dana 31. kolovoza 1991. godine na zagrebačkom aerodromu Pleso pripadnici okupatorske JNA uhitili su Antuna Kikaša, Hrvata iz Kanade i poduzetnika koji je u Hrvatsku doletio zrakoplovom Boeing 737 Uganda Airlinesa punim naoružanja, koje je bilo namijenjeno za ZNG i MUP RH, za obranu Hrvatske, a riječ je o 18 tona lakog pješačkog i protuoklopnog oružja. To je oružje kupio svojim i novcem hrvatskih iseljenika, da bi pomogao obrani Hrvatske od velikosrpsko-crnogorske agresije i agresije tada višestruko brojnije i bolje naoružane JNA te pobunjenih Srba.
Gospodinu Antonu Kikašu u čast donosimo jednu njegovu pjesmu
Hrvatska je samo jedna
Čekali smo, dočekali,
da i nama sunce svane,
živote su mnogi dali
za sve nove, bolje dane.
Pokazali mi smo svijetu
kolika je ljubav naša
zablistat će divnim sjajem,
Lijepa Naša, Lijepa Naša.
Sve do neba nek se čuje,
neka svijetom odjekuje:
„Hrvatska je samo jedna,
nema zlata tako vrijedna.”
Htjeli su nas uništiti,
ali im se nismo dali
branili smo samo svoje,
nismo im se mi predali.
Sad je vrijeme zajedništva,
ali ne i zaborava.
Sjedinimo snage naše,
procvjetat će zemlja, kamen,
za budućnost Lijepe Naše…
(Dan nakon Oluje, kolovoz 1995.)
Anton Kikaš uhićenje na 31. kolovoza 1991, godine Pleso, Zagreb
Anton Kikaš (1941.). Djetinjstvo je proveo u Kaknju, u Sarajevu je završio Geodetsku tehničku školu, a u Zagrebu diplomirao na Geodetskom fakultetu. Nakon studija odlazi u Toronto (Kanada), gdje ima svoju projektnu tvrtku za projektiranje novih naselja, a bavi se urbanizmom, građevinom i geodezijom.
Od početka se uključio u aktivnu hrvatsku zajednicu i radio na promicanju istine o Hrvatskoj i njezinoj povijesti, kulturi i športu. Poznat je po domoljubnom pothvatu pokušaja dopremanja aviona punoga oružja u Hrvatsku. Nije uspio dopremiti oružje, odveden je u Beograd, gdje je zatočen u vojnom zatvoru i premlaćivan te razmijenjen.
Jedan je od najzaslužnijih za otvaranje prve Katedre za hrvatski jezik i kulturu izvan domovine na Waterloo sveučilištu u blizini Toronta. Kanadski guverner i zastupnik britanske kraljice dodijelio mu je odličje za velik doprinos razvoju Kanade, a Vijeće etničkoga tiska Kanade proglasilo ga je 1992. „čovjekom godine“. Engleska kraljica Elizabeta II. dodijelila mu je za doprinos Kanadi prestižno odličje The Diamond Jubilee Medal of Queen Elizabeth II./Dijamantnu jubilarnu medalju.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović odlikovao ga je Redom kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu.
O njemu je Jakov Sedlar snimio igrano-dokumentarni film „Nisam se bojao umrijeti – domoljubna misija Antona Kikaša 1991.“
Piše pjesme, na Hrvatskom glazbenom festivalu u Torontu dvaput je osvojio nagradu žirija, a pjesme su mu izvođene na Splitskom festivalu te festivalima u Požegi i Cavtatu. Pjesme su mu pjevali Krunoslav Cigoj, Vera Svoboda, Tomislav Ivčić, Mladen Grdović, Dražen Žanko i drugi.
izvor biografije: Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne
foto: screenshot HTV