Oglasi

srijeda, 26. kolovoza 2026.

FELJTON: Hrvatske humoristično-satirične publikacije kroz povijest - 3. dio

Hrvatski vremeplov humora 3/7

humoristično-satirične publikacije feljton 3/7

Duje Balavac najpoznatiji je od humorističko-satiričkih listova koji su se objavljivali na području Dalmacije u prošlom stoljeću. Izlazio je od 1908. do 1923. godine u Splitu, a uređivao ga je književnik Ante Katunarić. Prvi broj je objavljen 7. veljače 1908. godine, a izlazio je jednom mjesečno na listu formata 32 cm. Bio je bogato ilustriran, tiskan u Tiskari Splitske društvene tiskare. U Splitu postoji njegovo elektroničko izdanje iz 2009. godine. Sadržajno je bio vrlo raznovrstan pa su u njemu objavljivane: vijesti, vicevi, sport, karikature, reklame, satirične priče, rugalice, anegdote, šaljive pjesme, regionalne zanimljivosti, politička kritika i pisma čitatelja. Dio tekstova je bio na čakavskom dijalektu (čakavici) ali i na talijanskom jeziku. Bio je veliki interes suradnika da objavljuju upravo u ovom glasilu.

11. siječnja 1919. god. s izlaženjem je započeo humoristični list Golub, iza kojega je uslijedilo nekoliko humorističnih listova.

Dostupni izvor (Sveučilišna knjižnica u Splitu, SPLITSKE NOVINE (1918. - 1929.), Split, 1999., autorica članka: Ivanka Kuić) piše ovako: „Golub je uređivao i izdavao mladi novinar, pjesnik i priučeni pravnik Petar Sabić. Pokrenuo ga je, kako je to sam napisao u br. 98 iz 1924., nakon povratka iz progonstva. Prvi je broj izašao, prema njegovu kazivanju, već 11. siječnja 1919. na zelenom papiru. Za izdavanje je iskorištena svota od 400 Kuna koja mu je kao pomoć isplaćena da ode u Bosnu i zaposli se u nekoj odvjetničkoj kancelariji. Tim prvim brojem nikako nije bio zadovoljan zbog njegove “kratkoće” i “slaboće”. List je izlazio neredovito, a posljednji broj izašao je u veljači 1924., neposredno prije smrti njegova urednika. Golub je objavljivao humoristične pjesme, epigrame, zajedljive šale, kraće humoristične napise, u kojima se nekad s humorom, a nekad ironično rugao tadašnjim splitskim političarima, poznatijim Splićanima, komentirao gradska politička događanja i sl. U početku je to humor s ciljem ismijavanja i narugivanja, postupno prevladava politička satira lokalnog karaktera, ali i općih političkih zbivanja u državi, što je i najavljeno promjenom podnaslova u političko – humoristički tjednik u br. 81 iz 1923. Golub je imao i dva priloga: „Snopić“ i „Republikanski golubić“.“

U Splitu je 1919. godine izašao još jedan šaljivi list i to pod nazivom Žica. Vlasnik i urednik mu je bio Antun Antunović. Žica u naslovu je imala dvostruku konotaciju kojima se urednik vješto poigrao. U njemu, unatoč želji da pročitamo komične karaktere i neobične priče nesvakidašnjih likova, susrećemo većinom prizeman humor s lokalnim temama. Zbog tog karaktera kojemu većina čitatelja nije bila sklona nakon triju brojeva (posljednji je objavljen 14. kolovoza 1919.), list je prestao izlaziti iz nepoznatih razloga.

Grom je ilustrirani šaljivi list urednika Marka Uvodića, koji je objavljivan svake druge subote na listu formata 24x32 cm u Splitu u razdoblju od 4. rujna 1920. do 12. ožujka 1922. godine u Narodnoj tiskari. Bio je raširen na četiri stranice teksta i bez karikatura, s jednostranim logotipom na naslovnici, iako su prva tri broja objavljena na šest stranica. Časopis je sadržavao vijesti i reklame napisane u satiričnom duhu. Izdavao ga je Ljubo Prijatelj, a glavni mu je suradnik bio Marko Uvodić (Zelembać). Od 1921. god. vlasnik i odgovorni urednik postaje Uvodić. Grom je bio vrlo popularan humoristični list. Izlazio je u velikoj nakladi i bio popularan i izvan Splita. Tiskan je u zavidnih 7000 primjeraka tijekom 1921. godine, a od toga je 1800 primjeraka distribuirano po ondašnjoj Jugoslaviji.

Kako je navedeno u dostupnom izvoru (Izvor teksta: Z. Mužinić, str. 37, 1978.): „Tiskanje lista postalo je sve skuplje, a pretplatnici se oglušuju na sve pozive redakcije na plaćanje pretplate. Unatoč povećanom oglasnom prostoru, redakcija je imala stalne materijalne probleme. List je koncem 1922. god. prestao izlaziti, možda upravo i zbog tih problema. Uvodić u svojim tekstovima humoristično-satirički reagira na razne dogodovštine s rive, pjace (tržnice), pazara (sajmište), kavane, nogometnog placa, i uopće s bilo kojeg mjesta, odnosno reagira na niz aktualnosti i pojava iz javnog života s bilo kojeg područja.“

Električne stranice je humoristični list koji se također pojavio 1920. godine u Splitu. U njemu su se objavljivale duhovite šale i zgode o svjetskim piscima, komentirala svjetska kulturna događanja i dr. Prestao je s izlaženjem nakon devet objavljenih brojeva.

Godinu kasnije na istom mjestu izlazi Mošun. To je bio zabavno-humoristički list splitskih šotokuca* (*potihih spletkara i zafrkanata). Odgovorni urednik je bio Ljubo Petrić. List je donosio šale i duhovito komentirane novosti s gradskih ulica i okolnih mjesta, a najviše prostora je zauzela rubrika “Ča kome fali”, inače omiljena i stalna rubrika u splitskim humorističnim novinama. U njoj su objavljivane aforistički sažete i spretno pogođene misli koje otkrivaju javne i tajne želje i mane pojedinih osoba. Omiljena tema bili su splitski gradski političari, ali i druge poznate i nepoznate osobe.

Izvor (Sveučilišna knjižnica u Splitu, SPLITSKE NOVINE (1918. - 1929.), Split, 1999., autorica članka: Ivanka Kuić) spominje sljedeće: „To su moji posli... naziv je humorističnog lista koji je tiskan 1923. god u samo dva broja. Izašao je baš u vrijeme izbora pa na njegovim stranicama nalazimo satirične napise, šale i aforizme o predizbornoj gradskoj atmosferi. U Splitu su tiskana još dva humoristična lista: Na koji je izdavao i uređivao Vijo Krstulović, a izlazio je od 1923. do 1924. i Ricinus Nike J. Bužančića, tiskan 1925. Skupini humorističnih listova u Splitu treba dodati još jedan: Spliski krnjeval. Doduše, tiskan je prigodno, u samo dva broja. Spliski krnjeval tiskan je za proslavu karnevalskih svečanosti 1927. god. To su jedine novine do tada prigodno tiskane za karneval. Izdavač je Odbor za promet stranaca, a urednici su Ante Katunarić i Marko Uvodić, splitski humoristi koji su već ranije imali iskustva u uređivanju humorističnih listova.“ U listu se osjećala prepoznatljiva radosna karnevalska („pokladna“) atmosfera. Grafički je bio obogaćen prigodnim karnevalskim (ne)zgodama i karikaturama.

Ante Ružić Baćo je bio suradnik zabranjene novine Rešeto pa je početkom studenoga 1922. pokrenuo list pod naslovom Marun (Kestenj), koji je izlazio sve do 1928. god. kada izdaje još jedan list naziva Čuvita. Kao glavni urednik naveden je Marko Bujević. Baćo je imao istinsku potrebu za izdavanjem novina i letaka u kojima se rugao drugima valjda jer je i sam bio predmetom poruge. Tiskao je šale o varoškoj sirotinji, sluškinjama, guvernantama, prosjacima, protestirao je protiv skupoće i gladi, visokih cijena...

Izuzev Groma, generalno gledajući dalmatinski humorističko-satirički listovi ostali su uglavnom na razini lokalnog ruganja i “zabadanja” pa današnjim čitateljima nisu osobito razumljivi ni privlačni jer su nerijetko prerastali u ironiju i sarkazam, koji su većini čitatelja i dan-danas mrske.

Isti izvor navodi i sljedeće: „Svi spomenuti listovi prestali su izlaziti do 1929. god. Šestosiječanjska diktatura djelovala je i na njih, pa se prvi humoristični list nakon toga pojavio tek 1932. god., pod naslovom Peckalo.“

U kontinentalnoj Hrvatskoj u isto vrijeme izlazili su također brojni humorističko-satirički listovi. Evo onih poznatijih.

Sos, glavnog urednika Josipa Sulića, tiskan je u Tiskari Libertas sunakladnika Leopolda Čižića. Izlazio je dvaput mjesečno u Zagrebu, ilustriran, visine stranice 31 cm. Novi Sos je bio satirični tjednik objavljivan od 20. veljače 1922. do 25. travnja 1923. također u zagrebačkoj Tiskari Libertas. Uređivali su ga Orešković i Mažuran, poznati po sličnim izdanjima poput moskovskog „Krokodila“, nudeći britku satiru i humor.

Daruvarsko Šilo je objavljivan od 1920. do 1939. godine u nakladi Pokladnog literarnog kluba „Zora“. Tiskao ga je vlastitim sredstvima Franjo Čimić a obuhvaćao je aktualni humor, parodije i satiru. U podnaslovu je stajalo da se radi o „poučno-šaljivom listu za domaću politriku**“ (**pola boce vina a ne za politiku). Odgovorni urednik ovog humorističnog časopisa je bio J. Kure, a dinamika njegovog objavljivanja nije poznata.

Metla i škavacera zvale su se „cajtunge*** (***po njemačkom nazivu za novine) za senjske prće, čakule i štorije“ (ili prevedeno „novine za senjske rugalice, komentare i priče“), čiji je odgovorni urednik bio Ante Scarpa. List je tiskan u Zagrebu u Grafičko-nakladničkom zavodu "Tipografija", a počeo se objavljivati od 1929. godine na listu formata 50 cm i pretpostavlja se da još uvijek povremeno izlazi.

Kokot je ilustrirani humoristički tjednik koji se objavljivao od 1932. do 1936. godine. Izlazio je svake druge subote od lipnja 1932. godine na listu formata 28 cm, a uređivao ga je E. Petrović u Zagrebu. Tiskan je u Tiskari „Preradović“ do prestanka izlaženja 10. listopada 1936. Ukupno je objavljeno 228 brojeva ovog časopisa.

U sljedećem nastavku spomenut ću se časopisa koji su se počeli objavljivati početkom drugog svjetskog rata pa do pedesetih godina prošlog stoljeća.

Neke od naslovnica spomenutih listova prikazane su u nastavku: