...“. Ma kako god je to teško shvatiti očito su duhovnjaci došli na nevjerojatnu ideju koju iznose fizičari Neil Turok, Alex Pizzuto i Derek Fox u sklopu projekta ANITA u kojem dokazuju da postoji paralelni svemir u kojemu Vrijeme teče unatrag! Čak i Albert Einstein je rekao: „Razlika između sadašnjosti, budućnosti i prošlosti je samo tvrdoglava iluzija našeg uma..“. Još jedan nobelovac, Richard Feynman, spominje „čestice koje žive unatrag u Vremenu“. Posebno je duhovit Steven Weinberg, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, koji kaže: „Vrijeme je trik kojim se Priroda služi da bi izbjegla da se sve stvari događaju istovremeno...“. Vrhunskih mozgova koji su spoznali da je Vrijeme neki oblik iluzije ne nedostaje pa su među njima i Planck, Heisenberg, Bohr, Schrӧdinger, Böhm...svi dobitnici Nobelove nagrade.
Vratimo se konkretnim životnim situacijama. Zbog ograničenog prostora i složenosti tzv. spiritualne fiziologije ću ovdje sve pojednostaviti. Imamo tri sjedišta uma, uvjetno rečeno, gdje boravi um, kako se to podrazumijeva u najširem smislu. Mozak je jedan, srce drugi a sakralni pleksus treći. Prvim pokušavamo stvari dokučiti mentalnim procesom, intelektualno. Drugi je sjedište emocija i koncept je spoznavanje pomoću univerzalne ljubavi. Treći je nakupina živaca iza mokraćnog mjehura, točno na pola puta između leđa i pupka. To je sjedište „ energetskog“ tijela. Moram ovdje napomenuti da su tradicionalne lokacije čakri i energetskih centara u kineskoj tradiciji kao dant'ien kod modernih ljudi nešto drukčije nego što to čitamo u drevnim spisima. Vjerojatno je to utjecaj niza vanjskih faktora kojih nije bilo u vrijeme kada su pisani stari sveti spisi. Zato sam djelovanje na energetski centar, što ide uz primjenu subliminala, prilagodio današnjem vremenu.
Pokušavanje spoznavanja samog sebe intelektualnim putem je kao pokušaj da se dignete s poda sami snagom svojih mišića i uvijek završava u krugu, otvaranjem novih i novih nizova misli. Umjesto njihova gašenja. Upravo je to put u ovisnost o neuspjehu kao navici što neki nazivaju „luzerskim mentalitetom“. Jer iz mraka vreba ono što je Jung nazvao Sjenom. Nju možemo neutralizirati ili duljom psihoanalizom ili subliminalnim deprogramiranjem.
Univerzalna je ljubav sjajna ideja. No, postoji problem da smo stvoreni takvima da iskrenom ljubavlju volimo samo one najbliže. Uvjetovani smo Evolucijom koja je to zahtijevala u trenucima borbe za opstanak. Prilično je grubo eklektički duhovni učitelj Paul Twitchell rekao da svaka vježba ljubavi mora početi od najbližih a što su nam drugi udaljeniji teže ćemo za njih razviti isti iskreni osjećaj. On je to smatrao nemogućim mada primjeri kršćanskih svetaca ponekad pokazuju da je to ipak moguće. Za rijetke, odabrane. Za one koji to nisu taj pristup vodi u frustraciju.
Ostaje nam treći put koji je neizravan i zaobilazi analitički intelekt koji je najveća prepreka izravnom iskustvu sebe kroz stanje bez misli. Otpor ljudskog ega isključivanju na samo jedan trenutak je tolik da je proces osvješćivanja one pauze između dvije misli gotovo nemoguć. No, kako se naš um spontano kreće prema stanjima veće sreće trebamo aktivirati taj centar čije buđenje prepoznajemo po ugodi koja postupno prodire na razinu svake stanice u tijelu i vodi sve većoj ekstazi koja raste reduciranjem misaonog procesa. Trenutak ulaska u željeno stanje je spontan i ponekad dramatičan, uz bljeskove bijele svjetlosti. I ono što jest bitno je da u dijeliću sekunde naprosto znate da je ovaj svijet onakav kakavog ste stvorili sami svojim mislima. Više ne tražite rješenje. Vi jeste rješenje. To je ta pauza između misli, tonova glazbe, udaha i izdaha, izvan Vremena...
Svjedočanstvo:
Htio sam Vam se javiti i zahvaliti za pomoć koju ste mi pružili zadnjih tjedana.
Kad sam Vas kontaktirao, iskreno, nisam tražio rješenje za svoj brak, niti rješenje za partnericu. Tražio sam prije svega mir. Bio sam pun nemira, strahova, okidača i razmišljanja koja su me stalno vraćala na događaje iz zadnjih nekoliko mjeseci. Počeo sam redovito slušati Vaše zvučne zapise i primijetio sam jednu zanimljivu stvar. Kad sam ih nekoliko dana prestao slušati, nemir se počeo vraćati. Kad sam se ponovno vratio zapisima i svakodnevnoj rutini, ponovno sam pronašao više mira i stabilnosti u sebi. Ono što danas vidim jest da se promjena nije dogodila samo u meni. Kako sam ja postajao mirniji, tako se i napetost između mene i partnerice počela smanjivati. Počeli smo više razgovarati, više se povezivati, više vremena provoditi zajedno i ponovno graditi ono što ste nazvali dijadom – odnos između nas dvoje. Danas imam osjećaj da sam ponovno više prisutan kao muž, otac i čovjek nego što sam bio prije nekoliko mjeseci. Ne zato što su svi problemi nestali, nego zato što više ne živim iz straha i nemira kao tada. Posebno mi je ostala Vaša misao o dijadi u komunikaciji. Tek sada razumijem koliko je važno da se dvoje ljudi ponovno okrenu jedno prema drugome i da odnos ne bude stalno opterećen trećim osobama, problemima, strahovima ili krizama. Ne tvrdim da je sve gotovo i riješeno. Pred nama je još rada, razgovora i zajedničkog rasta. Ali danas prvi put nakon dugo vremena imam osjećaj da idemo u dobrom smjeru... (Branko)
napisao: Drago Plečko
*a Dragu Plečka i njegove radove možete zapratiti na njegovom web sjedištu
https://dragoplecko.com/
ili FB profilu
https://www.facebook.com/dragopleckoofficial/?locale=hr_HR
te mu i pisati na mail
drago.plecko@gmail.com
Drago Plečko
Drago Plečko rođen je u Samoboru 4. 4. 1951. od oca Dragutina i majke Magdalene. Nakon završene osnovne škole kreće u VI. gimnaziju u Zagrebu, a zatim na Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu – smjer organske kemije i biokemije. Diplomirao je 1975. godine u području kemije prirodnih spojeva. Magistrira iz istog područja nakon čega upisuje, uz odobrenje Rektorata, interdisciplinarni doktorat iz medicinskog područja s temom „Promjene T-limfocita u perifernoj krvnoj slici nakon autogeno izazvane hiperemije timusa“. Dakle, već tada, 1980. godine, tvrdi da se sviješću može djelovati na imunitet što će konačno dokazati 1986. godine američka znanstvenica Jeannie Achtenberg.
Doktorat izrađuje samo djelomično i počinje putovati svijetom u potrazi za tradicionalnim medicinama pa tako prvi u tadašnjoj Jugoslaviji predstavlja indijsku Ajurvedu, Siddha i Unani medicinu te tibetansko narodno ljekarstvo.
Plečko je jedan od pionira u nizu alternativnih područja kao što su joga, transcendentalna meditacija, bioenergija, psihotronika i alternativna duhovnost.
Autor je sedam knjiga i prvog TV filma o fenomenu Međugorja. Sudjelovao je s referatima na nekoliko desetina europskih i svjetskih skupova tzv. graničnih područja znanosti.
Sam je razvio tretmane bazirane na subliminalnoj manipulaciji s podsviješću te ciljanim neurofiziološkim vježbama i dijetama.
foto: osobna arhiva Drago Plečko